NAPOMENA:
Duhu arkane Carica odgovara predstava Filozofa
koji sledi Prirodu, odnosno prikaze mudraca, arhetipskog Pustinjaka koji drži
svetiljku i prati korake žene umotane u velove čiji je korak lagan i koja zna
kuda ide, iako je svuda okolo mrkli mrak. Carica, odnosno L'Imperatrice, kako
glasi njen naziv u Marseljskom špilu, nosi broj tri. To je, po Elifasu Leviju,
broj stvaranja. U specifičnom smislu ona je oličenje nadahnuća. Seli Nikols
ukazuje da su Carica i Papesa kao sestre te kada se sestre pojavljuju u
mitovima, snovima ili bajkama, one često predstavljaju dva različita vida iste
suštine. Njih dve zajedno kontrolišu četiri ženske tajne: stvaranje, čuvanje,
hranjenje i preobražaj. Najdžel Džekson u Carici vidi lunarno-venuzijansku
družicu solarno-marcijalnog Cara. Po njemu Carica je izraz zemaljske Venere,
koja je tradicionalno prikazivana odevena u raskošne haljine, za razliku od
nebeske Venere (karta Zvezda) koja je prikazivana naga. Džekson pominje
srednjovekovne Tiringijske hronike u kojima se opisuje planina
Hurselberg, odnosno Venusberg ili Mons Veneris koja predstavlja prolaz u
podzemnu palatu boginje Venere. Kao u Hemijskom venčanju Kristijana
Rozenkrojca junak priče silazi u podzemne odaje zamka gde u jednoj od podrumskih
soba zatiče uspavanu Veneru. Klasičan motiv u bajkama. Uspavana Venera
oživljava poljupcem princa. Ta poveznica ukazuje na htonsku prirodu Carice i
njene skrivene snage koje su izvor životne energije i plodnosti.
Filosof sledi prirodu, ilustracija iz dela Atalanta Fugiens
U venecijanskoj Commedia dell’arte sa likom
Carice Džekson povezuje devojku Kolumbinu koja na glavi nosi venac od ruža i
čije ime znači golubica, što je Venerina ptica. Već sam u poglavlju o
Papesi pomenuo da ona u posebnom značenju može predstavljati himen, dok bi
Carica u tom slučaju označavala matericu. Uopšte ta simbolika povezana je sa
crnim kamenom koji je oduvek bio deo obožavanja velikih boginja. Taj kamen je
Elagabalus, Mons Veneris, kamen u Meki itd. To je ovalni kamen koji ukazuje na
matericu / grobnicu, mesto preobražaja, rađanja i umiranja. Sve je to
simbolizam vratnice, prolaza iz smrti u život i života u smrt.
U Marseljskom špilu ona sedi na žutom tronu.
Pogled joj je usmeren desno, što njenu orijentaciju čini drugačijom od
Čarobnjaka i Papese. Gornji deo njene odeće je plav, magnetni, dok je donji
crven, električni, što je situacija koja je uzemljuje. Džekson, pak, ukazuje na
zelenu boju karakterističnu za alhemijsko i ezoterijsko značenje prirode
Caričinog lika koja sledi nakon plave boje Prvosveštenice. Takođe nosi krunu, ali za
razliku od figure Papese ta kruna ukazuje na svetovnu vlast, na prirodu,
materiju, a ne na duhovne stvari. U levoj ruci drži žezlo a u desnoj štit sa
crvenim orlom. Žezlo kao produžetak ruke označava moć i vlast. Među likovima velikih
arkana samo Carica i Car imaju žezlo. U Rečniku simbola kaže se da žezlo
egipatskih boginja predstavlja simbol radosti zbog slobode da se sprovodi svoja
volja. Žezlo faraona završavalo se u liku glave životinje koja predstavlja
kontroverznog boga Seta, što bi moglo ukazivati na silu koja se nalazi u rukama
vladara. U Marseljskom špilu na vrhu Caričinog i Carevog žezla nalazi se kugla povrh
koje je posađen krst. Kugla ukazuje na celovitost i neku vrstu savršenstva, ali
i na suverenitet nad svetom. Krst na vrhu
ukazuje na njenu ulogu u spajanju neba i zemlje. Seli Nikols primećuje
zanimljivu stvar: marseljska Papesa drži svoje ruke sklopljene, štiteći tako tajnu
svog tela, ruke Carice su otvorene, ukazujući na izlazeću prirodu. Caričina
kosa je, za razliku od Papesine, nepokrivena, slobodno pada. Ona sebe slobodno
prikazuje kao ženu. Nije ograničena stubovima hrama, nalazi se na otvorenom. Carica
je aktivna. Takođe, Seli Nikols naglašava jednu bitnu razliku između Carice i
Papese. Papesa čuva nešto staro, a Carica otkriva nešto novo. Jedna je
zaštitnica tradicije a druga inovacije. Pierpont Morgan Bergamo špil
Pol Huson ukazuje da u Keri Jejl Viskonti Sforca
špilu (i u Pierpont Morgan Bergamo), Car i Carica takođe nose štit sa orlom
koji je heraldički simbol srednjovekovnog Svetog Rimskog Carstva. Huson pominje
da je krunu u mnogim poznijim, okultnim tarotima, na Caričinoj glavi zamenila
zvezdana kruna. Tako je i kod Vejtove Carice, a kod Virta ona nosi krunu dok je
iza njene glave oreol sa zvezdama. Huson to objašnjava uticajem Elifasa Levija
koji je Caricu pretvorio u apokaliptičnu „ženu ogrnutu Suncem i krunisanu sa
dvanaest zvezda“. Tako je Carica od zemaljske Izide postala Izida Uranija pa je
u Virtovom špilu dobila krila. Ideju o Carici kao krilatoj ženi u nekom smislu
možemo nazreti u njenom liku prikazanom na karti Marseljskog i Vivil špila, gde
nije baš sasvim jasno da li je reč o visokim naslonima na njenom tronu koji
podsećaju na krila. U Marseljskom špilu, Carica ispod grudi ima žuti pojas u
kome neki vide zodijak, a oko vrata ogrlicu kojom dominiraju vatreni trouglovi,
od kojih najveći pada na pojas. Pozadina karte je crvenkasta, vatrena, ali takođe
može ukazivati i na crvenu zemlju.
Carica nema veo i to govori da ona predstavlja
prvobitnu supstancu, tvar prapočetaka, pre nego što je išta bilo stvoreno.
Istovremeno ona označava stvaralačku moć imaginacije, kao i sve ono što želimo.
Ona je simbol svih želja pa otud i privlačnost kao jedno od njenih svojstava.
To je Velika Majka, univerzalna materica koja rađa, uništava i obnavlja. Carica
je i supruga, zakonita žena, ona koja rađa zakonite naslednike, a što ukazuje i
na to da bi oni nezakoniti (ili oni koji ne bi smelo da postoje) postali
žrtvama njenog neutaživog apetita. Njena krv je mleko i njeno mleko je krv.
Njene tečnosti opijaju, isceljuju, ali i truju. Carica označava vladavinu. U liku Carice možemo
prepoznati i simbole modernih političkih ideologija – njujorški Kip slobode,
Marijan francuskih revolucionara, zastavu EU itd. U civilizacijskom smislu ona
predstavlja istoriju, državu, politički sistem, pa i samu civilizaciju. U
suštinskom značenju ona je slika moći. U psihološkom smislu ona predstavlja
zadovoljstvo. Mitološki, Carica je Venera, Afrodita, Ištar, boginja ljubavi (i
svete prostitucije), ali i rata, što odražava njenu destruktivnu stranu. Carica je kao Država
suprotnost Papesi kao Crkvi, baš kao što Car, svetovni vladar,
stoji nasuprot Papi kao duhovnoj vlasti.
Keri Jejl Viskonti Sforca tarot
Takođe, za razliku od Papese čija je priroda
lunarna, noćna, zvezdana, Caričina priroda je solarna, o čemu svedoči prisustvo
solarne ptice – orla. U Marseljskom špilu prikazano je da Carica grli štit sa
prikazom orla, što ukazuje na naročitu prisnost sa ovim simbolom duha. Robert Plejs nas
podseća na simbolizam orlova povezan sa proročištem u Delfima. Po mitu o
nastanku tog proročišta, Zevs oslobađa dva orla da lete u suprotnim smerovima
širom sveta dok se ne sretnu licem u lice u svetom središtu. U antičkoj,
srednjovekovnoj i renesansnoj umetnosti dve životinje, kao što su ptice
prikazane licem u lice simbolizuju sveto središte, simbol svetosti. U renesansi
su alhemičari koristili mit o utemeljenju Delfa kao simbol svoje potrage za
svojim mističnim ciljem, kao što se može videti na ilustraciji u poznatom
alhemijskom tekstu Atalanta Fugiens, koja prikazuje Zevsa kako pušta
orlove. Na osnovu ovoga Plejs pretpostavlja da bi orlovi okrenuti u suprotnim
smerovima na kartama Carica i Car, mogli biti referenca na ovu mističnu
potragu. To je posebno zanimljivo jer je njihov cilj u
ovoj alegoriji, Svet, sveto središte. Ovo sugeriše da bi Car i Carica mogli biti
simbolično povezani s muškim i ženskim suprotnostima u alhemijskoj potrazi:
crvenim kraljem i belom kraljicom. Da bi došli do svog mističnog cilja alhemičari su verovali
da crveni kralj i bela kraljica moraju biti
razdvojeni, pročišćeni i ponovno spojeni. Priča predstavljena tarot arkanama sledi sličan obrazac
u kojem se muški i ženski simboli razdvajaju, pročišćavaju i ponovo spajaju.
Zevs pušta orlove, ilustracija iz dela Atalanta Fugiens
Kod Krolija su još dve ptice prisutne na karti: Pelikan
(Velika Majka koja hrani svoje mlade krvlju sopstvenog srca) i Beli Orao (koji
je takođe prisutan na Krolijevoj karti Ljubavnici), kompatibilan Crvenom Orlu
na karti Car. Beli Orao je srebro, Crveni Orao je zlato. Po Kroliju, u Carici
su spojena najuzvišenija duhovna i najniža materijalna svojstva, Mesec u rastu
i Mesec u padu, koja su prikazana na toj karti u njegovom špilu (Meseca nema u
Carici Marseljskog špila). Osim toga, ona predstavlja jedan od tri alhemijska
oblika energije: so. Kod Krolija,
Carica u desnoj ruci drži lotos (što je po njemu, simbol ženske, pasivne snage,
živi oblik Svetog Grala, posvećen Sunčevom krvlju) a ne žezlo kao u
Marseljskom, Viskonti Sforca i Vejtovom špilu. Kroli je krst sa žezla prebacio
na njenu krunu. Osim toga, kod Krolija su na ovoj karti prisutni vrabac (iznad
opadajućeg Meseca) i golubica (iznad rastućeg Meseca) kao Venerine ptice. U dnu
karte, kao osnova prestola, nagoveštena je tajanstvena
ruža, kapija, jer je Carici, u skladu sa britanskim sistemom atribucija,
dodeljeno hebrejsko slovo dalet -
vrata. U okultnom smislu, ruža je portal. Vejt je sa Caričinog štita uklonio
orla i zamenio ga astrološkim simbolom Venere. On je u Carici video Majku
Prirodu pa je zato ambijent u pozadini njenog lika napučen bujnom vegetacijom.
U neku ruku ona je tu predstavljena kao simbol raja na zemlji. Uopšteno, to je
Velika Majka, a po Vejtu – ženska strana moći. Njeno svojstvo je plodnost, a
što ukazuje na izobilje, rađanje, ali i na prolaz, odnosno ulaz / izlaz. Elifas
Levi smatra da ova karta simbolizuje Solomonov trougao, odnosno trougao koji u
ceremonijalnoj magiji služi kao obredni te iscrtanom linijom ograđeni prostor u
kome se pojavljuje prizvani duh ili demon. Za van Rijnberka Carica
simbolizuje vrhunsku oštroumnost koja daje moć, pokretačku snagu koja pokreće sve živo.
Osvald Virt sa kartom Carica povezuje sazvežđe
Device koja je često prikazivana sa grančicom ili klasjem u ruci. Takođe,
Devica je povezana sa semenom, što je nagnalo Krolija da seme poveže sa likom
Pustinjaka koji je podudaran semenolikom hebrejskom slovu jod i znakom
Device. Kako se došlo do toga da Pustinjak bude Devica umesto Carice, jeste
stvar konvencije slovo – slika, odnosno alfabet – tarot. Međutim, veza između
Carice i Pustinjaka je dublja, budući da Pustinjak, kao Filozof, nema drugog
izbora u svom delovanju osim da sledi Prirodu, tj Caricu. Seme koje spaja
Pustinjaka i Caricu jeste ono iz kojeg će izrasti Spasitelj. U biblijskom
smislu kompleks Carica kao Devica označava ćerku Siona ili Jahveovu
suprugu (Isaija 37:22, Jeremija 14:17, 18:13, Amos 5:2, Jovan
1:1), a što se uglavnom odnosi na narod Izraela, a što sam već naglasio i u
slučaju Prvosveštenice. U hermetičkom smislu Sion je Abiegnus, planina adepata,
te otud znak Device, bilo u kontekstu Carice ili Pustinjaka, označava
zajednicu, odnosno tajno bratstvo posvećenika. Pustinjak je Brat, Carica je
Bratstvo. Pustinjak je aspirant, Carica je zajednica adepata. Međutim, ništa
manje razloga nema i da tu zajednicu poredimo sa Prvosveštenicom. Kroli je
rekao da su aspiranti muškarci a adepti žene. Dakle, u nekim aspektima moramo
dozvoliti određena preklapanja između dva glavna ženska lika velikih arkana
tarota. Uostalom, obe sede na tronu. Kao što sam već naglasio, one su poput
sestara, što nalazimo u analogiji sa egipatskim boginjama Izidi i Neftis.
Međutim, imajmo na umu da Neftis nije imala potomstvo. Ona je jalova i u bezdetnom braku sa
opakim Setom. Ukoliko bismo se u tumačenju arkana potpuno oslonili na egipatski
mit, onda bi barem u ovom svojstvu Prvosveštenica mogla biti Neftis, budući da
ne rađa, a Carica – Izida – koja rađa. No, to su prilično zamršene relacije za
ovu raspravu.
I na dijagramu Drveta života,
po nomenklaturi Zlatne zore, slovo dalet, kojim je označena arkana
Carice, povezuje sefire Binah i Hokmah, levi i desni stud Drveta, ali na nivou
njegove vrhovne trijade, dakle iznad kabalističkog bezdana (lažne sefire Daat).
Carica kao staza Drveta je izraz uticaja koji iz sfere zodijaka stiže do sfere
Saturna, od Oca ka Majci. Otud je ona poput Eve stvorene od Adamovog rebra.
Tako do sada imamo
sledeći raspored boja: Luda – zeleno, Čarobnjak – crveno, Prvosveštenica –
plavo, Carica – zeleno, Car – crveno. Uviđamo obrazac po kome je Prvosveštenica
u sredini niza likova čije su boje istovetne.