Zazel, Azazel, Azrael i Kasiel
Ovaj tekst je moj pokušaj da osvetlim moguće veze između imena povezanih sa Saturnom, kojima se označavaju prominentne duhovne figure u okultizmu. U tom smislu, obratio bih pažnju na fenomene poput Zazela, Azazela, Azraela, Kasiela i biblijskog Kaina. Mojoj nameri u prilog ide činjenica da postoje delimične filološke i tradicijske veze između pomenutih imena, ali te veze nisu linearne niti potiču iz jednog izvora. Radi se o mreži semitskih teonima i angeloloških (i demonskih) figura koje su tokom vremena tumačene u različitim religijskim sistemima: judaizmu, apokrifnoj literaturi, islamu i kasnijem zapadnom okultizmu.
Za početak, hajde da osvetlimo Zazela i Azazela, pošto ih razlikuje samo jedno a. Ovo ime se odnosi na Saturnovog duha u evropskoj magiji. Pojavljuje se u renesansnoj i postrenesansnoj ceremonijalnoj magiji (npr. u tradicijama koje potiču iz Heptamerona i kasnijih grimora). Kao duh planete Saturn, Zazel je povezan sa granicom, smrću, sudom sudbine i melanholijom. Samo ime Zazel verovatno je okultistička modifikacija starijeg imena Azazel, prilagođena doktrini hijerarhije planetarnih duhova i entiteta. Sa druge strane imamo mnogo stariju figuru, a to je Azazel, koji se pojavljuje u jevrejskoj tradiciji. U Levitskom zakoniku (Lev 16), Azazel je povezan sa ritualom žrtvenog jarca, jer jarac „za Azazela“ nosi grehe naroda u pustinju. U Knjizi Enohovoj Azazel postaje pali anđeo i pojavljuje se u ulozi učitelja kako ratovanja, tako i kozmetike, ulepšavanja i magije. On simbolizuje transgresivno znanje koje kvari ljudski rod. Zbog toga se neretko povlači linija između Azazela, Saturna i zabranjenog znanja, što je verovatno dovelo do imena Zazel.
I konačno, imamo Azraila ili Azraela, koji je u islamskoj tradiciji anđeo smrti. Njemu se pripisuje da odvaja dušu od tela i služi direktno Bogu. Ipak, u Kuranu ime Azrael se ne pojavljuje, nego se koristi izraz: Malak al-Mawt – anđeo smrti. Ime Azrael dolazi iz kasnije islamske angelologije, pod snažnim uticajem jevrejskih i hrišćanskih tradicija. Etimološki, Azr je pomoć / snaga, a El / Il je Bog. Otprilike, Azrael je „onaj kome Bog pomaže“ ili „Božja pomoć“.
Sada kada smo ustanovili neke osnovne činjenice možemo krenuti u dublje istraživanje veze Azazel - Zazel - Azrael. U tom smislu možemo govoriti o tri nivoa povezanosti. Kao prvo, u oči pada filološka sličnost, jer njihova imena imaju sličan fonetski obrazac: Aza-zel, Za-zel i Az-rael, ali uprkos tome, oni ne dele isto poreklo, mada postoji izvesna funkcionalna bliskost. Na primer, Azazel je nosilac greha i demon pustinje. Zazel je saturnovski duh sa višeslojnom funkcijom, uključujući i granicu sveta, dok je Azrael anđeo smrti. Sva tri pripadaju liminalnoj sferi: pustinja, smrt i granica sveta. U modernom ezoterizmu često se pravi lanac koji povezuje planetu Saturn sa Azazelom, Zazelom i Anđelom smrti, ali to je hermetička konstrukcija, ne istorijska tradicija.
U smislu takvih konstrukcija, ja nisam mogao a da ne primetim paralelu između Azraela i arhanđela Uriela. Setimo se, Uriel je u jevrejskoj i hrišćanskoj angelologiji arhanđeo svetlosti, čuvar suda, a ponekad anđeo koji vodi duše posle smrti. Njegovo ime znači „Bog je moja svetlost“, ili „Svetlost Božja“. Dakle, Azrael je izvršilac a Uriel je svedok, ponekad vodič duša, čuvar koji bdije nad podzemljem itd. To ih čini komplementarnim figurama.
Isto tako, moguće je povezati Azazela i Saturnovog arhanđela Kasiela, zapravo dve demonizovane strane istog starijeg semitskog božanstva granice. To otvara vrlo duboku vezu između Saturna, pustinje i anđela smrti. Gledište o mogućoj vezi između Azazela i Kasiela kao dve transformacije starijeg „božanstva granice“ pojavljuje se u uporednim studijama religije i u nekim savremenim istraživanjima zapadnog ezoterizma, gde se pokušava rekonstruisati kako su starije semitske religijske funkcije preživljavale kroz kasnije demonološke i angelološke figure. U starim bliskoistočnim religijama često postoji figura koja upravlja graničnim prostorima poput pustinja, ruba civilizacije, zone između života i smrti te mesta pročišćenja i izgnanstva. Takve figure nisu nužno „zle“. One su čuvari prelaza. Primeri iz šireg semitskog sveta uključuju pustinjske duhove i bogove povezane sa olujom, sušom, kaznom i pročišćenjem.
U Levitskom zakoniku pominje se ritual u kome se opisuje postupanje sa dva jarca kada jedan jarac ide Jahveu, dok drugog šalju Azazelu u pustinju. Ipak, u tom kontekstu Azazel nije nužno demon, nego je gospodar pustinje, primalac greha zajednice i čuvar mesta izvan društva. Moguće da je nekada Azazel bio božanstvo iz nomadskog perioda, a koje je u novom teološkom poretku našao mesto na granici. Kasnija apokrifna literatura (npr. Knjiga Enohova) demonizuje Azazela i pretvara ga u palog anđela koji donosi zabranjeno znanje. Ali njegova prvobitna funkcija ostaje kao figure koja stoji na granici između sveta ljudi i pustoši.
U pogledu samog Kasiela, u srednjovekovnoj i renesansnoj angelologiji, to je arhanđeo planete Saturn, i povezan je sa izolacijom, sudbinom, vremenom i sa smrću, što spada među osnovna načela saturnalne prirode. Takođe, sam Saturn, u hermetičkoj kosmologiji predstavlja kraj ciklusa, sud sudbine i granicu između materijalnog i duhovnog sveta. Kasiela u tom smislu vidimo kao usamljenog posmatrača, figuru koja stoji na krajnjem rubu kosmičkog poretka. U oba slučaja, i Kasiel, i Azazel deluju kao „regulatori granice“. U mnogim religijskim transformacijama isti arhetip može dobiti dva suprotna tumačenja: demonizacija (pretvaranje u zlog duha), i angelizacija (pretvaranje u božanskog služitelja). U toj perspektivi, Azazel predstavlja demonizovani oblik granične sile, dok je Kasiel angelizovana, odnosno sakralizovana verzija iste funkcije u kosmičkom poretku.
U svim ovim primerima, kroz pomenute likove, jasno se nazire Saturn kao arhetip granice, budući da ta planeta tradicionalno ima specifičan status. U tom smislu od značaja je to što je Saturn najudaljenija planeta vidljiva golim okom te predstavlja simbol kraja vremena i planetu izolacije i smrti. Zbog toga su mnogi istraživači ezoterijskih sistema primetili da se saturnalan arhetip često pojavljuje u figurama izgnanstva, kao što su Azazel, pustinjski demoni i razni čuvari pragova sveta. Ipak, bez obzira na rečeno, ističem da nema tekstualnog dokaza da su Azazel i Kasiel ikada smatrani istim bićem u istorijskim religijama. Njihova veza se zasniva na funkcionalnoj i simboličkoj analogiji, ne na genealogiji tradicije. Drugim rečima radi se o komparativnoj pretpostavci, a ne o istorijskoj rekonstrukciji. U svakom slučaju, ova ideja njihovog poistovećivanja je nekako logična jer ukazuje na širu strukturu religijskog mišljenja da svaka kosmologija ima figuru koja upravlja prostorom izvan poretka. U nekim sistemima ta figura postaje demon, u drugima anđeo. No, i pored toga, izneo bih ogradu da meni nije poznata niti jedna ozbiljna akademska studija koja direktno tvrdi da su Azazel i Kasiel dve transformacije istog starog božanstva granice. Međutim, postoje studije o Azazelu, Saturnu, angelologiji i Kainu iz kojih je ta hipoteza kasnije izvedena. U tom smislu vredi pomenuti sledeća imena: Jacob Milgrom – Azazel i Levitski ritual; Andrei Orlov – Azazel u apokrifnoj angelologiji; Hans Moscicke – tradicija žrtvenog jarca; Nicholas Campion – saturnalni arhetip u istoriji astrologije. Iz kombinacije tih studija kasniji autori su izveli ideju da je Azazel demonizovana liminalna sila, a Kasiel angelizovana saturnijska granica.
Saturn, Kain, zmija
Obratimo sada pažnju na Kaina. U nekim gnostičkim i hermetičkim sistemima Saturn se povezuje sa Kainom, što ponovo spaja motive izgnanstva, granice i zabranjenog znanja. Povodom ove teme, uzmimo Jungovo tumačenje Saturna koji predstavlja izolaciju, melanholiju, krivicu i egzistencijalnu odvojenost. To su upravo osobine Kaina. I dalje, u nekim kabalističkim interpretacijama, Kain je povezan sa levom stranom Drveta života, na kojoj je smeštena Saturnova sfera. Pojedini autori (Harold Bloom, Jeffrey Burton Russell i Moshe Idel) ne tvrde direktno da je Kain isto što i Saturn, ali analiziraju kainski arhetip kao princip odvojenosti i kazne, što je saturnijska simbolika.
Takođe, za ovu temu značajna je i linija Kain – zmija – Saturn. U nekim hebrejskim shvatanjima postoji ideja da je Kain na neki način povezan sa zmijom iz Edena. U tekstovima poput Pirke de-Rabi Eliezera i u Zoharu, pojavljuje se tumačenje da je zmija oplodila Evu ili prenela „otrov“ (hebr. zohama) koji je zatim prešao na Kaina. Ideja nije biološka u modernom smislu, već simbolička. Time se objašnjava to što Kain u sebi nosi zmijsku iskru pobune i znanja. Zato je Kain često prikazan kao prvi ubica, prvi graditelj i prvi nosilac zabranjenog znanja. U starim semitskim i mediteranskim religijama zmija ima ambivalentnu funkciju. Ona je nosilac mudrosti, simbol inicijacije i čuvar podzemlja. U gnostičkim tradicijama, naročito kod Ofita, zmija iz Edena je čak dobrotvorno načelo koje ljudima donosi znanje. U tom kontekstu Kain može biti interpretiran kao čovek koji nosi zmijsku gnozu. Isto tako, kao što se može zaključiti, simbolika Saturna je gotovo savršen opis Kainove sudbine. Zbog toga su u nekim kabalističkim interpretacijama Kain i njegova linija povezani sa levom, strožom stranom božanske emanacije (Din / Geburah), koja je često simbolički vezana za saturnalnu energiju.
U helenističkoj astrologiji i hermetičkoj simbolici Saturn je često povezan sa zmajem, pa sa zmijom koja obavija kosmos i ciklusom vremena (uroboros). Zmija u tom kontekstu predstavlja beskrajni tok vremena i raspadanja. To je još jedna tačka gde se simbolika zmije i Saturna prepliće.
U biblijskoj i bliskoistočnoj religijskoj imaginaciji pustinja je prostor gde deluju demoni. Dakle, to je mesto izgnanstva i iskušenja, i mesto gde se nosi greh zajednice. Kainov život „izvan zemlje Gospodnje“ simbolički pripada istoj sferi. Kada se ovi elementi povežu, dobija se sledeća struktura: Zmija (prenosnik zabranjenog znanja) - Kain (nosilac tog znanja i znak prokletstva) - Saturn (kosmički arhetip izolacije i kazne) - pustinjska demonologija (prostor izgnanstva i liminalnih bića). Ova linija ne predstavlja istorijski lanac tradicije, već simbolički obrazac koji se ponavlja u različitim religijskim diskursima. Razlog za pojavljivanje ove matrice je dublja religijska struktura. Svaka kosmologija ima figuru koja nosi zabranjeno znanje, izgnanstvo, stigmu i kontakt sa liminalnim svetom. U biblijskoj tradiciji to je Kain, u gnostičkoj zmija, u astrologiji Saturn, a u pustinjskoj demonologiji bića poput Azazela.
Kain je toliko bremenit lik da ima i tumačenja koja ga povezuju sa sazvežđem Zmijonosca. U tom kontekstu ponovo bih istakao vezu između Kaina i zvezde Ras Al-Hag iz ovog sazvežđa, koja figurira kao Kainov znak. Ipak, treba odmah reći: ne postoji standardna biblijska ili rabinska tradicija koja direktno identifikuje Kaina sa sazvežđem Zmijonosca. Međutim, u nekoliko različitih tradicija, jevrejskoj, gnostičkoj i hermetičko-astrološkoj, pojavljuju se motivi koji omogućavaju sekundarnu simboličku identifikaciju. Ta identifikacija se gradi iz tri elementa: Kainov znak, zmijska gnosis i astralna simbolika Zmijonosca.
Sazvežđe Zmijonosac (lat. Ophiuchus) prikazuje čoveka koji drži zmiju. U antičkim shvatanjima ta figura je često poistovećivana sa Asklepijem, lekarem i gospodarom zmijske mudrosti, ili sa magijskim prizivačem u mesopotamskoj astronomiji. Zmija u njegovim rukama simbolizuje moć nad otrovom i smrću, znanje koje dolazi iz podzemlja, i kontrolu nad haotičnim silama. Drugim rečima, Zmijonosac je arhetip čoveka koji je stupio u kontakt sa zabranjenim znanjem i preživeo ga. U pojedinim kabalističkim tumačenjima Kain nosi u sebi trag zmije iz Edena. Tumačenje ide ovako: zmija prenosi Evi znanje; Eva rađa Kaina; potom Kain postaje nosilac tog transgresivnog impulsa. Zbog toga je Kain u nekim ezoterijskim interpretacijama prvi inicirani, prvi graditelj i prvi nosilac znaka. Zmija se dakle preobražava u unutrašnje svojstvo koje Kain nosi.
Imajmo na umu da Zmijonosac ne predstavlja zmiju samu, nego onoga koji je drži i obuzdava. Jer, zmija je haotično znanje, a Zmijonosac je čovek koji ga je usvojio. Zbog toga se u hermetičkoj interpretaciji pojavljuje analogija Kaina kao ekvivalenta Zmijonosca.
Kao što sam rekao, Ras Al-Hag je najsjajnija zvezda ovog sazvežđa. Njeno ime na arapskom znači „glava zmijonosca“. U astrološkom tumačenju ta zvezda simbolizuje inteligenciju, okultno znanje i sposobnost da se manipuliše opasnim silama. U hermetičkoj simbolici ona je često tumačena kao „oko zmijonosca“. Upravo je to tačka gde se može napraviti analogija sa Kainovim znakom. Ako se svi ovi elementi spoje, dobija se sledeća mapa: zmija iz Edena - gnosis / zabranjeno znanje - Kain (nosilac znaka) - čovek koji upravlja zmijom - Zmijonosac na nebu - Ras Al-Hag - oko / znak. U toj liniji Kain nije zmija, već onaj koji nosi njen znak, baš kao što Zmijonosac drži zmiju. Ipak, ova identifikacija nikada nije postala standardna barem iz dva razloga. Kao prvo, biblijska tradicija nije razvila astralnu mitologiju u meri u kojoj su to činile mesopotamske ili helenističke religije; kasniji judaizam je bio vrlo oprezan prema astrološkim identifikacijama biblijskih likova. Zbog toga ova veza ostaje hermetička spekulacija, a ne deo kanonske teologije. Da je to, kojim slučajem, bio deo kanonske teologije, ovja svet bio bi sasvim drugačiji.
U staroj arapskoj astrologiji zvezda Ras Al-Hag nosi reputaciju magijske i otrovne zvezde, što je još jedan sloj koji se iznenađujuće dobro uklapa u simboliku Kaina i zmijskog znanja. Tvrdnja o otrovnoj reputaciji ove zvezde u staroj arapskoj astrologiji ne potiče smao iz jednog izvora, već iz kombinacije helenističke astrologije, arapskih srednjovekovnih astroloških kompilacija i kasnijih latinskih prevoda. U staroj astrološkoj tradiciji Ras Al-Hag nije „zla“ zvezda, ali ima reputaciju zvezde opasnog znanja jer je povezana sa zmijom, medicinom i otrovima, kao i sa magijom. Zbog toga se u hermetičkim tumačenjima može simbolički povezati sa kainitskim motivom znaka koji nosi znanje koje je istovremeno opasno i transformativno.
Postoji nekoliko istorijskih tragova koji indirektno povezuju talismansku magiju lečenja sa zvezdom Ras Al-Hag, ali treba naglasiti da u većini klasičnih grimoara ona nije izdvojena kao posebna talismanska zvezda poput Regulusa ili Algola. Veza se formira kroz tri tradicije: helenističku medicinsku astrologiju, arapsku talismansku magiju i renesansni hermetizam. U helenističkom svetu sazvežđe Zmijonosac gotovo se automatski identifikovalo sa Asklepijem, bogom medicine. U njegovim rukama, podsetimo se, zmija je imala dvostruku simboliku, tj kao otrov i kao lek. Zbog toga su astrolozi smatrali da zvezde ovog sazvežđa mogu biti povezane sa lečenjem, farmacijom, kao i sa znanjem o otrovima i protivotrovima. Ras Al-Hag, kao „glava“ Zmijonosca, posmatrana je kao intelektualni ili upravljački centar tog medicinskog arhetipa.
U srednjovekovnoj arapskoj tradiciji, naročito u tekstovima koji potiču iz korpusa poznatog kao Picatrix, talismani su se pravili u trenutku kada određene zvezde ili sazvežđa izlaze ili kulminiraju. U tim tekstovima postoje talismani za zaštitu od otrova, lečenje ujeda zmija i lečenje bolesti izazvanih „lošim vazduhom“. Iako Ras Al-Hag nije eksplicitno izdvojena kao jedina zvezda za takve operacije, zmijska simbolika Zmijonosca čini da se njegove zvezde povezuju sa upravo takvim praksama.
U kasnijoj fazi, kod autora poput Agripe (Heinrich Cornelius Agrippa) u delu Three Books of Occult Philosophy, zvezde povezane sa medicinskim simbolima ili zmijama ponekad se koriste u talismanima protiv otrova, za povećanje vitalne sile, kao i za sticanje lekarskog znanja. Agripa navodi da talismani mogu biti izrađeni prema prirodi određenih zvezda i sazvežđa, naročito kada su povezani sa medicinskim simbolima.
U tradicionalnoj astrologiji ova zvezda ima prirodu Saturna i Venere. To je neobična kombinacija. Zbog toga su neki astrolozi smatrali da takve zvezde mogu biti pogodne za pretvaranje bolesti u lek. Zmija kao medicinski simbol preživela je do danas u znaku medicine (Asklepijev štap). U hermetičkoj interpretaciji, zmija je otrov, a lekar je onaj koji zna kako da otrov pretvori u lek. Zmijonosac je upravo figura koja drži zmiju, što znači kontrolu nad tim principom.
Ali, to nije sve. U nekim astrološkim izvorima Ras Al-Hag je povezana sa vizijama i proročkim snovima, što otvara sasvim novu dimenziju njenog simbolizma. Veza između ove zvezde i vizija ili proročkih snova ne potiče iz jedne jasno formulisane doktrine, već iz slojeva astrološke interpretacije koji su se razvijali od helenističkog perioda preko arapske astrologije do renesansnog hermetizma. U tim tradicijama određene zvezde su smatrane pogodnim za pojačavanje imaginacije, inspiracije i proročkog uvida. Ras Al-Hag ulazi u tu kategoriju.
U tradicionalnoj astrologiji, kao što sam pomenuo, počevši od Ptolemeja, zvezde u sazvežđu Zmijonosac dobijaju prirodu kombinacije Saturna i Venere. Ta kombinacija ima specifične psihološke implikacije. U astrološkoj psihologiji takva kombinacija često se povezivala sa introspekcijom, mističnim iskustvom i vizionarskim senzibilitetom. Drugim rečima, Saturn daje dubinu i ozbiljnost, a Venera senzitivnost i estetsku percepciju. Figura Zmijonosca u antičkoj simbolici nije samo lekar nego i inicijator u tajno znanje. Otud zmija u njegovim rukama, povrh svega što sam već rekao, predstavlja i skriveno znanje, podzemnu mudrost, naposletku i regeneraciju. U mnogim mitološkim sistemima zmija je povezana sa snovima, proročkim vizijama i transom. Zbog toga su astrolozi smatrali da zvezde tog sazvežđa mogu stimulisati unutrašnju percepciju.
U srednjovekovnim astrološkim tekstovima, naročito kod autora poput Abu Ma'shar, određene zvezde povezivane su sa proricanjem, tumačenjem snova i okultnim znanjem. Iako Ras Al-Hag nije uvek izdvojena pojedinačno, zvezde Zmijonosca su se smatrale pogodnim za sticanje skrivenog znanja i razvijanje intuitivnih sposobnosti. Kod renesansnih hermetičara, naročito kod Agripe, postoji ideja da određene zvezde mogu pojačati imaginaciju, proročku inspiraciju i doneti snove koji nose poruku. Zvezde povezane sa zmijskom simbolikom često su smatrane pogodnim za talismane vizije ili proročkog uvida. Pošto Ras Al-Hag predstavlja glavu figure Zmijonosca, a u astrološkoj simbolici „glava“ sazvežđa često označava svest, intelekt i percepciju, zato je ova zvezda ponekad tumačena kao mesto gde se znanje zmije transformiše u svest.
