Thursday, February 13, 2020

Dvorske karte tarota - Mačevi

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa


Princeza / Paž mačeva
Sola Buska tarot

Simbol: meduza, zemljani aspekt vazduha, geomantija: Fortuna Minor, slovo Z.

Kroli kaže da ova karta predstavlja zgušnjavanje isparljivog, materijalizaciju ideje, uticaj Neba na Zemlju, bilo on dobar ili destruktivan. Njen simbol je Meduza (gorgos, užasna). Zlatna zora je ovu kartu nazivala Princezom jurećih vetrova / Lotusom palate Vazduha. Geomantijska figura Fortuna Minor ukazuje na odlazeću sreću, na dobitak koji se brzo proćerda, lagano opadanje, povlačenje nakon vrhunca slave, na zalazak Sunca. Po istraživanjima Pola Husona, u francuskim špilevima se za ovu kartu vezuje istorijski lik Ogijera, sina danskog kralja koji je postao zaštitnik lova. Iz tog razloga je na ovoj karti prikazivan lovački pas. Takođe, Ogijer je posedovao i dva čuvena španska mača i bio je jedan od dvanaest paladina Karla Velikog. Drugi lik iz francuskih legendi vezan za ovu kartu je Reno od Montabona, takođe paladin Karla Velikog. Reno je posedovao magičnog konja Bajara. On je započeo izgradnju katedrale Svetog Petra u Kelnu ali je bio ubijen od strane zavidnih saradnika (podseća na masonski mit o Hiramu). Kako su se na njegovom grobu počela dešavati čuda, on je potom kanonizovan, postavši Sveti Rejnold. Paž mačeva u Sola Buska špilu prikazuje mladića koji svira žičani instrument, verovatno mandolinu. Pored njega stoji veliki mač poboden u zemlju. U pozadini je veliko drvo neobičnog izgleda. Uopšteno, Princeza mačeva se može odnositi na mudrost, snagu, oštrinu, spretnost, gracioznost, opreznost, budnost, fleksibilnost ali i lukavost, špijuniranje, nadzor, buntovnost, osvetoljubivost. Ova karta u rasporedu skrivenih puteva Drveta života predstavlja poveznicu Ketera i Malkuta, odnosno Jedinicu i Desetku mačeva.


Princ mačeva
Sola Buska tarot

Simbol: heksagram, vazdušni aspekt vazduha, geomantija: Tristitia, slovo M. 

Za Krolija ova karta je slika uma i njen simbol je heksagram. Intelekt, ideje. Geomantijska figura Tristitia označava tugu, melanholiju, depresivna osećanja, potištenost, a u fizičkom smislu duboke i mračne jame, podvodne pećine, ambis, rupe, ali i kovitlace, snažne vetrove i oluje. Isto tako označava i duboke uvide, kontemplaciju, spoznaju. Zlatna zora ovu kartu naziva Princom kočija vetrova. I dalje, po doktrini ovog Reda, Princ mačeva predstavlja Alfa i Omega, odnosno Drugog Hrista najavljenog u Apokalipsi. U Sola Buska taortu Princ / Vitez mačeva, nazvan Amone, predstavlja Zevsa Amona, mitskog oca Aleksandra Makedonskog, po proročištu iz oaze u Sivi (Egipat). On jaše tamnog konja i kao da vitla mačem. Uopšteno, Princ mačeva se može odnositi na obilje ideja i zamisli, ali i na sumnjičavost, previše opreza i nepotrebnu oštrinu. U astrološkom smislu ova karta se preklapa sa malim arkanama: Četvorka diskova, Petica i Šestica mačeva, što obuhvata poslednju dekadu Jarca i prve dve dekade Vodolije. Princ mačeva u rasporedu skrivenih puteva Drveta života predstavlja poveznicu Ketera i Necaha, odnosno Jedinicu i Sedmicu mačeva.


Kraljica mačeva
Sola Buska tarot

Simbol: dete, vodeni aspekt vazduha, geomantija: Puella, slovo O. 

Po Kroliju, Kraljica mačeva predstavlja rastegljivost vazdušnog elementa i njegovu moć prenošenja. Ovu kartu Kroli opisuje kao jasno, svesno viđenje ideje i osloboditelja uma. Zlatna zora je naziva Kraljicom prestola Vazduha. Geomantijska figura Puella odnosi se na stasitu i lepu devojku te ukazuje na grudi, dojke, oblast srca kao tradicionalno shvaćen osećajni deo ljudskog bića. U širem značenju Puella ukazuje na mesta nege i lepote, nakit, lepu odeću i kozmetiku. Pol Huson ukazuje da su za ovu kartu u ranim francuskim špilovima koristili naziv Palada, a što se odnosi na boginju Atinu, Zevsovu ćerku koja je rođena tako što je iskočila iz njegove glave. Ona je boginja mudrosti, ali i ratnih pobeda, zaštitnica pravnog poretka, pravičnosti i umetnosti. U mitu Atina trijumfuje nad bogom rata Aresom što ukazuje na preimućstvo intelekta nad sirovom snagom. Takođe, kod Francuza je ova karta poistovećivana i sa likom Jovanke Orleanke. Kraljica mačeva Sola Buska tarota zove se po majci Aleksandra Velikog – Olimpiji. Ona sedi na prestolu, u desnoj ruci drži isukan mač a u levoj štap tanani nalik peru. U Ripeovoj Ikonologiji iz 1613. na sličan način prikazana je Akademija, s tim što tamo žena na prestolu u desnoj ruci drži mač a u levoj venac. Pored njenog prestola čuči babun a kao stubovi oko nje figuriraju dva satira. Uopšteno, Kraljica mačeva može se odnositi na pronicljivost, veliku moć zapažanja, izoštrenu percepciju, preciznost, sklonost plesu i pokretu, uravnoteženost, individualizam, ali i nepouzdanost, sklonost tugovanju. U astrološkom smislu ova karta se preklapa sa malim arkanama: Desetka diskova, Dvojka i Trojka mačeva, što obuhvata poslednju dekadu Device i prve dve dekade Vage. Kraljica mačeva u rasporedu skrivenih puteva Drveta života predstavlja poveznicu Ketera i Geburaha, odnosno Jedinicu i Peticu mačeva.


Kralj mačeva
Sola Buska tarot

Simbol: ptica, vatreni aspekt vazduha, geomantija: Albus, slovo E. 

Kralja mačeva Kroli opisuje kao ideju napadanja, vihor, oluju i pomamnu silu kretanja. Zlatna zora ga naziva Kraljem duhova Vazduha, odnosno Gospodar vetrova i povetaraca. Po Pratesiju ova karta označava zle jezike. Huson kaže da se u starim špilovima ova karta odnosi na lik biblijskog kralja Davida. U geomantiji figura Albus ukazuje pre svega na mir i stabilnost, miran karakter, miroljubivost, ali sam naziv figure ističe belinu, koja može biti shvaćena i kao svet duhova predaka, magijske pomagače ili duhove uopšte. Kralj mačeva Sola Buska špila odnosi se na Aleksandra Makedonskog. On je okrunjen, u raskoraku. U desnoj ruci drži veliki mač okrenut ka dole i koji dodiruje zemlju, a u levoj globus. U pozadini je okružen sa četiri crna grifona, dva leže na zemlji iza njegovih nogu a dva poviše njegove glave. U opštem smislu ova karta može se odnositi na veštinu, delovanje, brzinu, ali i sukob, neodlučnost, neprijateljstvo, bes. U astrološkom smislu ova karta se preklapa sa malim arkanama: Sedmica diskova, Osmica i Devetka mačeva, što pokriva poslednju dekadu Bika i prve dve dekade Blizanaca. Kralj mačeva u rasporedu skrivenih puteva Drveta života predstavlja poveznicu Ketera i Heseda, odnosno Jedinicu i Četvorku mačeva.

Tuesday, February 11, 2020

Doba Vodolije i prorok Isaija

Eteilla, ključ XIX 

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Duh kontrainicijacije" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

Ovo je vreme Zlodoblje u kome nije teško biti prorok, nije teško proricati i predviđati budućnost. Predviđajmo mračne stvari i događaje, dajmo malo mašte u svemu tome i nećemo mnogo pogrešiti. Važno je da imamo sliku i potom opišemo šta smo stvorili u mašti. Ovo je praskozorje proročanskog doba. Otud ta lakoća. Istovremeno, nije samo lako predviđati trendove nego ih je isto tako lako moguće izazivati upravo njihovim predviđanjem. Kada posmatramo budućnost mi zapravo na nju nekako utičemo. To je teorija univerzalnog magijskog agensa. Mi upravo živimo u onom dobu koje se pominje u mnogim proročanstvima. Neki od ključeva razumevanja vremena u kome živimo zapisani su u starozavetnoj knjizi proroka Isaije. U poglavlju 25, od stiha 6 nadalje čitamo:
„Jahve nad Vojskama na ovoj gori gozbu sprema svim narodima zemlje... I na ovoj gori on koprenu kida koja sve narode pokriva, zastor kojim su svi narodi zastrti. On za navek i smrt uništava. Jahve Večni, briše suze sa svačijeg lica, i sramotu svog naroda s cele zemlje skida.“
Ključna reč, Jahve nad Vojskama / Jehova Cabaot je božansko ime sedme sefire kabalističkog Drveta života čija je planetarna atribucija Venera a jedan od naziva Necah (Pobeda). Veliko oslobođenje dešava se pod znakom planete čiji je astrološki glif nalik egipatskom krstu simbolu večnog života. Veliko prosvetljenje dešava se pod znakom planete čija je priroda najavljivanje svetlosti. Podsetio bih da je njena priroda ratnička koliko i plodonosna. Drugi važan izraz je gora, u hebrejskom originalu napisana kao he-reš, odnosno har, što je piktografski izraženo kao glava na kojoj stoji ljudska figura sa podignutim rukama. U okultnom sistemu atribucija velikih arkana tarota i hebrejskih slova, slovo reš povezano je sa kartom Sunce. Sa slovom he povezana je karta Car, ali ako uvažimo intervenciju koju je u taj sistem uneo Alister Kroli, tom slovu pridružićemo kartu Zvezda. Tako ćemo dobiti drugačiju sliku – Sunce i Veneru, odnosno Veneru povrh Sunca, koja ide ispred i najavljuje zoru. Slikovni motiv tarot arkane Sunce (Prosvetljenje) iz špila čiji je autor poznati francuski okultista XVIII veka Eteja (Žan Baptist Alijet) simbolički najviše odgovara ovoj predstavi. Tu vidimo crveni pentagram na vrhu strukture masonskog obeliska (piramidalni obelisk na postolju), znak Venere koja sjaji umesto Sunca. U dnu su prikazana braća u izrazu dečje nevinosti koja se pozdravljaju bratskim pozdravom. To što su predstavljeni nagi i kao deca, ukazuje na njihovu uzvišenost i čistotu novorođenih. Sada biva jasnije da je ta petokraka zvezda u ovom kontekstu poistovećena je sa piktogramom slova he. Naposletku, simbolički kompleks glave i ljudskog lika sa podignutim rukama podseća na raspeće na Golgoti, krst na lobanji, odnosno zmiju koja se uzdiže nad glavom.

U tim slikama prepoznajemo proročanstvo o dolasku Mesije, onog čiji je simbol zmija, a nebeski omen Venera. To je Gospod nad Vojskama, a vojska to su zvezde (ili, u užem smislu, odabrani adepti), jer Venera je kraljica među njima. Neki su u tim runama videli i to razumeli kao Isaijino nagoveštavanje dolaska Isusa Hrista, pa ipak, sada nakon 2.000 godina od zvezde nad Vitlejemom i oko 2.700 godina, koliko se procenjuje da je star Isaijin spis, uviđamo da se te reči ipak odnose na nešto drugo, svakako bliže našem vremenu. Šta će učiniti taj neko drugi, odnosno onaj pravi? Napraviće gozbu na gori svim narodima i skinuće koprenu koja sve narode pokriva. Gora koju sam poistovetio sa lobanjom, jeste grobnica u kojoj smo iz smrti, koju životom zovemo, rođeni u život koji je neprekinuta radost postojanja – gozba o kojoj Isaija govori. Grobnica ukazuje na Saturnovu prirodu koja je na kabalističkom Drvetu života pridodata sefiri Binah (Velika Majka). Ta grobnica je i rodnica u koju ulazimo mrtvi i stari i iz koje izlazimo živi i mladi, kao braća, jer više nema koprene zbog koje smo bili odeljeni jedni od drugih i pod kojom smo mrtvovali da u život nikad ne kročimo.
Rainer Kalwitz

Nazovimo tog boga Mladoturčinom, što je sinonim za mladog i buntovnog revolucionara. Revolucija je nasilje, a on je vojskovođa. Donosilac je razaranja jer je njegova priroda ognjena. Poput vuka Fenrira koji će označiti sumrak bogova gutanjem Sunca, tako će i bog Mladoturčin progutati smrt. Prevod biblije Luja Bakotića koji sam koristio nije baš precizan, jer u hebrejskom originalu je upotrebljena reč bala (bet-lamed-ain), što se prevodi kao progutati. Dakle, progutaće je u pobedi. Pobediće smrt tako što će je progutati. Koristeći se simbolizmom Hermetičkog reda Zlatne zore mogao bih tu pobedu slikovito predstaviti na sledeći način: postavljanjem na čelo uspravnog, odnosno vatrenog trougla formiranog od kažiprsta i palca sa obe ruke, što je znak stepena Filosofus.
„Jahve Večni, briše suze sa svačijeg lica, i sramotu svog naroda s cele zemlje skida.“
Tako kaže prorok Isaija. Jahve Večni je Adonaj Jahve; ne Jehošua, nego Adonaj kao izraz duha Boga koji stoji nad elementima. Adonaj je Jedan (Adonaj ehad) i kao takav on je lični bog. Dakle, u par rečenica, Isaija spominje Jahvea kao Cabaota i kao Adonaja. Cabaot proždire smrt u pobedi i skida koprenu, a Adonaj briše suze, odstranjuje tugu i sramotu. Sa smrću nestaju i prateća osećanja i njihove forme mentis, kao i svojevrsna metafizika patnje i stradalništva. Cabaot omogućava ljudima da vide. Adonaj donosi olakšanje i radost. To dvoje možemo porediti sa drevnim simbolom Sunca – krugom sa tačkom u središtu. Jedan od njih je tačka, drugi je krug. Jedan je snaga, drugi je tišina, ali ko je od njih tačno šta, prevazilazi moju moć razumevanja u ovom trenutku. Naravno, pitanje je kako je te slike Isaija razumeo, ali možemo pretpostaviti da je to bilo u skladu sa duhom njegovog vremena. Iz tačke gledišta našeg vremena, te slike drugačije isijavaju. To bi trebalo vazda imati na umu. Na drugom mestu, 65:17, Isaija kaže:
„Jer ću nova ja nebesa stvoriti i novu zemlju, a šta je pre bilo, to se neće pominjati, nitiće vam na um dolaziti.“
A onda malo dalje u 65:24-25:
„Pre no što me zovu, odazvaću im se, pre nego što zaćute, uslišiću ih. Zajedno će vuk i jagnje pasti, lav će kao i vo travu jesti, prašina će zmiji hrana biti; neće ni nepravde niti štete biti na svoj Svetoj gori mojoj, govori Jahve.“
Ovaj detalj o stvaranju novih nebesa i nove zemlje izazvao je toliko ushićenja vernih ljudi, iznova recikliran od strane harizmatičnih i mesmerizujućih propovednika. Ta ideja je našla svoju refleksiju u Jovanovom otkrovenju, 21:1, gde je vidoviti Jovan nanovo video ono što je pre njega Isaija pominjao. U hrišćanskom mnjenju Jovanovo viđenje ima veći značaj od Isaijinog, jer sve šta je Isaija govorio razumevano je kao preteča i najava Hrista, ali su zato reči Jovanove dodatno zapečatile taj mit. To bi još i moglo biti oprošteno i podrazumevano, ali ideja da je ovde reč o nekakvom sveopštem kosmičkom premetanju, rastvaranju i ponovnom stvaranju, ne može biti ni podrazumevana niti oproštena onima koji u to veruju. Pa o čemu je onda ovde reč? Kako smo prepoznali Božju goru kao Binah, ne smemo gubiti iz vida njen položaj na Drvetu života. Ona je deo Vrhovne Trijade te kao takva bitiše preko ponora Daat, čiji prelazak podrazumeva korenitu i nepovratnu promenu čoveka. Po jevrejskoj verskoj ideologiji samo Mesija može proći Pedesetu kapiju razumevanja, što je sinonim za sefiru Binah. To nije uspelo čak ni Mojsiju, proroku. Odjek tog shvatanja nalazi se u biblijskoj činjenici da Mojsije, postojao on ili ne, nogom nije kročio u Obećanu zemlju. Umro je na njenim vratnicama. U prevodu, ostao je u Hesedu, sefiri kojoj je pripisan Jupiter, istoj onoj u koju je Alister Kroli odbačen nakon prelaska Bezdana i boravka u Binahu tokom njegove čuvene pustinjske avanture čiji je rezultat knjiga „Vizija i glas“. 

Bilo bi korisno za čitaoca da ne uzima biblijske iskaze doslovno, kao deo nekakvih stvarnih događaja, nego na isti način kao kada bi čitao recimo grčke mitove. Osnovna tema, kako biblije, tako i mitova, jeste ljudska svest. Sa stajališta ljudske svesti, prorok Isaija govori o procesu adeptstva, sve i da to nipošto nije njegova namera. Ukratko, stanje svesti ostvarenjem u sefiri Binah, da se tako izrazim, rezultira obrnutom perspektivom od one uobičajene. Tako život biva smrt, smrt postaje život, vuk i jagnje zajedno pasu, a Bog se odaziva i pre nego što biva pozvan. Paradoks! Suprotnosti bivaju poništene. U svemu ovome posebno je znakovito ono da će „prašina hrana zmiji biti“. Ko pažljivo nije čitao Krolijevu (šta god neko mislio o njemu) „Viziju i glas“, neće moći da razume kako to prašina zmiji može biti hrana. Neki su taj detalj tumačili kao razvlašćivanje zmije tako da više ne može nauditi ljudskom rodu nego će se ova hraniti prašinom. Naravno, i takvo razmišljanje može biti razumevano i oprošteno, ali oni koji žele proniknuti malo dublje moraju se zapitati o kojoj je ovde zmiji reč, i što je još tajanstvenije, kakva je to prašina? Zmija se u navedenom stihu pominje zajedno sa još četiri životinje čiji je mitološki potencijal bremenit: vukom, jagnjetom, lavom i volom. Ove četiri naprasno pasu travu a zmija se hrani prašinom. To je ona ista prašina od koje je Jahve Elohim načinio čoveka (vidi Postanje, 2:7) – afar, odnosno ain-peh-reš. Upravo je ta prašina ono što ostaje od posvećenika onda kada on dosegne sefiru Binah. Zmija će počistiti upravo taj ostatak tako da novorođeni adept neće imati za šta da se uhvati, čime će biti sprečen da za sebe odabere propast.
Poglavlje 63 Isaijine knjige počinje strašnim opisom Boga u krvavim haljinama:
„Ko je ono što iz Edoma ide, iz Vosora u crvenim haljinama, u krasnim haljinama, kročeći smelo u naponu snage? Ja sam to, koji sam spasenje obećao i moć imam da spasavam... U gnevu ih svome izgnah, u svojoj ih jarosti pogazih; haljine je moje krv njihova poprskala i odeću moju okrvavila... I u gnevu svome izgazih narode, i jarošću opojih ih svojom, i na zemlju krv njihovu prolih.“
Kakav je ovo strašan Bog? Pominje ga i Jovan u Otkrovenju 19:11-16. Reč edom označava crveno te ukazuje na lokalitet, ali i više od toga. Edomiti jesu Feničani, ili su srodni Feničanima (možda i sa predizraelitskim Kanancima) čija je identitetska boja takođe crvena, a koji su poznati kao veliki trgovci. Reč satan u smislu protivnik, u Starom zavetu upotrebljena je u kontekstu Edomaca kao protivnika Izraelaca. Otud onaj asocijativni niz kod hrišćana: Satana – crveno – trgovina – idolopoklonstvo – sveta prostitucija – Skerletna Žena – Kurva vavilonska (jer je i Vavilon u starozavetnom mnjenju predstavljao središnje svetsko mesto idolopoklonstva, hramske prostitucije i trgovine). Masovno gaženje naroda obeležje je našeg doba. To je način delovanja Boga osvetnika, ovaploćenje prirode marcijalne sefire Geburaha. U smislu formule preobražaja posvećenika, izgaženi narodi predstavljaju profane i nečiste, odnosno klifotske elemente unutar psihe. Nasuprot tome, izbavljeni narod predstavlja uravnotežene i pročišćene psihičke elemente za čiji ulazak Bog poziva kćer Sionsku, odnosno Jerusalim (Nebeski Jerusalim, Binah) – da otvori svoje kapije (Isaija, 62:10-12). Skerletna fantazmička slika upotrebljena je još na početku Isaijine knjige (1:21):
„Dođite, pa da se sudimo, govori Jahve. Ako li su gresi vaši kao skerlet, kao sneg postaće beli; i ako su kao purpur crveni, postaće kao vuna.“ (1:18); „Kako li postade bludnicom verna tvrđavo?“
Osamnaesti stih jasno nagoveštava simbolizam Jagnjeta. Alister Kroli je ovu tradiciju okrenuo naglavačke shodno učenju o smeni eona koje je propovedao, načinivši od Jagnjeta simbol jednog od najopakijih kneževa tame i pripisavši bludnici (Skerletnoj Ženi), nazvanoj Babalon, sakralna svojstva. U svakom slučaju, promena boje, polaritet crveno-belo, ukazuje na preobražaj čoveka koji konačno postaje adept. On postaje čist, kataros. Odmah nakon odeljka u kome se opisuje kako će Jahve kazniti uobražene kćeri Sionske, u glavi 4, stih 1, ima jedan zapanjujuć iskaz:
„I toga će dana sedam žena uhvatiti jednoga čoveka i reći će: Svoga ćemo hleba jesti, svoje ćemo haljine nositi, samo da se tvojim imenom nazovemo! Skini ti sa nas sramotu našu!“
Ovaj stih, iako se logički nadovezuje na prethodne, kao zasebna epizoda posve štrči. Simbolizam ovih reči, naoko nevažan i nekako sporedan, bremenit je arhetipskim smislom te bi komentarisanje iziskivalo jedan zaseban tekst. Ovde ga ističem samo da bismo imali na umu složenost i vanvremensku dubinu Isaijinih proročkih viđenja. Isto tako, stih 34:14, ukazuje na pojavu nekih modernih struja u okultizmu koje najavljuju buduće trendove:
„Zveri će s pustinje divlje pse sretati, jarci će se dovikivati, i aveti noćne onde se naseliti i počinka naći.“
Pomenuti jarci su izraz predjahvističke izraelitske religije, što se odnosi na pustinjsko božanstvo Azazela čija je životinja jarac. Bog je naložio Mojsijevom bratu Aronu, da jednom godišnje, prilikom svetkovine Dana pomirenja, žrtvuje jednog junca i jednog jarca. Junac je posvećen bogu Izraela a jarac Azazelu. Uloga žrtvenog jarca jeste da ponese na sebe sva sagrešenja jevrejskog naroda. Tako je uobličen demonski egregor koji nosi ime nekadašnjeg božanstva koga je poštovao isti taj narod. Aveti noćne su Lilit. Mitologija Skerletne žene i Zveri izbija iz ovih kratkih proročkih crta. Ovaj izbor simptomatičnih Isaijinih iskaza završiću stihom 26:19 (što ne znači da je ovo sve):
„Da ožive mrtvi tvoji! Vaskrsnuće tela! – Probudite se, radujte se, stanovnici praha! Jer je tvoja rosa, rosa svetlosti, i zemlja će sene na svet povratiti.“
Nicholas Kalmakoff

Vaskrsavanje tela ne bi trebalo shvatiti doslovno. Kada je reč o tumačenju snova i vizija, svako linearno i doslovno shvatanje vodi ka grešci. Mrtvi koji oživljavaju na poziv Boga, u našem vremenu su, kao što sam već napomenuo, oni koji doživljavaju koreniti i nepovratni preobražaj još za trajanja ovozemaljskog života. To je suština adeptstva. U egipatskim uzorima ovih refleksija, to se dešavalo u svetu mrtvih – Amenti, gde je duša, ujedinivši se sa svojim ka, postajala samousavršeni, obezbedivši sebi mesto u večnom životu. Razumevam da je prorok Isaija, u krajnjoj liniji, opisao mehanizam mesijanske formule koja u mnogim detaljima podseća na premise doktrine Alistera Krolija. Ipak, kao što sam već nagovestio, biti prorok ne znači i potpuno razumeti svoju viziju. Postoje različiti nivoi razumevanja. Nakon 27 vekova, nije potrebno da budemo proroci kako bismo razumeli kontekst Isaijinih proročkih vizija u odnosu na nama blisko vreme. Ne možemo sva njegova proročanstva tumačiti u ključu našeg vremena, ali svakako da je ovih nekoliko navedenih u ovom odeljku sasvim indikativno za ovu svrhu.

Bog Mladoturčin je oblik delovanja imanentnih sila univerzuma. To delovanje je u određenoj meri pojmljivo, odnosno dotiče se naše percepcije i razumevanja. Govorim o sili, koju možemo nazvati božanskom, pod kojom podrazumevam nešto što istovremeno postoji i deluje kroz našu psihu, ali i izvan nje, te obuhvata sveukupnost ne samo ljudskih bića, nego svakolikih oblika postojanja na mnoge načine povezanih sa nama. Ta sila ima svoju volju, ali je istovremeno podložna i ljudskoj volji. Ona otvara puteve ljudskoj volji, ali sa druge strane, težnje ograničene svesti ljudskih bića postavlja u strogo trasirane uslove koje bismo mogli porediti sa sudbinom. Božanska sila u ljudskom mnjenju ima brojne oblike i načine pojavljivanja, ali nam je gotovo nedostupna na uobičajenom nivou svesti. Zato, u trenucima povišene svesnosti, koji mogu biti i uglavnom jesu privremeni, retko trajni, izuzev u slučajevima korenitog i nepovratnog preobražaja, ta sila je podložna ljudskom usmeravanju. Ponekad je dovoljno da prorok, ili neko u takvom privremenom stanju, samo vidi tokove te sile i uticaj je već ostvaren. Vreme u kome živimo jeste doba laganog povratka u stanje kada su granice između svetova i raznih nivoa bile labavije. To je suštinski preokret koji se dešava upravo sada, noseći sa sobom ne samo veliku neizvesnost i šokove, nego i sunovrat u strašnu tamu koja će progutati mnoge od nas.
Karta Sud, tarot Šarla Šestog (XVI vek)

Sunday, February 2, 2020

Umeće pamćenja i kabalističko-hermetički izvori tarota

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa


U potrazi za kabalističkim izvorima tarota, ne možemo izostaviti neke poznate ličnosti. Kako je poznato, Đovani Piko dela Mirandola je prvi na hrišćanskom Zapadu pisao o kabali, oslanjajući se na prevode hebrejskih tekstova na latinski koje je za njega uradio učeni jevrejski konvertit Rejmondo Monkada (Samuel ben Nisim Abulfaraj, poznat kao Flavije Mitridat). U neku ruku Mirandola jeste otac tzv hrišćanske kabale, ali je njen značajni kodifikator ili urednik, bio poznati nemački jezuita Atanasius Kirher, koji je u značajnoj meri uticao na razumevanje kabale od strane kasnijih okultista. Isto tako vredi pomenuti i Hajnriha Kornelijusa Agripu koji je u svojoj čuvenoj i uticajnoj knjizi De Occulta philosophia (Antverpen, 1531) uključio kabalističku magiju. Međutim, imajmo na umu da ni Mirandola, niti Agripa, ni jednom rečju nisu pominjali tarot. Naposletku, u kontekstu razvoja hrišćanskog kabalizma i uopšte otvaranja kabale izvan krugova jevrejskih posvećenika, vredi pomenuti Johanesa Rojhlina katoličkog humaniste i Pikovog sledbenika, zatim Frančeska Đorđija (koji je uticao na rad Atanasijusa Kirhera i njegovo shvatanje kabale, budući da su Kirherove šeme izvedene iz Đorđijeve knjige De Harmonia mundi iz 1525), Baltazara Valtera, čije je učenje uticalo na Jakoba Bemea, potom čuvenog Kristijana Knora fon Rozenrota, autora uticajne Kabbala denudata (1678) itd. U to vreme, među evropskim okultistima, kabala je već bila neodvojiva od hermetizma, astrologije i magije.

Opisujući „teatar pamćenja Đulija Kamila (drveni i lepo ukrašeni, slikoviti didaktički mnemotehnički mehanizam u obliku teatra, namenjen za jednog ili par posmatrača, inspirisan hermetizmom i kabalom), Frensis Jejts sumira sledeće: 

„Međutim, njegova memorijska građevina treba da odrazi poredak večne istine; u njoj će se čitav svemir pamtiti preko organske povezanosti svih njegovih delova sa večnim poretkom na kojem su zasnovani.“ Jejts, str 166. 

Na isti način, mogli bismo reći da su i tvorci tarota hteli da njihovo delo odrazi poredak večne istine. Kamilov teatar je previše složen da bi mu ovde bio posvećen prostor koji zaslužuje, ali zato pozivam čitaoce da istraže ovu odrednicu i uvide njeno kabalističko-hermetičko utemeljenje te prouče sličnost sa Mantenja tarokijem i Viskonti Sforca sistemom tarota. To su sve vizuelni sistemi za pamćenje načela univerzuma i razvijanja analogijskog načina razmišljanja, povezivanja pojava, bića i procesa u okvirima jedne zaokružene simboličke celine. Kod Kamila je, kako Jejts naglašava, predstavljena ideja o pamćenju koje je organski povezano sa univerzumom. Njegov teatar zasnovan je na sistemu od 49 slika, s tim što je posmatrač, koji se nalazi u centru teatra, poput glumca na bini, onaj pedeseti član. Broj 49 je kvadratna ekspresija sedam planetarnih načela. U Kamilovom teatru svaka planeta ima sedam oblika ispoljavanja predstavljenih određenim slikama, poređanih u određenom poretku. To je jedna mentalna mašina za mapiranje univerzuma. Kamilov teatar, poput Kirherove šeme, podeljen je na sedam glavnih nivoa koje sadrže po sedam celina. Tzv Prometejev nivo uključuje veštine, nauku, religiju i pravo. Nivo Gozbe predstavlja izdvajanje elemenata iz vode. Pećina označava spajanje elemenata. Stvaranje čovekovog duha postavljeno je na nivou tri Gorgone. Na nivou Pasifaje i Bika nalazi se spajanje čovekove duše i tela. Merkurovim sandalama opisane su čovekove prirodne aktivnosti. 

Rekonstrukcija Kamilovog teatra

Naposletku, Jejts u „Veštini pamčenja“ donosi sledeći zaključak: 

„Mada veština pamćenja i dalje koristi mesta i slike prema pravilima, u njenoj pozadini se desila radikalna promena filozofske i psihološke prirode, jer ona više nije skolastička već neoplatonska. Kamilov neoplatonizam je u punoj meri prožet hermetičkim uticajima, koji se nalaze u središtu pokreta koji je uveo Marsilio Fičino.“ Isto, str 173.

„Jakom hermetičkom uticaju koji je poticao iz Fičinove filozofije, Piko dela Mirandola pridodao je uticaje proistekle iz njegove popularizacije jevrejske kabale u hristijanizovanom obliku. Ta dva tipa kosmičkog misticizma međusobno su srodni, te su se stopili u jedan oblik hermetičko-kabalističke tradicije, koja je posle Pika prerasla u jednu moćnu renesansnu silu.“ Str, 176-177

„Religiozni zanos, povezan sa srednjovekovnim pamćenjem, sada je krenuo novim i smeonim pravcem. Čovekov um i pamćenje sada su „božanski“, pošto imaju moć da švate najviše stvarnosti preko imaginacije koju pokreće magija. Hermetička veština pamćenja sada je postala instrument kojim se obrazuje mag, imaginativno sredstvo pomoću kojeg se u božanskom mikrokosmosu može odraziti božanski makrokosmos, i sa onog božanskog nivoa kome pripada mens shvatiti značenje odgore. Veština pamćenja postala je okultna veština, hermetička tajna... Jedino je okultna tradicija ponovo prihvatila veštinu pamćenja, proširila je novim oblicima i udahnula joj novi život.“ Str 186-187. 

Sve ove ideje uticale su na potonji razvoj tarota, a što je doživelo svoj vrhunac u stvaranju tzv okultnog tarota u XIX i XX veku koji je potpuno hermetičko-kabalistički i astrološki. Tu se nalaze i koreni moderne okultne tarotske ideologije. Ta ideologija istovremeno je i jedan od vidova nastupajućeg spekulativnog i ideološkog pogleda na svet. Taj pogled na svet je od krhotina starijih nazora uzeo svetlucave simboličke oblike koji su ga privlačili, umetnuvši ih u jednu posve novu i drugačiju građevinu čija je svrha pokazatelj jasnog i neporecivog diskontinuiteta sa svakom starom tradicijom.

Jedan od Kirherovih dijagrama