Pogled na ezoteriju, mitologiju, istoriju, imaginaciju, ideologiju, kroz eseje, priče i poeziju. UXPLN ATIRM IOLNO RVIAC EILXG
Podrška
8. 8. 2024.
Planetarni duhovi i inteligencije
22. 2. 2023.
Arkana Svet u tarotu
3. 5. 2019.
Arkana Prvosveštenik u tarotu
Broj pet, po Elifasu Leviju, jeste broj religije, odnosno broj Boga (3) sjedinjen sa ženskim brojem (2). Karta pod brojem 5, Papa, odnosno Prvosveštenik, Hijerofant, u Marseljskom špilu sa Caricom deli orijentaciju ka desnoj strani, dok mu je sa Papesom zajednička trostruka kruna duhovne vlasti. Za razliku od Papese, njegova spoljašnja odora je crvena a unutrašnja plava, dok umesto knjige u levoj ruci drži štap sa trostrukim krstom. Takođe, iza njegovih leđa jasno se vide stubovi, levi tamniji i desni svetliji. Oni predstavljaju granicu između svetog i profanog te u neku ruku ukazuju na prisustvo Boga. Desnom rukom on daje znak blagoslova dvojici fratara. Znak je od posebne važnosti i predstavlja sastavni deo svešteničke uloge. Uz pomoć znakova on komunicira i prenosi posebne poruke. Znakovi su suštinski deo obreda. Između ostalog, oni služe i za pamćenje redosleda obrednih radnji, naglašavaju posebne trenutke. Zajedno sa rečima ili izrazima, znaci tvore temeljnu ritualnu infrastrukturu.
Sa druge strane, ritual, koji vodi Prvosveštenik, jeste jedna od osnovnih
metoda kolektivnog pamćenja neke zajednice. Jedan od dvojice sveštenika, onaj
desni, nosi crveni ogrtač sa žutom kapuljačom i leva ruka mu je podignuta. Lik
levo nosi žuti ogrtač sa crvenom kapuljačom i njegova desna ruka je, suprotno
od onog desnog, usmerena ka dole. U Rečniku simbola je to objašnjeno da
je jedan od te dvojice aktivan a drugi pasivan, prepušten poniznosti u kojoj
odozgo prima učenje, a drugi širi to učenje. U tom smislu Papa, odnosno
Prvosveštenik prenosi svoje znanje. Elifas Levi je primetio da lik Pape zauzima središnji položaj na karti čime je uravnotežen
simbolizam dva struba i dvojice likova ispred njega. Tako dobijamo pentagram. Po Leviju, stubovi
su nužnost ili zakon, a glave fratara su sloboda ili akcija.
Mantenja taroki
Seli Nikols
kaže da Papa, poput Opsenara / Čarobnjaka, povezuje unutrašnji i spoljašnji
svet, s tim što Papa to čini na svesniji i neposredniji način. Njegova uloga
je, po Nikols, da učini dostupnim transcendentalni svet. Otud je on obdaren
nekom vrstom moći te nazvan vidljivim licem Boga. Nikols primećuje da
Papa, za razliku od Papese, ne drži knjigu, ne konsultuje zakon jer on jeste
zakon. On je nepogrešiv. Papesa opšti putem intuicije i osećanja, dok je Papa
taj koji uopštava i rečima izražava svoje ideje. Papa drži štap u levoj ruci,
što znači, kako to Nikols tumači, da on vlada radije iz srca nego silom. I
dalje, upoređujući Cara i Papu u Marseljskom špilu, Nikols ističe prikaz Cara
koji smireno gleda u daljinu, dok je Papa usredsređen na dva lika ispred sebe.
Tu je Papa uhvaćen u trenutku kada se obraća podređenima, odnosno kada
upražnjava svoj autoritet. On je toj dvojici i otac i majka.
Po opštem
mišljenju Papa predstavlja izraz verskog autoriteta, duhovne vlasti, spram Cara
koji je vid političke, odnosno sekularne moći. Astrološki, to je odnos Marsa
(Car) i Jupitera (Papa). Pa ipak, zajedničko im je to što obojica predstavljaju
ideju Logosa i Oca. Takođe, obojica imaju svoju senku.
Careva je oličena u njegovoj samovolji i svireposti, dok je Papina izraz
dogmatizma i fanatizma. Nazovimo to oblicima mračnog Oca. I ukoliko se
ravnamo po sinkretičkoj kabali Zlatne zore, primetićemo da staze he i vav,
sa kojima poistovećujemo Cara i Papu, proizilaze iz druge sefire Drveta života
– Hokmah (Mudrost) koja pripada desnom, muškom stubu. Car povezuje Hokmah sa
solarnim Tifaretom, a Papa – Hokmah i jovialni Hesed.
špil Šarla VI
Vratimo se
na trenutak ideji Pape kao vida Jupitera, odnosno Zevsa. Jupiter je u Srednjem
veku predstavljan kao crkveni velikodostojnik, pa čak i monah. Razlog tome je
činjenica da je papska titula vrhovnog sveštenika Katoličke crkve preuzeta od
titule Jupiterovog prvosveštenika iz rimskog doba: pontifeks maksimus.
Erhard Šon je postavio kartu Papa u devetu kuću horoskopa koja predstavlja Kuću
vere. Uopšte, u Srednjem veku su pape, kardinali, sveštenici, nazivani Jupiterovom
decom. Najdžel Džekson pominje rukopis Liber Introductorius, Majkla
Skota, s kraja XIV veka, u kome je magijski lik Jupitera predstavljen kao crkvenjak
ogrnut plaštom i sa mitrom, koji u jednoj ruci nosi knjigu a u drugoj biskupski
štap. Tako lik ove karte dobija značenje tumača ili predstavnika svega onog
nevidljivog, duhovnog. Ova karta je, u skladu sa egiptozofskom teorijom Kur de Žeblena, preimenovana u poznom XVIII veku u
Prvosveštenika, odnosno Hijerofanta. Po Zlatnoj zori, Hijerofant je Mag večnih
bogova te označava božansku mudrost. U starozavetnoj vizuri Prvosveštenik
bi mogao predstavljati lik Melhizedeka, jerusalimskog kralja mira.
Genonovski gledano, lik Melhizedeka odgovara drevnoj tituli kralja sveta,
koji je nosioc trostruke uloge: prvosveštenika, proroka i kralja, dakle
svojstva potpuno skladna mitskoj ideji Jupitera / Zevsa / Odina. On posreduje,
on vidi, on vlada. To su svojstva besmrtnosti, a što se uklapa u značenje broja
5 kojim je ova karta označena.
Marseljski špil
Po Zlatnoj
zori, karta Prvosveštenik astrološki pripada znaku Bika čiji je vladar Venera.
Kroli je na ovu kartu dodao slonove, koji okružuju Hijerofantov tron, kako bi
naglasio zemaljsku prirodu znaka Bika. Kada malo bolje pogledamo vidimo da kod
Krolija on zapravo sedi na Biku, okružen sa četiri heruvima kojih nema na
hijerofantskoj karti u Marseljskom špilu, uostalom kao ni slonova, naravno.
Hijerofanta, u svojstvu inicijatora, Kroli naziva Tumačem Misterija ispred kojeg je projektovan heksagram, kao simbol
makrokosmosa, dok je na njegovim grudima predstavljen pentagram sa dečjom
figurom unutra (simbol mikrokosmosa). To je Dete Horus,
odnosno zakon njegovog
eona. I tu negde, unutar heksagrama nalazi se obrnuti pentagram sa
izduženim donjim krakom koji osvetljava ženu
opasanu mačem, odnosno Babalon, u skladu sa doktrinom Knjige zakona. Istovremeno, ta žena koja stoji pred Hijerofantom jeste Venera, vladarka znaka Bika. Kod Krolija, na ovoj karti nema
dvojice muškaraca koji primaju blagoslove, nego su blagoslovi usmereni ka svima
(Krolijeva maksima: zakon je za sve).
Pošto je u znaku Bika Mesec egzaltiran, kod Krolija je ideja Meseca na karti
prisutna u obliku devet klinova iznad Hijerofantove glave, kao i Mesečevim
srpom u levoj ruci žene koja nosi mač. Hijerofantov štap je u obliku tri
kružnice, a ne tri krsta kao u Marseljskom špilu. Te kružnice predstavljaju tri eona: Izidin, Ozirisov i Horusov.
U Vejtovom
špilu na naslonu Hijerofantovog trona prikazana su dva kruga sa tačkom u
sredini. Taj simbol ukazuje na solarno načelo, prosvetljenje, kraj potrage,
savršenstvo. Na tlu, ispred Hijerofantovih nogu, vidimo položena dva ukrštena
ključa. Upravo je ovaj simbol od značaja za sadržaj ove karte, budući da ključ
predstavlja inicijaciju i ekskomunikaciju, odnosno posvećivanje / uvođenje i
odbacivanje. Znak blagoslova takođe može imati tu funkciju, pa je stoga
svejedno drži li Prvosveštenik ključeve u ruci ili rukom simbolički oponaša
ključ. Rečnik simbola kaže da vlast ključeva omogućuje svezivanje i razvezivanje, a to je
vlast koju je Hrist dodelio svetom Petru. U alhemiji to je vlast
nad koagulacijom i disolucijom. Na papinskim grbovima tu svezivanja i
razvezivanja prikazuju dva ključa, zlatni i srebrni, koji su nekada bili amblem rimskog boga Janusa. Kako podseća Rečnik simbola, Janusovi ključevi otvaraju i solsticijska vrata, tj stupanje u
uzlaznu i silaznu fazu godišnjeg ciklusa. Janus je smatran i vodičem duša. Zato taj bog ima dvostruko lice, jedno okrenuto
zemlji, drugo nebu. Štapom u desnoj ruci i ključem u levoj on čuva sva vrata i
upravlja svim putovima.
Keri Jejl Viskonti Sforca tarot - vera
U Pierpont
Morgan Bergamo špilu Papa u levoj ruci drži štap dok desnom daje znak
blagoslova. Nema sporednih likova. U Mantenja tarokiju Papa u desnoj ruci drži
ključeve, dok levu naslanja na veliku zatvorenu knjigu. Sedi na tronu koji drže
četiri magarca
i nema sporednih ljudskih likova. U špilu Šarla VI, Papa je prikazan više sa njegovog levog profila neko direktno.
Takođe, desnom drži velike ključeve dok mu je leva položena na zatvorenu
knjigu. Pored njega sede dva crkvenjaka. Eteja na karti broj 5 postavlja sunce
kako dominira nad oblacima i dodaje odrednice: ideal i mudrost te astrološki
znak Ovna. U Keri Jejl Viskonti Sforca špilu uopšte nije prikazan papski lik
nego je peta karta u nizu prikazana ženskim likom ispod čijeg se prestola
nalazi krunisani muški lik u položaju potčinjenosti. Ta karta je poistovećena
sa verom i nosi taj naziv. Glavni lik na ovoj karti u levoj ruci drži veliki
štap sa krstom na vrhu dok desnom ističe podignut kažiprst. Ronald Deker ovu arkanu povezuje sa simbolikom krsta i pentagrama, koji u
hristijanizovanoj varijanti predstavlja simbol Svetog Duha. Oba simbola označavaju kvintesenciju, vladavinu Duha nad četiri elementa, odnosno
njihovo usklađivanje u harmonijsko i organsko jedinstvo, što se poklapa sa
brojem ove karte.
3. 1. 2019.
Arkana Car u tarotu
Car nosi broj 4. To je broj celine, materijalne ravni, projekcije, poseda, stabilnosti, čvrstine, ostvarenja, stvarnosti, odnosno zakon, red, kvadrat, krst. U vezi je sa brojem 10 (arkana Točak sreće) kao zbir prva četiri broja: 1+2+3+4. Po Elifasu Leviju, 4 je broj sile. U nekom osnovnom smislu Car je civilizator, tvorac i održavaoc carstva, autoritet velikog kultivisanja, rata ali i gradnje. U kosmičkom smislu Car je simbol Logosa. Takođe, Car je i načelo Oca, dominantne muške figure. Seli Nikols Cara opisuje kao faktor koji sređuje naše misli i energije, povezujući ih sa stvarnošću. U istorijskom smislu uzor lika prikazanog na karti Car mogao bi biti Aleksandar Veliki, čiji je prikaz, po Agripi, talismanska slika moći, suverenosti i autoriteta. Ta predstava ima svoje egipatske uzore budući da je Aleksandar bio opisivan kao Amonov sin, tj Jupiter-Amonov sin u ulozi vladara sveta te je često prikazivan sa rogovima ovna, životinje boga Amona. U srednjovekovnoj ikonografiji, Car predstavlja sekularnu vlast koja se nalazi u nekoj vrsti podudarnosti i suprotnosti verskoj, odnosno papskoj vlasti, što stvara naboj između Pape i Cara, kako u stvarnom istorijskom smislu, tako i u odnosu te dve karte.
Keri Jejl Viskonti Sforca špil
U špilu Keri Jejl Viskonti Sforca iz XV veka, Car nas gleda pravo dok sedi na stepenastom tronu ukrštenih nogu, što ukazuje na usmeravanje energije. Upravo taj detalj ukrštenih nogu on deli sa Obešenim čovekom, ali u suprotnim pravcima. Druga poveznica Cara i Obešenog jeste što je Car predstava moći, a Obešeni bespomoćnosti. U uglovima oko carske figure, stoje četvoro njegovih slugu. To je izraz učvršćenog položaja. Pomoćni lik u donjem desnom uglu drži njegovu krunu. Crni orao se nalazi poviše njegove glave. U svojoj desnoj ruci drži žezlo, o čijem sam simbolizmu dao osnovne natuknice u odeljku o Carici, dok mu je leva slobodna, odnosno prazna, što izdaleka podseća na detalj iz Krolijeve „Knjige zakona“ („zdrobio sam univerzum“). To znači da je posao završen, neprijatelji su pobeđeni. Car iz špila posvećenog francuskom kralju Šarlu VI sedi na tronu usmeren ka levo. U desnoj ruci drži žezlo a u levoj kuglu. Noge su mu blago prekrštene. Pored njega kleče dvoje slugu sa prekrštenim rukama preko grudi (znak uskrsnuća).
Marseljski tarot
U Marseljskom špilu Cara zatičemo kako stoji naslonjen na tron, prekrštenih nogu, desna preko leve. Prekrštene noge ukazuju na odbrambeni položaj od štetnih uticaja (tzv zaključana aura), ali i na pozu održanja energije. Usmeren je potpuno ka levoj strani i gleda pravo ispred, držeći žezlo u desnoj ruci, dok je levu oslovnio na pojas. Taj stav ukazuje na posedovanje moći, vlasti, autoriteta i rešenosti da se isti brane. Car je zemaljska imitacija Boga: Car na Zemlji a Bog na Nebu, te u tom smislu oličava zemaljsku hijerarhiju vlasti i moć. Njegove grudi krasi zeleni ukras koji visi na žutoj ogrlici. Pozadina je plava u kontrastu sa crvenkasto-narandžastom zemljom. On ne nosi mač, već samo žezlo sa krstom na vrhu, što ukazuje na njegovo posredništvo između neba i zemlje. On je moćan, pa ipak, njegov položaj u Marseljskom špilu nije strog, nego više nekako opušten. Štit mu nehajno stoji na tlu naslonjen iza njegovih nogu. On ne strahuje za svoj položaj i ne muče ga brige. U njegovom carstvu je sve u najboljem mogućem redu. To je vladar koji kao da je uhvaćen u trenutku dokolice ili odmora. Seli Nikols kaže da je marseljski Car neformalno predstavljen kako stoji na zemlji, u polju akcije. On je neposredni vođa, intimno povezan sa ljudima. Ono što je veoma zanimljivo, Car u Marseljskom špilu ne nosi krunu nego šlem, što ukazuje da mu je bliža akcija i vojevanje. To je vladar u stalnom pokretu. Nikols primećuje da se ruke marseljskog Cara međusobno razlikuju. Onom jačom i većom, desnicom, on drži žezlo, dok slabijom i manjom levom drži pojas. To znači da je često u prilici da zamahuje mačem.
Vivil špil
Po astrološkom sistemu atribucija Hermetičkog Reda Zlatne Zore, ovom kartom vlada Ovan, a što Cara dovodi u vezu sa zlatom, odnosno zlatnim runom, za koje alhemičar Fulkaneli kaže da predstavlja naziv za materiju koja je pripremljena za Delo kao konačni rezultat. Fulkaneli navodi Pernetija i kaže da adepti svoj čelik izvlače iz stomaka Arijesa (Ovna, odnosno zlata), a taj čelik nazivaju i magnet. Magnet služi za privlačenje nebeskih uticaja radi njihovog prenošenja na zemaljski plan. Setimo se stiha iz „Knjige zakona”: „od zlata kuj čelik“. Osim toga imajmo na umu i sledeće: Car je i Jagnje, prisutno u Krolijevoj verziji karte, čijom se krvlju (krv zlata), kupanjem u njoj, regenerišu oni blagosloveni. Kroli u ovoj karti vidi ideju o vlasti i ideju o alhemijskom načelu Sumpora.
Osvald Virt u Caru vidi otelovljenu aktivnu moć, unutrašnju vatru, odnosno, poput Krolija, Sumpor alhemičara. To sve lik Cara predstavlja aktivnom crvenom bojom. Po Juliusu Evoli, prioritet crvene boje i vatre ukazuje na kraljevske misterije i magijsku tradiciju u najvišem smislu. Za van Rijnberka, Car predstavlja nadmoć inteligencije u svetovnom i materijalnom redu, uspeh, moć, vlast itd. Car je oličenje moći i veličine. On je vlast, ali predstavlja i nasilje koje vlast vrši. Ako je Carica država, Car je državnik. Predstavlja zaštitu ali i vladavinu razuma. Tu nije reč samo o fizičkoj zaštiti, nego i mentalnoj, jer Car predstavlja načelo klasifikacije utisaka, racionalnog procesa koje štiti svest i daje joj orijentire. Car uvodi red u vrenje mentalnih slika koji proizilaze iz Carice. Priroda Cara je solarno marcijalna čime se naglašava načelo imperije, njeni dometi, mudrost, sveobuhvatnost, univerzalnost i zrakasto širenje iz jednog centra apsolutne političke, ekonomske i kultne moći. Artur E. Vejt kaže da se tajna ove karte zove još i Kockasti kamen koji predstavlja vladu, zaštitu, stvaralački i inteligentan rad, postojanost, stabilnost, tradiciju, autoritet, ali i tiraniju, apsolutizam. Virtov Car sedi na kockastom tronu koji predstavlja materijalni svet i njegova četiri elementa (vladar četiri strane sveta). I dalje, prisutnost kocke ukazuje na njegovu mudrost i moralno savršenstvo. Ta kocka jeste, po Fulkaneliju, simbol mineralne kvintesencije, Izidino kockasto prestolje, kamen mudrosti i kamen temeljac.
Pierpont Morgan Bergamo špil
Kakve veze velika boginja ima sa Carem? U starim carstvima i kraljevstvima Mediterana i Bliskog istoka, novi vladar je obezbeđivao svoj legitimitet tako što bi bio prihvaćen od strane sveštenice velike boginje, u njenom hramu, a ta boginja je upravo ona čiji je kosmički simbol zvezda Danica, odnosno Venera: Inana, Ištar, Astarta, Afrodita... Otud je Car onaj ko se u bibliji pominje kao Helel ben Šahar, odnosno Sin zore, sin jutarnje zvezde, što je u hrišćanskoj mitologiji poprimilo oblik Lucifera. Time otkrivamo da je u drevnom paganskom ključu Prvosveštenica igrala ulogu autoriteta koji potvrđuje i legitimiše položaj Cara, kao što je u hrišćanskoj Evropi tu ulogu igrao Papa. Mistični naziv ove karte, po Zlatnoj zori, nosi naziv Sin zore, što se može odnositi na ezoterijsko zvanje drevnih kraljeva i vladara na Bliskom istoku. Oni su mogli biti proglašeni vladarima jedino ukoliko za to imaju blagoslov prvosveštenice Ištar, Inane, Astarte, Afrodite. U krajnjoj liniji Car iz tarota je Lucifer.
Trouglovi koje Car u Marseljskom tarotu ima na glavi, po Vejtu, predstavljaju univerzalni suverenitet. Robert O'Nil u pozadini Vejtove verzije karte Car prepoznaje drugu reku Rajskog vrta. Daniel Gunter, u knjizi „Inicijacija u Eon Deteta“, kaže da je u Krolijevoj vizionarskoj knjizi „Vizija i glas“ prikazano uništenje Krsta Patnje (prestola hrišćanskog Mesije) i razaranje Imena Jehova koje je pečatilo utvrđenje. Kako je objasnio Gunter, kubni kamen o koga je ime Jehova razbijeno, ima 6 strana sa 12 linija i 8 vrhova, čiji je ukupni zbir 26 te predstavlja ravnotežua elemenata u Tetragramatonu. Ali i više od ovoga, Kubni Kamen je Carev Presto. Carev presto koji Gunter pominje je onaj na koji je posađena figura vladara u prikazu tarot karte Car. U „Viziji i glasu“ Kroli kaže: „Zapečatite knjigu pečatima Skrivenih Zvezda: jer tokovi Reka su se spojili i Ime Hebreja je razbijeno u hiljadu komada (o Kockasti kamen).“ Reke koje se ovde pominju su četiri rajske reke o čemu Gunter kaže da je prema dogmatskoj kabali zapadnog misticizma, reka Naher bila opisana kako iz rajskog vrta otiče u sefiru Daat koja predstavlja znanje, a koja se tretira kao lažna sefira. Iz Daata, ona se deli na četiri toka: Pison (vatra) koja se uliva u sefiru Geburah (Strogost, Mars), Gihon (voda) se uliva u Hesed (Milosrđe, Jupiter), Hidikel (vazduh) u Tifaret (Lepota, Sunce) i Frat (odnosno Eufrat, zemlja) u Malkut (Kraljevstvo, Zemlja). Bog je nakon Adamovog pada postavio četiri slova IHVH između opustošenog Rajskog vrta i više božanske trijade predstavljene sefirama Hokmah (Mudrost), Binah (Razumevanje) i Keter (Kruna). Tako je tih četiri pomenutih reka formiralo krst na kome je drugi Adam, odnosno Hrist, Mesija – razapet.
Krolijev špil
Na Carevom štitu, kao i u slučaju Carice, nalazi se orao. U slučaju Carice taj orao označava imaginacijsku jasnovidost, dok je kod Cara reč o oštroumnosti, ali to nije sve. Naime, orao je ptica izvanrednog vida, pa otud Car i Carica imaju vanredan uvid, što predstavlja solarno svojstvo. Upoređujući dva orla sa štitova carskog para u Marseljskom špilu, Seli Nikols primećuje da su krila Caričinog orla raširena na gore, kao da će poleteti, dok su krila Carevog orla nalik predstavama anđeoskih krila a što podseća na oblik Caričinog prestola. Tako možemo zaključiti da su Car i Carica u međusobnom odnosu koji može biti predstavljen istočnjačkim simbolom za jin i jang, s tim što ulogu muškog načela kod Carice ima orao na njenom štitu, dok je žensko načelo kod Cara predstavljeno ženskim orlom na njegovom štitu.
Elifas Levi smatra da ova karta simbolizuje tetragramaton i odgovara magijskim operacijama zazivanja elemenata. Za Pola Fostera Kejsa, Car je simbol Velikog arhitekte univerzuma i konstitutivne moći. Menli Palmer Hol u ovoj arkani prepoznaje veliko božanstvo koje su pitagorejci poštovali u obliku tetrade. Hol primećuje da njegovi simboli ukazuju da je Car zapravo demijurg. Po sistemu Zlatne zore Car je povezan sa hebrejskim slovom he, dok je u francuskom sistemu povezan sa slovom dalet. Alister Kroli Caru dodeljuje slovo cadi, odnosno, stazi cadi dodelio je kartu Car, dok je kartu Zvezda povezao sa hebrejskim slovom he. Takođe, važno je naglasiti još nešto. Kako je, po Zlatnoj zori, slovo he atribut karte Car, a tom slovu odgovara znak Ovna, otud moramo razmotriti još neke činjenice. Kod Egipćana Ovan je prikazan kao jagnje krunisano krugom, poistovećivano sa bogom Amonom, kome je pripisivano načelo vladavine, a što se sasvim lepo slaže sa duhom karte Car. Krug je arhetip krune i označava savršenstvo, budući da krug predstavlja projekciju tačke, koja je takođe simbol savršenstva. Kružnost u tom smislu označava nebo, odnosno nebeski uticaj i nebeski izvor legitimiteta. Za krunu se u Rečniku simbola kaže da ona ne predstavlja samo vrednosti glave osobe na koju je posađena, nego i vrednosti svega onoga što nadvisuje tu glavu. Kruna je znak moći i svetlosti. Zato su u Egiptu krune mogli nositi samo vladari i bogovi.
Vejtov špil
Akađani su sazvežđe Ovna poistovećivali sa obrednom žrtvom. Dakle, ovde imamo žrtveno jagnje, što podseća na mesijanski motiv kasnije upotrebljen u hrišćanstvu da označi Hrista kao žrtveno jagnje koje na sebi nosi grehe čitavog čovečanstva: „Evo Jagnjeta Božjeg koje odnosi greh sveta!“ (Jovan, 1:29) / „Jagnje zaklano dostojno je da primi moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov.“ (Apokalipsa, 5:12). I tu je takođe prisutna poveznica vladara sa obrednom žrtvom, bilo da je on lično u ulozi onog ko žrtvuje ili je sam žrtvovan. Hrist je istovremeno i kralj i obredna žrtva. U eshatološkom smislu karta Car prikazuje Hrista u ulozi vladara. U grčkoj mitologiji, ovo sazvežđe predstavlja ovna sa zlatnim runom koje je poklon boga Hermesa beguncima Friksu i Heli. Kada je stigao u Kolhidu, Friks je žrtvovao ovna bogu Zevsu, a njegovo runo obešeno je u Marsovom gaju odakle ga je kasnije uzeo Jason. Po Ptolomeju, zvezde na glavi Ovna imaju prirodu Marsa i Saturna, one u njegovim ustima slično Merkuru, a one u zadnjoj nozi poput Marsa, te one sa repa kao Venera. Najsjajnija zvezda sazvežđa Ovan je Hamal čiji je simbolični naziv „smrtna rana“, a koja, prema Ptolomeju, ima prirodu Marsa i Saturna te uzrokuje nasilnost, okrutnost i zločin. Drevni vladari, kao i vladari tzv primitivnih zajednica, predstavljaju načelo besmrtnosti među ljudima. Faraon je predstavljao boga Ra u ljudskom, smrtnom obliku. Ono što je besmrtno u faraonu jeste njegov „Ra“ kvalitet. Faraon je stoga obožavan kao nosilac načela Ra a ne kao konkretan čovek. Vladar kao nosilac božanske prirode često je svojim životom jemčio funkcionisanje sveta i blagostanje svog naroda. Karta Car, budući da astrološki predstavlja znak Ovna, označava i demonsku Kuću razvrata. U tom smislu, Car predstavlja onaj tip okultne zaposednutosti koja se ispoljava kroz pojavu sumanutih vođa.



















