Tuesday, June 30, 2020

Magijsko iskušavanje pohote



Ovaj tekst objavljen je u digitalnom izdanju moje knjige "Mistični okultizam" koju možete skinuti OVDE

Verziju teksta ovog poglavlja već sam objavio u knjizi „Božanska revolucija katastrofe“, ali ga takođe uvrštavam i u „Mistični okultizam“, budući da se kao zanimljiv praktičan metod uklapa u njen poredak. Izvorno, ovde opisana praksa je deo moje magijske obuke u šta me je upućivao entitet koji se predstavljao kao Amhazar. Dakle, sve opisano sam već iskusio tokom devedesetih godina. U „Revoluciji“ sam ovo poglavlje započeo kontradiktornom tvrdnjom da je razvrat dobar ambijent za razvoj svetosti, ali i dobra maska za njeno skrivanje. Praktikovanje razvrata i bitisanje u njegovim koordinatama čoveka lišava teškog bremena umišljene svetačke moralnosti prožete rigidnim kodom više zasnovanom na negativnim nego na afirmativnim akcijama. Razvrat, to je Venera u Škorpiji, idealno mesto za skrivanje svetosti, na prvi pogled tek slika koja plamti u mašti: izuzetno privlačna mlada žena koja podiže čašu. Magija je, između ostalog, upravljanje fantazmima. Simbolizam škorpije umetnut u ovu sliku jeste tu da nas opomene na otrov užitka. Taj otrov jeste primordijalna strast. Od nje se možemo beznadežno otrovati. Ta strast nije tek vezana za ljudsko obličje nego za formu forme radi. Ljudska je samo jedna od formi. Nosilac primordijalne strasti nije svest u ljudskom smislu, nije ljudska svest, nego svest koja menja obličje ispoljavanja u skladu sa impulsima strasti koju nosi. To je slepa svest, jer ona nije gospodar strasti, nego je prati i teži da je ispuni, da je nahrani. Civilizacijsko shvatanje lepog je imalo za cilj da učvrsti jednu estetiku i učini je dominantnom. Naravno, različite kulture imaju različite percepcije lepog i poželjnog. Ovo o čemu je ovde reč nema veze sa kulturom i civilizacijom ili sa ljudskim svetom. Uključuje ljudski svet, ali nije ekskluzivno usredsređen na njega.
Kažu, strast je slepa, ali tako je samo na prvi pogled. Zapravo, ona veoma dobro vidi, jer je predatorske prirode. Ono u njenoj prirodi što čini da izgleda kao slepa jeste njena veoma uska fokusiranost. Ona tačno zna šta je pobuđuje, a to je obično nekoliko suštinskih slika koje pokreću fantazmagorijski niz. Nema neke posebne razlike između strasti koja se pobuđuje kada je objekat estetski rugoban od onog koji je estetski lep, simetričan. Razlika je u uplivima drugih osećanja koje su takođe strasti ali nisu bazične, nisu inferiorne, nisu tako snažne. U kombinaciji sa drugim strastima, bazična, niska strast ne nestaje kada se zadovolji, nego se sublimira. Ta strast ne korespondira sa duhovnim ili umnim aspiracijama, totalno je nerazumna i demonska, koliko i božanska.

Ovladavanje životom i svetom jeste ovladavanje strastima, a tu se pre svega misli na kanalisanje pohote. Sva naša osećanja granaju se sa stabla tzv. niskih strasti. To su strasti stvaranja i razaranja, surovi gospodari, goniči ljudske stoke. Stoka je srećna kada je glad njihove strasti utoljena ili se utoljava. Stoka je nesrećna kada je gladna ili onda kada se za trenutak trgne i pogleda kakvu je pustoš u njihovim životima načinila strast, odnosno potčinjenost njihovih umova i ličnosti toj radikalnoj energiji. Tada nastupa period griže savesti, (naravno, ne nužno i ne uvek), koja se često leči ponovnim raspirivanjem tog istog ili pak nekog drugog oblika strasti. Čovek kao strastveno biće, i to biće koje češće podleže strastima nego što ih kanališe, po definiciji samo od sebe srlja u katastrofu, bilo kao pojedinac, bilo kolektivno. To više nije samo stvar određene teorije ili pogleda na svet, već pojava osvedočena u praksi. Čoveka razjedaju strasti: strast mržnje, zavisti, ljubomore, gneva, pohote, pohlepe, straha, sumnji, frustracije i nespokoja, strasti gordosti i samoljublja, strasti mudrosti i znanja… Nije cilj potiskivati ili skrivati društveno nepoželjne i sankcionisane vidove ispoljavanja strasti. Radi se o kanalisanju, kao voljnoj radnji, svih vidova strasti. Međutim, kako ćemo kanalisati te opskurne sile ukoliko se prethodno nismo suočili sa njima, ukoliko ih nismo izazvali, sagledali, borili se sa njima, definisali, (i tom prilikom sačuvali sebe)?
Da bi se čovek upustio u okultno, neophodno je, između ostalog, da bude sposoban za kanalisanje i manipulisanje svojim osećanjima i strastima. Prvenstvo u odabiru neprijatelja sa kojim ćemo biti suočeni na samom početku, ima sirova seksualna pohota, za koju smatram da je najsilnija i najbogatija energijom. Bez imalo discipline u toj oblasti svako bavljenje okultnim osuđeno je na bizarnost. Ako je cilj kanalisanje tog unutrašnjeg pritiska, prvenstvo ima zazivanje te moćne strasti. Izložiti sebe. Svako je u tom smislu laboratorija sopstvene seksualnosti. Izložiti sebe inferiornoj psihičkoj plimi i pritom biti dovoljno samosvestan, biti racionalno podvojen, ne bi li ostvario delotvorno samoposmatranje u tim kritičnim trenucima kontrolisane, vođene, eksperimentalne ludosti. Da bi neko došao do spoznaje sopstvenog libidonoznog ispoljavanja, do definicije koja predstavlja racionalizaciju iskustva udara tzv libida, a što je važno iz praktičnih razloga, potrebno je da se podvrgne svakodnevnom, sveobuhvatnom, dugotrajnom, iscrpljujućem i intenzivnom eksperimentu. Eksperiment je mučan, težak i zahteva istrajnost, stabilnost ličnosti, volju i veru u sebe. Uspeh je izdržati do kraja. Zadatak je dati ličnu definiciju te odgovor namenjen prvenstveno sebi, na pitanje šta je to pohota: moja pohota? Mora se voditi računa o tome da se pohota ne može pobediti. Ona može iščiliti, promeniti oblik, ili se pak još razornije i opsesivnije povratiti. Naposletku, pobeda nije bitna. Bitna je igra. Bitno je iskustvo koje eksperiment nosi sa sobom. Posledice su dugotrajne i opsežne. Rezultat, ili naglo sine ili dolazi sporo, i tek kao spoznaja, kao slučajno otkrivena, odnosno osvešćena promena u vlastitom karakteru. Ovo što sledi je opis intenzivne četvoromesečne meditacije, stalno usmerenog napora u cilju posmatranja i razvoja svesnosti o čudnovatim putevima kojima se kreće moćna sila tzv niskih strasti.

Period ekstrovertnosti:
Prvih mesec dana iskušavanja pohote podrazumeva radikalnu promenu u gledanju na stvarnost i vlastitu ulogu u toj stvarnosti. Za to vreme iskušenik je vođen samo jednom mišlju – pre nego što zaspi, čim se probudi i tokom čitavog dana. Sve što bude činio, mora biti prožeto namerom da što češće, koliko god je to fizički moguće, održava seksualne odnose i kontakte bilo koje vrste sa što većim brojem osoba. Dakle, vi živite, ponašate se i na svet gledate sa jednim isključivim ciljem: da udovoljite svim vašim seksualnim željama i kapricima. To je opsežna operacija. Zahtevaće svo vaše raspoloživo vreme, pa i preko toga. Zato, uzmite bolovanje, neko odsustvo sa posla i iz života. Snađite se. Naposletku, improvizujte. Tokom ovog perioda na život ćete gledati kao na neponovljivu, jedinstvenu priliku da sebi date seksualnog oduška i priuštite zadovoljstvo, što češće, na različite načine i sa različitim individuama. Na kraju, ako niste sposobni za promiskuitet onda upotrebite svu vašu kreativnost u odnosu sa jednom osobom, a ako čak ni to ne možete, onda nameravajte besprekorno a neki rezultat će se već iskristalisati. Čitav svet i vaše svakodnevno okruženje, postaju veliko lovište. Vi ste lovac, svi ostali su potencijalni partneri ili puki objekti zadovoljenja vaše požude. Plaćajte ako je potrebno. Svakodnevno težite da budete u nekoj šemi, jer tada to postaje jedina ideja vodilja te smisao vašeg postojanja. Pretražujte internet, telefonirajte, spopadajte, nabacujte se, udvarajte se, flertujte. Nastojte da u toku te prve jednomesečne faze iskušavanja pohote imate što više seksualnih odnosa (i ostalih oblika seksualnog opštenja). Postanite satirijast. Učinite se privlačnim. Budite lukavi i zavodljivi. Ako treba, molite. Neka sve bude u funkciji seksa. Bacite sopstvenu ličnost pod noge, sve obzire i svaku moguću nedoumicu. Zar vam se baš mora neko dopasti da biste seksualno opštili sa tom osobom?
Nakon mesec dana eksperimentalnog herojskog promiskuiteta i psihofizičkog iscrpljivanja usled života seksualno opterećene ličnosti te stalne usredsređenosti na pronalaženje eventualnih partnera za sve vrste seksualnih aktivnosti koje vam padnu napamet, bićete u stanju da mirno, hladno, po malo umorno, racionalno date definiciju vaše pohote. Iskusili ste je. Živeli ste je intenzivno. Bili ste njen verni sluga. Otud vaša definicija nije plod umovanja i zamišljanja već sećanja na proživljeno. Dali ste svoj sud na osnovu jednomesečnog, zaista prenapregnutog iskustva. Investirali ste energiju, niste je uludo potrošili, iako bi možda izgledalo tako. Vodite dnevnik sve vreme. Dajte stručnu ekspertizu, kratak izveštaj ili bar kakvu konvencionalnu frazu, teorijsku konstrukciju, rečenicu, neku lično vašu definiciju, određenje, iskaz kojim ćete uobličiti vaše iskustvo te pokazati sebi da ste u stanju razumno objasniti šta vam se dogodilo, šta je rezultat vašeg napora, šta ste naučili, spoznali, kakva je moć vašeg razumevanja i koji su domeni vašeg intelekta. Takođe, tokom ove prve faze iskušavanja pohote, važno je reći kako uopšte nije bitno hoćete li uspeti u vašoj nameri da što češće, ako ne svakodnevno, u tih mesec dana, ostvarite nekakav seks, makar neuspeli. Važna je vaša namera i njeno usmerenje. Važan je trud i iskustvo da ste mesec dana živeli kao lovac, kao neko ko ima realan cilj i smisao života, neko ko je snažno instinktivno motivisan. Mesec dana živite, radite, odmarate se, jedete, pijete, vršite nuždu, kupate se ili znojite, doterujete se, izlazite, družite se, samo zarad jednog cilja a to je utoljavanje seksualne želje. Neka sve bude podređeno tome. Sve vrednosti, sva poznanstva, sav život, ljudi, novac, predmeti, služe toj svrsi koja prožima sve čega se dotaknete. Svaki vaš prijatelj ili poznanik, ukoliko već iz nekog razloga ne može biti uzet u obzir kao seksualni partner, dobro će doći kao posrednik do neke druge osobe koja jeste objekat vaše seksualne namere. Naučite da cenite ljude kao eventualne partnere ili kanale do eventualnih partnera. Vi to već činite. Ovoga puta činite to svesno, što je i zadatak ove pripreme. Sve činite svesno. Pažljivo osluškujte šta to vaša požuda hoće, kako „razmišlja.“ Služite joj, svesno joj služite. To je mučno, ali je veliki izazov, dostojan ljudskog veka, Ako na kraju ovog poduhvata postanete aseksualni, ne tugujte. Nije to loš nusproizvod.

Period apstinencije:
Drugih mesec dana seksualnog samomučenja zahteva bitno drugačiji angažman, jednostavniji, mada znatno teži. Nakon prvih mesec dana burnog seksualnog života ili domišljatih pokušaja življenja istog, vaš novi zadatak u pravcu razvijanja discipline usmeren je ka potpunom seksualnom uzdržavanju. Pritom nije samo reč o fizičkom uzdržavanju od seksualnih aktivnosti, već se na tu temu ne sme ni pomišljati, a kamo li maštati. Najbolje bi bilo da se drugog meseca praktikovanja pripreme socijalno izolujete. Za razliku od prethodnog meseca, nema izlazaka, poziva, druženja, nema komunikacije putem interneta ili mobilnog telefona. Svaki kontakt sa ljudima svedite na zaista neophodan minimum. Trudite se da otklonite svaku bludnu misao koja vam padne napamet. Uzdržite se od svakog medija koji bi možda imao ma i trunčicu sadržaja koji može izazvati određene seksualne asocijacije. Ne posmatrajte ljude, odvratite pogled od neke privlačne osobe koja slučajno prolazi pored vas. Bavite se aseksualnim delatnostima, igrajte šah, čitajte Hegela, obavljajte teške fizičke poslove ili vežbe, slušajte Baha ili Betovena, gledajte Mesec, oblake, posvetite se poslu. Nema razmišljanja o onome šta ste radili prethodnih mesec dana. Nema prisećanja. Potisnite to. Ovo su sada nove perspektive. Nakon mesec dana uzdržavanja, dajte novu definiciju pohote. Javiće vam se puno raznih misli. Sredite ih. Definišite pohotu sa pozicija uzdržanosti a ne sa pozicija raskalašnosti kao u prvom periodu. Nakon toga uporedite dva iskaza. Možda ćete biti iznenađeni. Bili ste bludnik, sada ste asketa. To su na prvi pogled zaista nepomirljive suprotnosti. Proverite da li je uistinu tako.
Period dinamične introvertnosti:
Ovde je reč o pomalo ekscentričnoj varijanti iskušavanja pohote koja predstavlja kombinaciju prethodne dve, odnosno uzdržavanja i podavanja. Na neki način tu imamo posla sa apsurdnom mešavinom askete ili aseksualca i radikalnog bludnika. Naime i ovoga puta nije dozvoljen nikakav seksualni kontakt, ali je imperativ na što snažnijem i što kreativnijem seksualnom fantaziranju. Cilj je stvoriti što veći napon pohote. Pritom, neophodno je uzdržavati se i od bilo kakvog oblika masturbacije. Dakle, ima gledanja i zamišljanja ali nema diranja, ni drugih, ni sebe. Posmatrajte sočne prolaznike, osetite zovne mirise koji mame na parenje, pratite porno sadržaje u medijima i na internetu, zovite razne servise za pružanje telefonskih seksualnih usluga, posećujte striptiz barove, izlazite, flertujte, voajerišite, maštajte, budite aktivni na internet društvenim mrežama, trpite uzbuđenost i stalno je podražujte, ali ne činite ništa. Kanališite. Na kraju, kada silovita energija pohote iskoči, sagledajte je i uobličite definiciju iz krajnje teskobne pozicije. Uporedite to sa prethodnim nalazima. Ima li razlike?

Period radikalnog fetišizma:
Za praksu namenjenu četvrtom mesecu ovog intenzivnog kursa discipline i inkubacije za inicijacijski akt, zaista je neophodno imati jak stomak. Saznaćete mnoge stvari o sebi, a možda ćete otkriti i neke seksualne afinitete za koje niste ni slutili da su vam prijemčivi. Sve što ste do sada prošli, u prethodna tri meseca iskušavanja pohote, nije ništa spram onoga što sledi. Ovoga puta cilj vaše seksualne aktivnosti, objekti delovanja vaše pohote nisu više oni koji vas privlače ili spram kojih ste u najmanju ruku seksualno indiferentni (ali koji ipak mogu da zadovolje vaše kriterijume čak i ako su ovi veoma nisko postavljeni). Sada je neophodno usmeriti seksualni instinkt ka objektima / subjektima koji su vam odbojni ili u vama izazivaju gađenje. Praksa četvrtog meseca predstavlja silovanje sopstvenog libida, tj silovanje samoga sebe kao seksualnog bića. Pritom je sve dozvoljeno. Granice odredite sami, ali pazite da budu rastegljive. Nemojte rizikovati život i zdravlje, ne kršite zakon, ali ne lišavajte se neke pikantne gnusnosti samo zato što vam je to moralno, estetski ili fiziološki neprihvatljivo. Upustite se u zaista maštovite seksualne odnose i igre sa ružnim, odvratnim, starim ili hendikepiranim osobama ili u oblike seksa koji vam nikako ne prijaju. Nemojte se ograničavati samo na ljudska bića. Masturbirajte uz sadržaje iz oblasti sudske medicine itd. Takođe, pokušajte da masturbirate uz sliku uveličane muve, zatim radite nešto sa izmetom… Pokušajte da neke posve neseksualne pojave i oblike doživite seksualno, koristeći prilično rastegljivu seksualnu imaginaciju. Zamišljajte da opštite sa nekakvim velikim insektom, ili da ste ogromni mutirani insekt koji ide okolo i napastvuje ljudska bića, mrtvace u rakama i mrtvačnicama, životinje, automobile, kuće, šahtove, drveće, rupe u zemlji itd. Četvrti mesec se doživljava totalno panseksualno. Da li će i definicija biti u duhu panseksualizma?
Nakon ovog četvoromesečnog kontrolisanog ludila, kako bi to rekao Kastaneda, teško da ćete ikada više biti ona stara ličnost. Saznaćete mnogo o sebi. Naravno, svestan sam da većina ljudi sebi ne može dozvoliti ili priuštiti ovakvo eksperimentisanje ili prosto ovako nešto smatra glupim, nepotrebnim i sasvim neprihvatljivim. Naposletku, neka se niko ne oseti pozvanim da sledi ove upute. Pisac ovih redova je samog sebe podvrgnuo ovom eksperimentu u cilju podsticanja samospoznaje. Ono što smatram dobrim i korisnim za mene, nije nužno dobro i korisno nekome drugom. Naposletku, neka svako traga za sopstvenim metodama iskušavanja samoga sebe i sila koje postoje u svakom od nas. Ako imate neki bolji način iskušavanja i kanalisanja pohote – izvolite, ali iz ličnog iskustva govorim da je ovo prilično delotvorna šok terapija.

Saturday, June 13, 2020

Mala arkana Petica mačeva u tarotu

Sola Buska špil - Petica mačeva

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota

zvezda Fomalhaut
sazvežđe Južna riba
jugozapadni horizont
vodeni aspekt Vodolije

Petica mačeva odgovara prvoj dekadi Vodolije kojom vlada Venera. Carica i Zvezda, zvezdana carica, tj carica zvezda. Po Pikatriksu to je dekada siromaštva, strepnje, tugovanja nakon dobitka, gubitka, nasilja, bez odmora od rada. Povodom toga Pikatriks prikazuje scenu razboritog muškarca i žene koja se vrti. Po Zlatnoj zori, Petica diskova nazvana je Gospodarem poraza. Po Kroliju, ovde imamo um oslabljen osećanjima. Uzrok poraza je pomirljivost. Kroli u ovoj karti vidi propadanje vrlina. Petica mačeva ima svoju analogiju u sazvežđu Južna riba. Ona prima vodu koja pada iz Vodolijine posude. Po nekima to znači da riba guta višak vode kako bi spasila svet. Takođe, ona se dovodi u vezu sa falusnom simbolikom, jer po legendi, predstavlja Ozirisov falus, odnosno ribu koja je isti progutala onda kada je ovaj bog bio ubijen i raskomadan od strane njegovog opakog protivnika Seta. U krajnjoj liniji, motiv gutanja, usta, i falusa, snažno asocira na oralni seks, što podseća na jedan od glavnih motiva demonice Lilit i načina delovanja sukubi. I nije slučajno da se glavna zvezda ovog sazvežđa zove Fomalhaut (riblja usta). Fomalhaut je zvezda crvenkaste boje i, prema Ptolomeju, ima prirodu Venere i Merkura: sreća, moć, ali i zloba. To je jedna od četiri ključne zvezda koje čuvaju nebesa. U zodijaku iz Dendere, Južna riba je nazvana Aar (potok). Prepoznajemo ideju navodnjavanja i plodnosti, izobilja i zadovoljstva.[1] U ovom sazvežđu možemo prepoznati i čuvenog Dagona, staro bliskoistočno božanstvo predstavljeno u obliku čoveka-ribe, poput muške sirene. Njegova uloga, između ostalog, bila je i staranje nad poljoprivredom, kao božanstva koje donosi vodu, poplavu i otud je povezan i sa navodnjavanjem. Kod Grka je ovo sazvežđe pomen na Afroditino pretvaranje u ribu. U Sola Buska špilu karta petica mačeva predstavlja pet mačeva uspravno položena sa vrhovima na dole u jedan veliki ćup ili kazan odignut od zemlje.


[1] „Na ogoljenim brdima otvoriću reke i usred dolina izvore. Pustinju ću pretvoriti u jezero, a bezvodnu zemlju u izvore vode.“ Isaija, 41:18. „Naslađuju se izobiljem iz doma tvoga, napajaš ih bujicom lepih stvari. Jer je u tebi izvor života, tvojom svetlošću mi vidimo svetlost.“ Psalmi, 36:8-9. U Bibliji kralja Džejmsa, to je prevedeno kao and thou shalt make them drink of the river of thy pleasures. U hebrejskom originalu upotrebljen je izraz nahal (nun-he-lamed), što se prevodi kao potok, i eden (ain-dalet-nun), odnosno zadovoljstvo. U Knjizi zakona takvu analogiju nalazimo u stihu 1:61 – „Pale or purple, veiled or voluptuous, I who am all pleasure and purple, and drunkenness of the innermost sense, desire you.“ Takođe i u 1:52: „I give unimaginable joys on earth: certainty, not faith, while in life, upon death; peace unutterable, rest, ecstasy; nor do I demand aught in sacrifice.“

Friday, June 12, 2020

Linkolnski vrag

Door Knocker, Main Temple, Supreme Council 33 Degree Freemasons, London
Zvekir na ulaznim vratima Vrhovnog saveta 33* stepena, London

Simbolizam ceremonije inicijacije u Osamnaesti stepen Drevnog i prihvaćenog Škotskog obreda privukao mi je pažnju jer podseća na moja astralna i sanjačka iskustva na temu Crvene sobe. Naime, u ceremoniji inicijacije u Osamnaesti stepen postoji trenutak kada kandidat stoji pred vratima Crvene sobe i kuca tražeći dozvolu za ulazak. Ritual se odvija u tri sobe: Crnoj, Crvenoj i u Dvorani smrti koja je bela. Crna soba simbolizuje stanje nakon smrti, nešto poput zagrobne ravni, egipatske Amente. Ona evocira dešavanja na Golgoti, brdu raspeća Isusa Hrista, tj događaje od njegovog razapinjanja do uskrsnuća. U Dvorani smrti, okružen simbolima smrti, kandidat kontemplira na tu temu. U Crvenoj sobi nalazi se beli kockasti kamen koji predstavlja trodimenzionalnu projekciju krsta. Ova soba služi da se kandidat poistoveti sa mističnim Hristom koji je ustao u savršenstvu. Njeni simboli su pelikan i orao. Pelikan je simbol raspetog a orao vaskrslog Hrista. Formula Osamnaestog stepena je INRI, što ukazuje na analogiju sa središnjom sefirom kabalističkog dijagrama Drveta života - Tifaret, čija je priroda solarna. Ona predstavlja postignuće kandidata koji se na svom putu iz sobe u sobu suočava sa promenama da bi na kraju imao da se suoči sa demonom koji predstavlja prolaz ka Crvenoj sobi. Demon je čuvar njenog praga, otelotvorenje prolaza, odnosno dveri. Kandidat koji kuca na vrata Crvene sobe u neku ruku poistovećuje se sa demonskim likom.*

* Pomenuti lik je u ulozi zvekira postavljen na vratima Vrhovnog saveta (Supreme Council) 33-ćeg stepena Škotskog obreda u podrumu zgrade u Djuk stritu (Duke Street) broj 10 u Londonu. 

Taj demon je isti onaj koji krasi katedralu gotskog stila posvećenu Devici Mariji u engleskom gradu Linkolnu. Njena izgradnja počela je u XI veku i ona je nekoliko vekova bila najviše zdanje na svetu. Po legendi Satana je poslao ovog vraga u katedralu ali je on tamo pretvoren u kamen od strane anđela. Vremenom, linkolnski vrag je postao popularan simbol i često je korišćen kao zvekir. Legenda o preobražaju vraga u kamen očigledno je alhemijska aluzija, ali moje poznavanje te materije nije dovoljno da bih se ovde uputio u njeno tumačenje. Međutim, ono što je ovde očigledno, jeste povezanost tri sobe sa tri osnovne faze alhemijske operacije: nigredo, albedo, rubedo. Crna soba kao nigredo simbolizuje truljenje. Dvorana smrti, odnosno albedo, označava uskrsnuće, dok Crvena soba, tj rubedo, predstavlja savršenstvo.
Đavo gotske katedrale u Linkolnu, tzv linkolnski vrag, Engleska

Prisustvo vraga na katedrali gotskog stila nije neuobičajen detalj. U tom smislu linkolnski vrag je rođak poznatih gargojli. Primetićemo da on sedi sa desnom nogom prekrštenom preko leve, što je poza kojom je u Marseljskom špilu tarota prikazana karta Car. Vladarska poza demona ukazuje na činjenicu da je on gospodar ovoga sveta. Podsetiću da je Pol Foster Kejs u karti Car, između ostalog, video simbol Velikog arhitekte univerzuma i konstitutivne moći. U smislu linkolnskog vraga, Kejs bi bio u pravu ali u obrnutom značenju - demon est deus inversus. U pogledu poze koju zauzima linkolnski vrag, podsetiću na srednjovekovni običaj sahranjivanja templarskih vitezova sa jednom nogom prekrštenom preko druge. U mnogim crkvama širom Evrope, posebno u Engleskoj, moguće je naći male statue sa prekrštenim nogama za koje ne mogu reći da predstavljaju baš templare, već su te figure shvaćene u širem smislu i odnose se na sve odane hrišćane zavetovane na odbranu hrišćanstva. Otud prekrštene noge aludiraju na nošenje tog metafizičkog krsta zaveta, što predstavlja viteški zavet, odnosno zavet hrišćanskog viteza. U istorijskom smislu to je vitez templar. Vrag bi sam po sebi predstavljao otelotvorenje anti-viteza. 

Ko je zapravo taj vrag? Lozinka Crvene sobe u masonskom ritualu je Abadon. To ime se pominje u devetoj glavi Apokalipse, kada peti anđeo zatrubi, pojavi se zvezda padalica, podiže se ključ studenca bezdana iz kojeg pokulja dim i zakloni sunce te izađoše čudovišta nalik skakavcima sa škorpionskim žalcima. I u stihu 11 rečeno je: "I imali su nad sobom kao cara anđela Bezdana, kome je ime jevrejski Abadon, a grčki Apolion - Upropastitelj." (prevod Lujo Bakotić). U Starom zavetu Abadon se pominje pet puta, ali ne kao ime anđela uništenja nego upravo kao uništenje. Kao anđeo uništenja, Abadon se povezuje sa anđelom Smrti čije je ime Mot (vidi hebrejsku verziju Jov 28:22). Dakle, uništenje prethodi neposrednom prolasku ka savršenstvu. Put usavršavanja podrazumeva uništavanje. Nešto biva uništeno da bi kandidat dospeo u dvoranu usavršavanja - Crvenu sobu. To je put koji iz dualnosti vodi ka jedinstvu. U duhu argoa hermetičke kabale o kojoj piše Fulkaneli, to je možda bio razlog zašto je linkolnski vrag postavljen upravo u jednoj od najmonumentalnijih gotskih katedrala u kojoj stoluje kardinal (čija je odežda crvena). Vrag Crvene sobe je anti-vitez, anti-savršenstvo, anti-kandidat, oličenje sila koje teže da unište kandidata. Taj vrag je senka koju kandidat na svom inicijacijskom putu mora prevazići. Zato je tom vragu dodeljeno biblijsko ime, da se naglasi ezoterijska činjenica da demon može biti podvrgnut kontroli ukoliko je njegovo ime poznato. Legenda o okamenjivanju demona bi u tom smislu, između ostalog, mogla imati značenje o neophodnosti prevazilaženja materijalističkog i vulgarnog svetonazora. Korenita promena stava jeste proces koji će se u svesti kandidata ostvarivati dugo nakon ove inicijacije. Simbolički i dramski element ceremonije posvećenja trebalo bi da u umu kandidata stvori polaznu tačku, odnosno sećanje na ključni događaj koji se nalazi u ulozi mentalnog ugaonog kamena potonjeg preobražaja. Tako kandidat konačno postaje Suvereni Princ Ružinog Krsta i Vitez Orla. Položaj koji predstavlja telesni znak ovog stepena jeste isti onaj koji se u Hermetičkom redu Zlatna zora odnosi na vaskrslog Ozirisa, sa prekrštenim rukama na grudima. To je deo formule LVX koja se odnosi na Tifaret kroz prizmu misterija Ruže i Krsta i označava uskrsnuće. 
Meni nije poznata efikasnost ove ceremonije, konkretan način kako se ona izvodi, ali očigledno je njena ideja utemeljena na mitološkim formulama. Kandidat koji prođe kroz ovaj ritual trebalo bi da razvije svest na nivou solarne sefire Tifaret. Da li se to zaista događa kandidatima Škotskog obreda ne bih umeo reći. Kandidat se simbolički suočava sa Abadonom prolazeći kroz određeni psihički proces, ali daleko bi bilo od istine kada bih tvrdio da se u tim trenucima demon i zaista ovaploćuje na vratima Crvene sobe jer masoni nisu magovi u užem smislu reči, iako masonerija tvori moćan magijski lanac astralne struje, da se izrazim rečnikom Elifasa Levija. Na individualnom planu masoni teže spoznaji i moralnom usavršavanju, ili bi barem tako trebalo da bude, ali kolektivno uzevši veliko je pitanje ne stvara li masonerija svetlost koja jasnije ogoljava tamu? Kuda odlazi energija Abadonove senke svakog Brata koji je prošao kroz vrata Crvene sobe? Šta se sa njom dešava?

P.S. U kontekstu mog snevačkog iskustva, ispred crvene sobe demon je groteskno lebdeo u vazduhu, u pozi linkolnskog vraga, u jednoj ruci držeći otvorenu zelenu knjigu usmerenu ka meni, dok mi je kažiprstom druge ruke pokazivao na natpis iluminiran sjajnim crvenim slovima nepoznatog mi alfabeta. U tom trenutku savršeno sam razumeo natpis i znao sam koji je to alfabet, ali u uobičajenom stanju svesti nikada nisam mogao da doprem do tog razumevanja.

Thursday, June 4, 2020

Vizija novog svetskog poretka

Moj politički pogled na svet protkan je alternativnim, i za trenutačne ukuse, radikalnim vizijama. Ne mogu se svrstati ni na levici ni na desnici. Takođe ne mogu za sebe reći da sam nacionalista, jer nemam osećaj pripadnosti niti lojalnosti nekoj određenoj nacionalnoj, etničkoj ili verskoj grupaciji. Kao dečak identifikovao sam se sa bivšom državom Jugoslavijom, budući da sam rastao u porodici koja je bila okrenuta jugoslovenskim, komunističkim, ateističkim i internacionalističkim pogledima na svet. I pored toga, nisam postao komunista ili barem socijalista, niti sam otišao u neku drugu krajnost. Veoma rano shvatio sam iluzornost i nepostojanost jugoslovenske ideje i posledično tome, države Jugoslavije, bez obzira što sam osećao žalost prilikom njenog raspada. Pa ipak, ako je zbog lošeg ljudskog materijala koji je vodio tu zemlju, te grešaka počinjenih prilikom njenog formiranja i neutemeljenih početnih pretpostavki, ona već bila sklona padu, onda bi zaista bilo neprimereno biti nostalgičan za tom tvorevinom. Duboko sam osećao da je na neki način ona neprirodna, i budući da sam živeo u Socijalističkoj autonomnoj pokrajini Kosovo, veoma rano sam postao svestan neodrživosti jugoslovenske federacije usled nepomirljivih etničkih i verskih netrpeljivosti. Sile rastakanja bile su jače od sila održanja. Uporedo sa rastakanjem države sa kojom sam se poistovetio, raspadao se i socijalizam u Istočnoj Evropi, ideologija kojoj su me usmeravali u detinjstvu i tokom mog školovanja. 
Za mojih tinejdžerskih godina, tokom osamdesetih, nije mi se dopadao kapitalizam, smatrao sam ga duboko nepravednim i neprirodnim, ali mi se dopadao Zapad, posebno Zapadna Evropa. Geopolitički sam bio orijentisan prozapadno. Nakon kraha istočnoevropskog sovjetskog poretka i usled izrazite američke arogancije, moje osećanje geopolitičkog promišljanja sveta se promenilo. Nisam osećao ushićenje zbog trijumfa mojih dojučerašnjih geopolitičkih i civilizacijskih miljenika. Počeo sam da podržavam alternative unipolarnom prozapadnom svetskom ustrojstvu zasnovanom na globalnoj dominaciji vampirskog finansijskog kapitala koji se krije iza demokratskog poretka i krajnje vulgarizovanih prosvetiteljskih ideoloških fantazmi. Naravno, to ne znači da sam bio zagovornik svetonazora tih alternativa, jer to u suštini nisu bile nikakve alternative, ali smatrao sam da je razarajuće ništavilo svetske finansijske oligarhije vrhunsko zlo, bezmalo oličenje nebića. Otud je slobodno postojanje ma i kakvog bića manje zlo od nebića. Tako sam počeo da verujem u neophodnost promene na tzv Zapadu, jer sam smatrao da vampirsko nebiće uništava materijalne, demografske i kulturne pretpostavke evropskog sveta u njegovoj matici i dijaspori. Rečju, parazit postepeno ali sigurno uništava svog domaćina. Upravo je taj evropski svet u širem smislu postao parametar mog identitetskog određenja u političkom svojstvu.  
I tako, korak po korak, uobličio sam ideje za jedno posve drugačije uređenje sveta koje nadilazi nametnutu bipolarnost ideja i prateću magluštinu ideoloških i svetonazorskih nejasnoća. Moj pogled na svetsko političko uređenje može se svesti na nekoliko načela:

1. Potrebno je značajno umanjiti ili poništiti uticaj organizovanih monoteističkih religija na mnjenje masa i politički sistem. Istorija je pokazala da međusobne doktrinarne i ideološko-političke razlike organizovanih monoteističkih religija stvaraju netrpeljivost, razdor i sukobe.

2. Preurediti političke i državne celine na principu širih nacionalnih i podrasnih grupacija, što podrazumeva ukidanje zasebnih etnonacionalnih država. Na primer, stvaranje državno-političkih celina koje bi obuhvatale recimo slovenske narode, zatim posebno germanske, odnosno romanske, turanske, iranske, arapske itd. Time bi broj funkcionalnih državnih tvorevina bio sveden na otprilike tridesetak, što bi znatno pojednostavilo njihovu međusobnu saradnju i komunikaciju.

3. Ukinuti republikanske i demokratske institucije i sisteme zarad uspostavljanja monarhijskih i imperijalnih državnih oblika na temelju identiteta iz tačke 2. Isto tako, potrebno je izvršiti rastvaranje postojećih monarhijskih oblika utemeljenih na načelima i tradicijama organizovanih monoteističkih religija. Umesto toga, uvesti državnu religiju i obred.

4. Unutrašnje političke sisteme organizovati tako da njima vladaju prosvećene grupacije svrstane u hijerarhijski strukturisana posvećenička društva po uzoru na naučno-ezoterijsku organizaciju koju je opisao Frensis Bejkon u spisu Nova Atlantida

5. Načela unutrašnjeg razvoja tako organizovanih velikih država trebalo bi da budu usmerena ka postizanju tehnološkog i naučnog napretka, razvoju viših oblika svesti stanovništva, uporedo sa obnavljanjem i održavanjem izvornih te autentičnih tradicijskih oblika povezanosti sa mitologijom i precima. Ovo podrazumeva ustanovljavanje posve drugačijeg oblika društvene svesti i prioriteta koji nisu zasnovani na vulgarno-materijalističkim pretpostavkama kao i na premisama represivne kulture.

Svrha ovako organizovanog čovečanstva jeste u tome da se uspostavi svetska ravnoteža i saradnja i da svaka podrasna ili rasna grupacija dođe do svoje suštine sledeći sebi svojstvene instinkte. Tako bi bilo izbegnuto stvaranje svetske vlade i prateće represivne birokratsko-tehnokratske superstrukture, već bi postojao novi sistem UN nalik ekumenskom veću naučno-ezoterijskih organizacija čija bi svrha bila medijacija, razmena i koordinacija. To će biti put za uspostavljanje trajnog i stabilnog unutrašnjeg i međunarodnog političko-ekonomskog poretka, kao i uslova za duhovni i materijalni razvoj kako ljudskih zajednica tako i pojedinaca. 

Nema potrebe da niko bude marginalizovan, siromašan i bez šansi za postignuće u skladu sa vlastitom prirodom. Isto tako, nema potrebe da se bogatstva i resursi gomilaju u rukama jedne privilegovane manjine. Nema potrebe da neki delovi čovečanstva grcaju u bedi i prenaseljenosti dok drugi izumiru usled nedovoljne stope rađanja. Nema potrebe da milioni ljudi napuštaju neke krajeve usled suženih mogućnosti opstanka kao i da svojim masovnim prilivom unose neravnotežu u neki drugi etničko-kulturni ekosistem. Ljudi na višem nivou svesti neće slediti vulgarne porodične, vrednosne i vaspitno-kulturne obrasce. Oni će u podneblju svog porekla ostvariti onu vrstu savršenstva bitisanja na zemaljskom planu koji je sasvim u skladu sa njihovom prirodom.

Svestan sam odbojnosti koje moje ideje mogu izazvati kod onih koji slede ustaljene ideje poželjnih oblika društvenog i vrednosnog poretka. Međutim, zar nisu upravo te ideje i njihova tragična međusobna suprotstavljenost dovele sve oblike ljudske raznovrsnosti u gotovo bezizlazan položaj? Ovde sam izneo predlog osnovnih načela jednog drugačijeg ljudskog sveta, koji nije ograničavajuć nego podsticajan za razvoj plodotvorne genijalnosti. Nema potrebe da neko bude istrebljen jer su njegovi konkurenti bili brojniji, pametniji, jači ili privilegovani. Zašto bi darvinizam važio za ljude? Zašto ljudi ne bi poticali od bogova a ne od majmuna? Zašto bi ljudski svet bio majmunski a ne božanski? U svetlu vladajućih tendencija majmun nije čovekov predak već potomak. Ukoliko ljudi svesno odaberu da budu majmuni, bogovi i priroda će im to omogućiti. 
Ne postoje nacionalni mitovi već samo Mitovi koji su nastali u vreme zajednica. Nacije su već izraz ljudske organizacije poznate kao društvo i koje kao takvo nije sposobno da stvara mitove već uglavnom rabi ideološku intelektualizovanu fantazmagoriju. Onog trenutka kada istorijski postulati modernosti budu iscrpljeni biće iscrpljeni i svi ideološko-društveni oblici koji se vezuju za tu istu modernost, uključujući i nacionalne države. One su vazda bile tamnice naroda silom ili dobrovoljno uguranih u nacionalne okvire. Razvejavanjem nacionalnih magli možemo stvoriti pretpostavke viših oblika integracije pod trajnim i ne-modernim načinima političkih i civilizacijskih organizama, a da pritom ne mislim na uspostavljanje globalizovanog hiperbirokratizovanog i tehnokratskog nadnacionalnog sistema. Takav sistem bio bi pogrešan budući da podrazumeva integraciju nacija a ne zajednica. Aktuelni ideološki sukob u Evropi i uopšte u zapadnom svetu izraz je krize nacionalnog koncepta. Tzv progresivisti misle da se ta kriza može rešiti internacionalizacijom i kosmopolitizmom, što je u datim okvirima samo druga reč za haos. Nacionalisti pak žele resuverenizaciju koja u suštini nije organska, već ideološki projektovana, represivna i stoga teži entropiji. Oba sistema su beznadežno koruptivna. 

Svet je u previranju, ekonomske i političke šeme ne funkcionišu, geopolitika ponovo dolazi u prvi plan, što nepogrešivo ukazuje na rat svetskih razmera. 

Monday, June 1, 2020

Mala arkana Šestica mačeva u tarotu

Šestica mačeva u Sola Buska tarotu

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota

zvezda Markab
sazvežđe Pegaz
južni horizont
vatreni aspekt Vodolije

Šestici mačeva odgovara druga dekada Vodolije kojom vlada Merkur, u čemu prepoznajemo Opsenara / Čarobnjaka i Zvezdu (čarobnjak zvezda, odnosno zvezdani čarobnjak). Po Pikatriksu to je dekada lepote, lepih manira, samopoštovanja, razumevanja, slobode, ali ne podnosi skromnost. Takođe njenoj prirodi odgovaraju dominacija i uobraženost. Predstavljena je čovekom sa dugom bradom. Zlatna zora ovu kartu tumači kao Učenost i naziva je Gospodarem zasluženog uspeha. Po Kroliju, Merkur u Vodoliji predstavlja umnost i dobrotu, ali i mnogo više jer, kako to on tumači, savršena uravnoteženost svih mentalnih i moralnih odlika teško se stiče a još teže zadržava u svetu koji se neprekidno menja. Šestica mačeva odgovara sazvežđu Pegaza. Nazivi njegovih zvezda ukazuju na nekog ko odlazi i vraća se, ko nešto nosi ili donosi. Tu postoji asocijativna paralela sa predstavom Svetog Duha.[1] Šestica mačeva otključava tajne uzvišenog jezika i božanskog nadahnuća. Po mitologiji Pegaz je krilati konj vodenog porekla, odnosno onaj koji je potekao od izvora krvi. Reč je o krvi Gorgone Meduze koju je obezglavio junak Belerofont. Pegaz je bio poznat po velikoj brzini. Njegovim ocem smatra se bog mora (stvoritelj konja) Posejdon, a majka Meduza, što govori o njegovom htonskom poreklu. U nekim varijantama mita Pegaz je predstavljen kao nosilac Zevsovih munja. Po Ptolomeju uticaj ovog sazvežđa je poput Marsa i Merkura: ambicija, intuicija, entuzijazam, ali i taština, ćudljivost, loše prosuđivanje. Najsjajnija zvezda Pegaza je Markab, smeštena na njegovom krilu. Bela zvezda Markab označava sedlo, brod ili vozilo. Po Ptolomeju, ima prirodu Marsa i Merkura: počast, bogatstvo, sreća, opasnost od nasilne smrti. Šestica mačeva Sola Buska tarota prikazuje pognutog odraslog čoveka u gaćama koji nosi težak tovar pun mačeva.


[1] „Na dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istom mestu jednodušno. Odjednom je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vetra, i ispunila je celu kuću u kojoj su sedeli. Tada su ugledali nešto poput plamenih jezika, koji su se razdelili, i po jedan je sišao na svakog od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore.“ Dela apostolska, 2:1-4. U Knjizi zakona to je stih 3:47 – „This book shall be translated into all tongues: but always with the original in the writing of the Beast; for in the chance shape of the letters and their position to one another: in these are mysteries that no Beast shall divine. Let him not seek to try: but one cometh after him, whence I say not, who shall discover the Key of it all.“ Takođe, 3:39-40 –  „All this and a book to say how thou didst come hither and a reproduction of this ink and paper for ever -- for in it is the word secret & not only in the English -- and thy comment upon this the Book of the Law shall be printed beautifully in red ink and black upon beautiful paper made by hand; and to each man and woman that thou meetest, were it but to dine or to drink at them, it is the Law to give. Then they shall chance to abide in this bliss or no; it is no odds. Do this quickly! But the work of the comment? That is easy; and Hadit burning in thy heart shall make swift and secure thy pen.“

Mala arkana Četvorka mačeva

Četvorka mačeva u Sola Buska špilu

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota

zvezda Alfeka
sazvežđe Severna kruna
jugozapadna visina
vatreni aspekt Vage

Trećom dekadom Vage vlada Jupiter. Točak sreće i Pravda. Ovde je pravda rulet, ili pak rulet deli pravdu, krajnje slučajno i nepristrasno, osim ukoliko igra nije nameštena. Kako Kroli kaže, u ovoj karti ispoljava se sefira Hesed u kraljevstvu intelekta, pa otud ona označava ideju vlasti u intelektualnom svetu. Po Kroliju, karta ukazuje na pogodbu i kompromis. U Zlatnoj zori kartom vlada Gospodar odmora od sukoba, što ukazuje na ideju primirja. Po Pikatriksu, treća dekada Vage je potpuno razuzdana: sodomija, proždrljivost, veselje, loša dela, opaka zadovoljstva. Tu vidimo nasilnika koji drži luk a ispred njega nagog čoveka. Takođe, prisutan je još jedan čovek koji u jednoj ruci drži hleb a u drugoj čašu vina. Po asterizmu, Četvorku mačeva vezujemo za sazvežđe Severna kruna čija je najsjajnija zvezda Alfeka. Po mitologiji, to sazvežđe predstavlja zlatnu krunu koju je Dionis darovao svojoj supruzi Arijadni, ćerki Minosa, vladara Krita, nakon događaja u lavirintu kada je junak Tezej ubio čudovišnog Minotaura. U drugoj varijanti tu je krunu Afrodita darovala Arijadni. Kruna u ovom smislu može imati značenje zamka ili čak samog lavirinta. To je ljubavni poklon, ista ona kruna koju je Hefest iskovao za Afroditu – zvezdana kruna. Biblijsku analogiju nalazimo kod proroka Isaije.[1] Kruna je tu prikazana u svojstvu samog Boga koji sudi te oličava duh pravde. To je kruna slave, kako glasi izvorna hebrejska formulacija navedenog citata. U novozavetnom duhu, Severna kruna je izraz okrunjenog Hrista kralja, Krunisanog Deteta (Horusa). Po Ptolomeju, Severna kruna je poput Venere i Merkura: predodređenost za umetnost, prodornost u karijeri, ali i sklonost razočaranju. Osvald Virt ovo sazvežđe dovodi u vezu sa arkanom Car. Sazvežđem dominira sjajna bela zvezda Alfeka, čiji naziv znači Svetlo u zdeli. Alfeka, po Ptolomeju, ima prirodu Venere i Merkura: počast, dostojanstvo, pesnička i umetnička nadarenost. U Sola Buska špilu na karti Četvorka mačeva prikazana su četiri ukrštena mača povezana vencem. Na dnu se nalazi lobanja govečeta ili konja.


[1] „Tog dana Gospod nad vojskama biće ostatku svog naroda divna kruna i sjajan venac, i duh pravde onome koji sedi na sudskom mestu, i snaga onima koji odbijaju napade na vratima.“ Isaija, 28:5. U Knjizi zakona, 2:24, čitamo sledeće: „Behold! these be grave mysteries; for there are also of my friends who be hermits. Now think not to find them in the forest or on the mountain; but in beds of purple, caressed by magnificent beasts of women with large limbs, and fire and light in their eyes, and masses of flaming hair about them; there shall ye find them. Ye shall see them at rule, at victorious armies, at all the joy; and there shall be in them a joy a million times greater than this.“