NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota
Karta Umerenost u tarotu nosi broj četrnaest, koji
po Elifasu Leviju predstavlja broj spajanja, udruživanja i univerzalnog
jedinstva. Za Seli Nikols, arkana Umerenost predstavlja vezu sa Vodolijom,
jedanaestim znakom zodijaka koji se odnosi na krvotok i protok ideja, što se isto tako odnosi na okončanje starih
oblika i gubljenje čvrstih veza. Mogli bismo ideju modernosti uvezati sa tim misaonim
tokom jer modernost u svom dinamizmu stoji nasuprot stamene tradicije.
Upoređujući anđeoske likove Umerenosti i Suda, Nikols ukazuje na to da u pojavi
anđela Umerenosti nema spektakularnosti. Taj anđeo se pojavljuje tiho i
konkretno, tu ispred nas te nije, poput onog na Sudu, obasjan nebeskom slavom,
ne trubi u gromoglasnu trubu. Anđeo Umerenosti ima krila, ali je utemeljen u
stvarnosti, čvrsto stoji na zemlji. Slična predstava je i u Keri Jejl Viskonti Sforca
špilu, s tom razlikom što ovde krilati očigledno ženski lik u svojoj desnoj
ruci drži vrč iz kojeg uliva tečnost u donji vrč koji drži levom, što je u
Marseljskom to obrnuto. U špilovima Pierpont Morgan Bergamo, Šarla Šestog i
d’Este, ženski lik Umerenosti nema krila. Nikols kaže da na taj način ovaj
anđeo učestvuje u oba carstva, povezujući nebesko i zemaljsko. U Vivil špilu
lik Umerenosti je drugačiji. Nema krila, nosi krunu na glavi, desnom rukom drži
vrč iz kojeg izliva vodu u posudu na zemlji, dok u levoj drži štap nalik
kaduceju, s tim što umesto zmija ima krila. U Marseljskom špilu je na čelu
anđela Umerenosti postavljen cvet sa pet latica (Vejt je, recimo, u svojoj
verziji te karte tu postavio simbol Sunca). Za Seli Nikols, taj cvet (bezmalo
pentagram) označava mandalu, koji postavljen na mestu trećeg oka, ukazuje na
probuđenu svest. Po njenom tumačenju, u Umerenosti je kontakt sa duhovnim
potpuno uspostavljen. Od suštinskog značaja su njene dve posude, za koje Nikols
kaže da su to posude iz koje se pričešćuje,
čija je magična moć da objedinjuju, sadrže, čuvaju i leče. A o tečnosti koja se
preliva iz plave u crvenu posudu ona kaže da podseća na mitsku
vodu čudotvornog krčaga te primećuje njen obrazac putanje kao da je reč o
položenoj osmici koja se otvara. Naravno, nijedna kap se ne prosipa, što oslikava savršeni kružni tok kretanja
vodenog elementa.
Lik Umerenosti je umnogome sličan liku Pravde.
Oličava više načelo, ali se drugačije ispoljava. Umerenost je u pokretu, Pravda
je nepokretna. Umerenost s punom pažnjom obavlja delikatan proces, Pravda
nezainteresovano gleda u daljinu i po automatizmu vaga. Pravda je više
alegorija, dok je Umerenost konkretan lik. Pravda je statičan balans, a
Umerenost dinamičan čije ishodište možemo pogledati na karti Zvezda koja takođe
barata sa dve urne. Po Fulkaneliju, vrlina umerenosti
je u interpretaciji vajara Mišela Kolomba prikazana kao lik odeven u tuniku
opasanu kanapom. Lik u desnoj ruci drži
mehanizam časovnika, a u levoj žvale i uzde, a što je, po Fulkaneliju,
hijeroglif pravilnosti i umerenosti koje ova vrlina unosi u ljudske strasti
(dve posude su prikazivane u Italiji). O Umerenosti Fulkaneli kaže da ponekad
ostavlja mač u kaniji, ali najčešće drži dve posude i kao da meša vodu i vino:
reč je o elementarnom simbolu trezvenosti. Ezoterijski značaj Umerenosti, kaže
Fulkaneli, nalazi se u uzdama koje ona drži u desnoj ruci. Uzde služe da bi se
upravljalo konjem, jer pomoću njih jahač određuje kuda će usmeriti životinju. U
tom smislu Umerenost ukazuje na samu suštinu kabale, onako kako je Fulkaneli
shvata, kao specifični žargon ili tajni simbolički jezik posvećenika sačinjen
od alegorija. Zlatna zora ovu arkanu naziva Ćerkom pomiritelja, Ona
koja predvodi život, čije je temeljno svojstvo mešanje, kombinovanje. U
duhu značenja latinske reči temperare to označava mešanje u
odgovarajućim proporcijama. Kako je Toma Akvinski definisao vrlinu umerenosti,
ona određuje srednju vrednost. Po Akvinskom – vrlina umerenosti je stanje uma
koje vezuje strasti.
Umerenost nosi broj četrnaest koji je ujedno i
broj nivoa svesti po nekim učenjima, jer predstavlja dvostrukost velike
Sedmorke, što bi trebalo da obuhvati njihov svetli i tamni aspekt. Ronald Deker
upućuje na broj arkane Kočija, odnosno sedam, koji se odnosi na otelovljenu
dušu. Otud on izvlači zaključak o broju četrnaest predstavljenog kartom
Umerenost kao izrazu seobe duša, odnosno o dve faze metempsihoze. Umerenost povezuje
stvari i obrazuje novi kvalitet, novo ovaploćenje.[1] I konačno, po
egipatskom mitu, Set je ubio Ozirisa raskomadavši ga na četrnaest delova. Uz
pomoć solarne sile boga Ra, Izida i drugi bogovi, spojili su i oživeli Ozirisa.
Džerald Masi u toj predstavi vidi odraz astronomske činjenice da se Mesec, koji
se povezuje sa Ozirisom, tokom četranest dana smanjuje (biva zasenjen tamom
boga Seta). Potom mu je potrebno isto toliko dana da se obnovi i postane pun. Masi
zaključuje da je mit o ubistvu i oživljavanju Ozirisa izraz činjenice da Mesec
dobija svoju svetlost od Sunca. U tom smislu karta Umerenost može predstavljati
daleki odjek ne konkretno mita o Ozirisu nego večnog kretanja mesečevih mena.
Alister Kroli je Umerenosti dodelio gavrana, kao
simbol alhemijskog procesa truljenja, a koji je našao mesto na loncu, gde stoji
na lobanji ispod krsta. U Krolijevom špilu, lobanja se, osim na četrnaestom
ključu, nalazi i na karti Smrt. Dakle, ono što je umrlo u trinaestoj arkani
kuva se u loncu četrnaeste. Lobanja je u tom smislu oznaka za generativni
proces koji dolazi nakon smrti i truljenja. Kroli u ovoj karti prepoznaje
boginju Dijanu koja je lovac, a u čemu možemo videti sličnost sa njegovom
kartom Prvosveštenica, koja takođe ima strelu, ali i luk. Luk i strelu ima i
anđeo na vrhu karte Ljubavnici. Te strele u ženskim rukama ukazuju na koren
amazonstva, pa i današnjeg feminizma jer prikazuje žene lovkinje. U tom smislu
su Prvosveštenica i ženski lik na ovoj karti, između ostalog, i oblici
Artemide, Dijane Efeške, a to su velike majke plodnosti, kako ističe Kroli.
Međutim, ovde vidimo samo strelu koja hita ka gore, što ukazuje na znak Strelca
i Jupitera, koji po Zlatnoj zori, vlada ovom kartom, a taj znak direktno stoji
spram Blizanaca koji su u vezi sa kartom Ljubavnici. Kroli
kaže da je okultni značaj Strelca upravo strela koja probada dugu, a duga je u Starom
zavetu znak od Boga kao zalog njegovog obećanja ljudima da više neće biti
potopa. U Krolijevom proročki nadahnutom spisu Vizija i Glas, vezano za
lik ove karte, piše da je ona majka psa Kerbera, dakle onog troglavog lunarnog
lika koji je kod njega prikazan na karti Pustinjak. Nad kotlom ona je nadvila
svoja krila boje duge. Kroli ukazuje da poslednje tri staze
na Drvetu života sačinjavaju hebrejsku reč kešet (kof-šin-tau),
koja znači duga. Tako simbolički vidimo stazu samek čiji je vrh kešet, a
čija brojčana vrednost iznosi 800. U zaključku, po Kroliju, ova karta
predstavlja skrivenu sadržinu jajeta prikazanog na karti Ljubavnici, dok natpis
koji se nalazi iza lika na arkani XIV označava VITRIOL, univerzalni rastvarač,
čija je vrednost 726 (33 x 22) - VISITA INTERIORA TERRAE RECTIFICANDO INVENIES
OCCULTUM LAPIDEM. Tome bismo mogli dodati još dva slova U i M, da bismo dobili
VITRIOLUM - istinski lek (VERAM MEDICINAM).
Sledeći Fulkanelija i Krolija, na karti Umerenost prepoznajemo
anđeosku alhemičarku. Venera, koja je sa njene leve strane (sefira Necah spram
staze samek), projektuje Lava i Smrt, dve nemani, jednu ognjenu a drugu
vodenu, Zver i Morskog Zmaja. To su dva elementa: Vatra i Voda. Merkur (sefira
Hod), koji je sa njene desne strane, projektuje Orla i Đavola, nebesku i
zemaljsku neman. To su elementi Vazduh i Zemlja. U neku ruku ona je predstavnik
petog elementa. Njena leva ruka je Voda, a desna Vatra. Isto primećujemo i u
Marseljskom špilu, čija Umerenost u svojoj levoj ruci drži plavi vrč a u desnoj
crveni. Kod Krolija je u njenoj levoj ruci pehar u desnoj munja. Ona je solarni
anđeo jovialnog reda i marcijalne žestine. Ona je anđeo-čuvar čoveka i
nositeljka petozračne krune. Staza samek koja obeležava ovu kartu, jeste
uravnoteženi put uzdizanja posvećenika iz sfera elementarnih sila u solarnu
sferu Tifaret. Hebrejsko slovo samek označava stub, a u kabalističkom
smislu ono je središnja staza Srednjeg stuba na dijagramu Drveta života. Dakle,
nalazi se u središtu te na simbolički način podupire nebo, odnosno igra opštu
ulogu potpornog stuba, ili u drugoj varijanti, totemskog ili kultnog stuba, a
što samek dovodi u vezu sa egipatskim obrednim stubom đed. Mimo
toga, slovo samek može biti dovedeno u vezu i sa palmom čija je
simbolika prožeta solarnim aspektom te ima sakralni značaj (egipatsko
svetilište u Heliopolisu). Takođe, dalja asocijacija na samek baca
svetlo i na čuveno biblijsko drvo spoznaje dobra i zla, a na čijoj je grani
stajala zmija koja daje tu spoznaju. Konačno, hijeroglif samek
označava oštro oruđe, poput strele, čija je priroda, po Papusu, kružna kretnja.
Dakle, ova staza i karta ukazuju na suštinsko iskušenje koje se postavlja pred
posvećenika i na jedan veoma tanan i uzak put koji poput strele vodi ka
središnjoj sefiri Drveta života. Tako je u ovom simbolizmu postignuta ravnoteža
dva načela Drveta života prikazana njegovim levim i desnim stubovima. Vejt je
na ovoj arkani prikazao arhanđela Mihaela, koji po tradiciji, predstavlja
čuvara hebrejskog naroda, a projektovano na posvećenika, ukazuje na njegovog
anđela-čuvara. Solarni znak na njegovom čelu i jedno stopalo u vodi ukazuju na
povezanost sefira Tifaret i Jesod.
Alister Kroli je arkanu
Umerenost preimenovao u Umetnost, što bi predstavljalo umeće, veštinu, tajnu
nauku koja se dobija posvećenjem. Ta posebna umetnost omogućava preobražaj
i u suštini iziskuje inicijaciju. Umerenost, odnosno Umetnost, jeste veština
preobražaja koja se prenosi u okviru posvećeničke tradicije. U korenu te
Umetnosti leži težnja ka besmrtnosti. Međutim, besmrtnost nije nešto što važi
za sve, već iziskuje trud i posvećeništvo. Dakle, mogućnost preobražaja u
besmrtno biće Umetnost ostavlja samo za one dovoljno posvećene adepte, a što
nema veze sa njihovom pobožnošću, moralnosću ili pokornosti religijskim dogmama.
Julius Evola ocenjuje da je vulgarizacija i zloupotrebljena generalizacija
istine koja vredi isključivo za inicirane, započela u nekim degenerisanim
oblicima ranijih misterija te doživela svoj vrhunac u hrišćanstvu. Po njegovoj
oceni, iz hrišćanstva je proizašla neobična ideja o besmrtnosti
duše, a koja se potom proširila bezuslovno na sve duše.[2] Misterija Umetnosti, kako
Evola zaključuje, otud nema za cilj podučiti, nego obnoviti pojedinca.
Četrnaesta arkana poručuje nam
da skrenemo pažnju sa tzv ljudskih vrednosti i tipičnog svetonazora smrtnika,
tj onih čiji je život smrt, neposvećenih, profanih, i usredsredimo se na stvarnost
koju nam svojim pokretima predočava lik sa karte. Umerenost u svojoj simboličkoj
inverziji predstavlja neumerenost. Astrološki odgovara znaku Strelca, koji u
demonskom ključu označava Kuću druge smrti, odnosno smrt iza smrti, pravu i
konačnu smrt koja se nalazi sa one strane smrti. U magijskom smislu ova karta
odnosi se na zlog anđela, odnosno senku anđela čuvara koji nepogrešivo vodi ka
potpunom rasapu psihe čiji je ključni simptom potpuna neumerenost u svakom
pogledu. Potpuna nedelotvornost i
rasipanje energije ukazuju na preovladavanje uticaja mračnog anđela, a što se
ispoljava i u fizičkom izgledu čoveka.
[1] „Da bi naznačili
silovitost borbe koja prethodi našem povezivanju, Mudraci su uveli simbole dve
prirode - Orao i Lav - jednake snage, ali suprotnih naravi. Lav simbolički
prevodi zemnu i nepokretnu silu, dok orao izražava vazdušnu i pokretnu silu.
Suočeni, ta dva čelnika se obrušavaju jedan na drugog, potiskuju, međusobno
satiru takvom energijom da, naposletku, orao gubi krila, a lav glavu, te su
protivnici srasli u isto telo, svojstva srednjeg i supstance homogene, u
aktivnu živu.“ Fulkaneli, Alhemijska
boravišta, tom II, Službeni glasnik, Beograd, 2009, str 50.
[2] „Ta se iluzija
održala u različitim oblicima religijske i duhovne misli: himera da je
duša smrtnika besmrtna; da je besmrtnost izvjesna, a ne problematična
mogućnost. Kada je uspostavljena ta pogrešna ideja i na taj način iskrivljena
istina, inicijacija se više nije mogla predstavljati kao neophodna; od toga se
trenutka prestala shvaćati njezina vrijednost kao stvarne i delotvorne
operacije. Postupno su se zaboravljale sve istinski transcendentalne
mogućnosti, i danas kada ljudi govore o ponovnom rođenju ono se svodi
tek na sentimentalnu činjenicu moralnog i religijskog značenja, na više-manje
neodređeno mistično stanje. Tijekom stoleća u kojima je preovladavala
takva zabluda bilo je uzaludno pokušavati ukazivati da je moguće nešto
drukčije; da je ono što neki smatraju sigurnom stvari a drugi arbitrarnom
nadom zapravo povlastica koaj se stječe tajnim i svetim Umijećem. Bilo je
uzaludno objašnjavati – kako u determinističkome svijetu materije i energije,
tako i u operacijama toga Umijeća – da su moralnost, vjera, odanost i sve
ostalo, neučinkovita oružja protiv ljudske prolaznosti.“ Julius Evola, Hermetička
tradicija, Fabula Nova, Zagreb, 2008, str 118.