NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota
Sunce predstavlja devetnaesti ključ tarota. Za
Elifasa Levija to je broj svetla. Seli Nikols u arkani Sunce prepoznaje motiv
ljudskog odnosa, budući da je to, u Marseljskom špilu, predstavljeno pomoću dva
deteta koja se igraju ili razgovaraju, dok po njima padaju krupne kapi sa Sunca,
ukupno trinaest, što predstavlja brojčanu vrednost hebrejske reči ehad
(jedan). Time se svedoči da je Bog Jedan (Adonai ehad). Otud Sunce tarota može
predstavljati Sunce Istine. Pod Suncem istine odigrava se odnos dva
ljudska lika. U nekim starijim špilovima, recimo Keri Jejl Viskonti Sforca, na
arkani Sunce prikazan je nagi mladi lik, ne mogu sa sigurnošću tvrditi kog
tačno pola, ogrnut crvenim ogrtačem nalik šalu, koji jaše belog konja (simbol
čistote) i u ruci drži sunčev disk na kome je naslikano ljudsko lice. On se
kreće u pravcu s leva na desno, sledeći prirodan sunčev hod po nebu. Na ovoj
karti nije prikazan zid ali jeste raskošan grad, smešten ispod prilike na konju
koji zapravo leti, budući da se nalazi na oblaku.
U
devetnaestoj arkani Vivil špila takođe imamo konjanika koji doduše ne jaše po
nebu, ali u galopu hita zemljom. Po svemu sudeći je reč o mladiću koji se kreće
s desna na levo i nosi dvobojni barjak. Po njemu padaju zlatne i bele kapi. Sunce
Pierpont Morgan Bergamo špila predočava nam nagog mladića sa crvenim šalom koji
stoji na oblaku i rukama drži crveno sunce. Primećujemo i mala tamna krila na
njegovim leđima, dok na dnu prikaza opažamo planine i crvenkasti zid u prvom
planu. Crveni šal je odraz crvenog barjaka koji predstavlja pobedu,
a posebno pobedu nad smrću koja se često nalazila u Hristovim rukama na
prikazima njegovog vaskrsnuća. U slučaju Rozenvald špila vidimo
samo Sunce prikazano kao lik sa osam zraka. U špilu Šarla Šestog zatičemo zlatokosu devojku
koja sedi ispod sunca i u ruci drži vreteno, dok u pozadini
imamo veliki zlatni zid. Motiv vretena ukazuje na sudbinske sile koje su
prisutne na ovoj arkani. U tarotu d’Este zatičemo dva lika. Stariji lik
sedi na ulazu u objekat koji liči na veliko bure (podseća na Diogena), a mlađi
stoji pored njega naslonjen na nekakav objekat sa desnom nogom nemarno prebačenom preko
leve (nalik Caru). Iznad njih se nalazi sunce dok u pozadini zapažamo veliki
zid.
Vejtovo Sunce dominantno stoji u pozadini prizora u kome zatičemo nago
dete sa cvetnim vencem na glavi koje jaše belog konja. Primećujemo suncokrete u
pozadini koji kao da rastu iza zida, uz prisutnost crvenog vela koji nemarno
leprša u blizini. Taj konjanik, mladić-devojka,
dete, koga srećemo kao glavni motiv arkane Sunce, jeste Heliogabal, odnosno
Elagabal oličen u mladom dekadentnom rimskom imperatoru koji se zvao Varije
Avit Basijan (204-222). Njegova vladavina bila je kratkotrajna i skandalozna te
je naposletku bio ubijen. Fulkaneli u knjizi Alhemijska boravišta
pominje ovog cara i kaže da je poticao iz sirijske porodice koja je štovala
kult Sunca. Od rane mladosti, taj car je bio prvosveštenik solarnog boga
obožavanog u obliku crnog kamena pod imenom Elagabal ili Heliogabal.
Pretpostavljalo se da mu je otac bio car Karakala. Majka mu je bila Semija ili
Semiamira (još malo pa Semiramis), čije ime Fulkaneli prevodi kao napola
čudesna te daje sledeći komentar: „Istovremeno niska i dragocena, odvratna
i tražena, ona je prostitutka Dela. Mudrost veli
da ona kaže – Nigra sum sed formosa (Crna sam, ali lepa).“ Kurva je
majka sunčevog kamena. Fulkaneli raščlanjuje ime Heliogabal i iz toga izvlači
značenje Sunčev konj, a to je upravo onaj konj prikazan na nekim verzijama
devetnaeste arkane. Takođe, Elifas Levi u ovoj karti vidi simbol Filozofskog
kamena.
Karta Sunce predstavlja posvećenike pod Suncem
gnoze. To su deca Sunca, oni koji vide, vidioci. To su heksagramom osvetljeni
pentagrami. Oni govore tajnim jezikom, odnosno jezikom onih koji vide. Taj je
jezik oruđe prosvetljenog duha te je kao izraz opštih ideja posve alegoričan.
To je jezik posvećenika, kabalistički i alhemičarski, jezik argo, potpuno
nerazumljiv onima koji su van kruga posvećenika. Tim specifičnim jezikom
posvećenici iz redova svih naroda mogli su međusobno opštiti. To je poput
hijeroglifa. Ukoliko poznajemo hijeroglife nije neophodno da govorimo jezikom
onih koji su nešto ispisali tim hijeroglifima, da bismo uopšte razumeli šta su
hteli da kažu. Jedino je važno da imamo ključeve pravilnog čitanja i
razumevanja hijeroglifskih simbola. Mit o rušenju Kule Vavilonske ukazuje na
razbijanje jedinstvenog toka prvobitne tradicije koja je povezivala čitavo
čovečanstvo. Dakle, upravo na motivu izgubljenog univerzalnog posvećeničkog
jezika prvobitne tradicije, dobijamo poveznicu ključeva Sunce i Kula.
Univerzalni posvećenički jezik ukazuje na prirodu duha čiji izraz taj jezik
predstavlja. Ta priroda materijalizovana je u obliku zida koji se nalazi u
pozadini karte. To je zid lavirinta, jer lavirint je simbol inicijacije u
misterije.
U Marseljskom špilu deca Sunca su prikazana
ozbiljnih lica, nagi sa plavim pojasevima, okrenuti jedno ka drugom. Kod
Krolija, deca Sunca su radosna, naga i imaju krila poput leptira. To je
suštinski prikaz razlike stare i nove doktrine. Vidimo da je kod Krolija zid
kružan i opasuje vrh svete planine preko koje se adepti uspinju na Sunce. Ideja
lavirinta u oba slučaja nije odmah jasna nego pripada dubljem simbolizmu,
a na šta se ukazuje upravo u Krolijevom špilu. Naime, u središtu Sunca nalazi
se ruža, a ruža je kako naglašava Fulkaneli, simbol prozora i točka u smislu vremena. Dalje, po Fulkaneliju, ruža predstavlja
delovanje vatre i njeno trajanje. Osim toga, ruža je i simbol lavirinta. Lice
Sunca je ružin lavirint. Sledeći Fulkanelijevu analogiju, dolazimo do poveznice
lavirinta i pauka, preko mitološkog lika Arijadne. Po Fulkaneliju, Arijadna je
forma od airagne, arahne, arahgne. On ističe grčki glagol airo koji
znači uzeti, uhvatitim zgrabiti, privući, pa je zato grčki airen ono što uzima,
hvata, privlači. Fulkaneli otud izvodi zaključak da je airen magnet. Čitav niz
asocijacija dovodi prikaz na karti Sunce do značenja Istoka, izlazećeg Sunca.
Dakle, Sunce je, između ostalog, argo, posvećenički jezik, lavirint, ruža,
pauk, paukove niti koje predstavljaju sunčevi zraci, dok je njegova mreža čitav
univerzum. Sledeći Fulkanelijev
asocijativni niz, dolazimo do filozofskog kamena preko jednog od antičkih
naziva za lavirint - absolum, termin blizak apsolutu. Deca Sunca su otud
graditelji lavirinta absoluma, graditelji apsoluta, upućeni u tajnu dobijanja
filozofskog kamena, solarni adepti.
Po Kroliju, karta Sunce predstavlja Heru-ra-ha,
boga eona Horusa koji se objavljuje čovečanstvu kao duhovno, moralno i fizičko
Sunce. U tome se vidi cilj eona Horusa, a to je potpuno oslobođenje
čovečanstva, jer kako kaže Kroli, potpuna sloboda je kako uzrok, tako i
posledica svežeg priliva sunčeve energije na Zemlju. Takođe, Kroli naglašava
kako ova karta simbolizuje proširenje pojma Ruže i Krsta, jer je Krst sada
stopljen sa Suncem, iz koga, zapravo, vodi prvobitno poreklo (solarni krst je u
suštini Krst). To znači da je formula Ruže i Krsta još uvek važeća u zemaljskim
stvarima. U mnogim mitologijama Sunce je vidljivi
predstavnik nevidljivog boga. Džerald Masi pominje da je u eshatologiji Sunce
simbol božanstva kao duha, što je u hrišćanstvu poprimilo oblik svetog duha,
odnosno Ruah Elohima u judaizmu. Masi sa Suncem povezuje božansku trijadu, koja
je uzor hrišćanskom Svetom Trojstvu, a to su Atum kao Otac, Horus u ulozi Sina
i Ra kao Sveti Duh. Po Masiju, najviša od elementarnih sila je u astronomskoj
mitologiji divinizovana kao solarna, što je predstavljeno Horusom starijim.
Možda ta slika ima svoj daleki odraz u prisustvu dece ili deteta na karti Sunce.
Zlatna zora tajanstvo ove karte naziva Gospod
vatre sveta. Po Zlatnoj zori ova karta odgovara stazi slova reš na
Drvetu života, čije se značenje prevodi kao glava ili lice, dok je njegova
astrološka atribucija Sunce. Pa ipak, prisustvo dva dečja lika u velikom broju
špilova asocira na znak Blizanaca, ali i na astrološku kuću Lava koja označava
potomstvo. Elifas Levi je ovu arkanu opisao kao „nago dete koje jaše belog
konja pokazujući skerletnu zastavu“, što je Vejt uzeo kao motiv za dizajn svoje karte. Levi je obično imao na umu dizajn Marseljskog tarota, ali je po pitanju
arkane Sunce odstupio upravo po pitanju deteta, kao i u pitanju Đavola. Sunce je
tradicionalno povezano sa simbolizmom oka, što ovu kartu na poseban način
povezuje sa kartom Mesec. Sunce je Horusovo oko, a Mesec Totovo. Oko kao simbol
predstavlja amblem velike magijske moći. Kada se zajedno nađu jedno pored
drugog, oni tvore lice, ali to lice nije bilo kakvo, nego upravo lice boga ili
božansko lice. Zajedno mogu predstavljati moćan talisman. I zaista ta slutnja
ima svoje opravdanje i u Pikatriksu, u kome se talisman Sunca opisuje
scenom dva čoveka od kojih jedan pruža pruža ruke kao da želi da se rukuje sa
drugim. Taj detalj nalazimo u špilu Eteja, gde zatičemo dva naga deteta ispod zidanog
obeliska na kome sjaji crvena petokraka. Pritom se njih dvojica rukuju na neki
poseban, reklo bi se inicijacijski način, čime se šalje poruka da je reč o braći
posvećenicima.
Ukoliko ovu arkanu sagledavamo kao prikaz Sunca i samo
jedne mlade osobe, jednog deteta ili žene, onda to možemo protumačiti kao scenu
priziva solarne moći. U tom smislu Najdžel Džekson pominje rad Đordana Bruna Cantus
Circaeus, gde je opisana Kirka koja izvodi magijski obred prizivajući moći njenog oca,
boga Sunca. Solarna moć je u Marseljskom špilu prikazana sa šesnaest
raznobojnih zraka koji izviru iz samog Sunca. Upravo je šesnaest zraka onoliko
koliko ima čuveno antičko Sunce Vergine, simbol povezan sa dinastijom Aleksandra
Makedonskog. Zrakasto Sunce upravo se, poput krune, nalazilo na glavi antičkog
boga Heliosa.
Sunčeva arkana u klipotskom
vidu predstavlja senku smrti, stazu reš koja povezuje nemoć i ludilo,
odnosno Gamalijela i Samaela. U užem razumevanju ove arkane, primenjeno na ovu
temu, osim senke smrti, Sunce oličava i apstraktno, bezdušno umovanje, jarugu
Razuma koja se pominje u Krolijevoj Knjizi zakona.