NAPOMENA:
„De bienes Fortuna
Que no estan escritos“
Fortune presents gifts not according to the book
Luis de Gongora, 1581
Točak sreće je u neku ruku najvažnija arkana jer
ona već sama po sebi izražava ideju tarota kao oruđa proročišta. Ona nosi
broj deset, kojim se zaokružuje celina sveta. To je broj pitagorejske figure
tetraktisa (1+2+3+4) i poslednje sefire Malkut. Ostvarenje. Materijalizacija. Broj
deset je i broj boginje nužnosti – Ananke. Ova karta ukazuje na sile prirode,
sile života, prirodni tok stvari, cikličnost promene, ritam koji održava
poredak sveta, životne tokove, rotaciju, protok vremena, cirkulaciju krvi i
životnih sokova, točak samsare, točak zakona, točak vremena, istorije, tradicije,
industrijski točak, mlinski točak. To je točak koji stvara i rastvara
bogatstvo, koji nekog čini bogatim ili siromašnim. To je točak misaonih
analogija, asocijacija, odnosno spiralni asocijativni niz, točak doktrine,
kabale, točak smene dana i noći, točak revolucije, točak zodijaka. Taj točak je
zagonetka. Tu zagonetku čuva himera u liku sfinge koja u ruci drži mač. U
krajnjoj liniji Točak ukazuje na upravljanje vremenom, odnosno na vreme u
njegovoj celokupnosti. Ova karta zatvara sve u svoj tok. To je tok zodijaka i
tok sudbine koja stoji u suprotnosti spram slobodne volje. Po Menli Palmer
Holu, Točak sreće predstavlja niži univerzum kao celinu, sa božanskom mudrošću
oličenoj u sfingi, kao večnom sudiji između dobra i zla.
U Marseljskom špilu točak prikazan na
ovoj karti imao je šest paoka, što je podseća na činjenicu da je u
antičkom Rimu postojalo šest svetilišta boginje sreće Fortune. Takođe, vidimo
da točak ima i sedmi paok, odnosno ručku koja je postavljena pod uglom od
devedeset stepeni spram ravni točka. Simbolički, točak je poput heksagrama dok
je štap, na čijem se kraju nalazi ručka za pokretanje
točka, poput središta heksagrama. Heksagram i krug sa tačkom u središtu jesu
simboli Sunca. Upravo ta središnja tačka omogućava pokret. U tome prepoznajemo
kabalističku formulu ARARITA koja sadrži početna slova sedam reči koje se
uobičajeno prevode kao: Jedan je tvoj početak, Jedan je tvoja
individualnost, Jedan je tvoja permutacija. Svrha ove formule jeste da
uravnoteži neuravnotežene planetarne uticaje i ideje i da omogući kružno
kretanje.
U Marseljskom špilu točak krije
heksagram, koji je solarni simbol, čijim obrtanjem upravlja krunisana sfinga
ljudskog lica sa mačem, dok se dve životinjske figure vrte na njemu. Te dve
životinje su dva trougla od kojih je sačinjen oblik heksagrama. Sva tri stvorenja
predstavljaju tri osnovna alhemijska načela (Sumpor, Živa, So) kao i tri mene
alhemijskog Velikog Dela (crnu, belu i crvenu fazu), tri dekade svakog
zodijačkog znaka. Iako Krolijeva verzija ove karte ima deset paoka, aludirajući
na deset sefira Drveta života, u samom središtu točka nalazi se desetokraka
zvezda koja predstavlja sefiru Malkut / Kraljevstvo, koje pripada Zemlji. Po
Kroliju, oba karta predstavlja univerzum u vidu neprekidne promene sopstvenog
stanja. Kod Krolija se na točku nalaze tri
lika, Sfinga sa mačem, Hermanubis i Tifon. U Marseljskom špilu točak se vrti u
smeru nasuprot kazaljke na satu, dok je kod Krolija u smeru kazaljke. U
suštini, točak se može vrteti u oba pravca tvoreći dva značenja.
Pierpont Morgan Bergamo tarot
Pozovimo nacrt Elifasa Levija u pomoć. Recimo,
kada se vrti u pravcu kazaljke na satu, recimo počevši od slova T, točak
ispisuje reč TARO, dok obrnuto piše TORA. Reč TARO možemo shvatiti kao obrtanje
tarota, dok je TORA zakon. Iz perspektive rotiranja Božjeg imena IHVH, počevši
od slova jod, uviđamo da se ono bez promene obrće u oba pravca. Dakle,
imamo rotaciju glavnog načela koje je nepromenjivo: IHVH predstavljeno likom
Sfinge sa mačem, TARO je Hermanubijus (majmun), u Marseljskom špilu on ponire,
kod Krolija se uspinje, TORA je Tifon (himera), koja se u Marseljskom špilu
uzdiže, dok kod Krolija ponire. Položaj ovih životinja i sam smer obrtanja
točka ukazuje na temeljna načela promene i ritma eona. Ozirisov eon je išao
kontra vremenu, u pravcu zatvaranja i manifestovanja zakona TORA, što je vodilo
propadanju načela izraženog Hermanubisom (Hermes-Anubis / alhemijska Živa), a
uzdizanju tifonske himere koja predstavlja alhemijsko načelo Soli. To označava
poniranje duha, njegovo nestajanje i zamenu vulgarnim, teškim, mračnim, materijalističkim.
Kroli je obrnuo njihov smer naznačivši načela obrtanja u eonu Horusa – Hermanubis
je taj koji se sada vraća gore u smeru koji je solaran, u korak sa vremenom.
Ono što je nepromenljivo jeste zakon Sfinge koji obuhvata sve. Otud je i jedno
od imena ove karte Omnium dominatrix, odnosno Gospodarica svega. U
Srednjem veku Fortunu su nazivali gospodaricom ili imperatorkom sveta.
Seli Nikols, tumačeći Marseljski špil, povezala je
tasove vage arkane Pravda sa dve životinje koje se vrte na Točku sreće. Ona
ističe da je ta nepristrasnost zajednička likovima Pravde i sfinge koja
upravlja točkom. U Keri Jejl Viskonti Sforca špilu na karti Točak sreće
prikazano je pet ljudskih likova. Na vrhu sedi plavokosa žena u plavoj odori sa
mačem u desnoj i krunom u levoj ruci. Ona je ta koja će glavu koja dolazi
krunisati a glavu koja odlazi odrubiti. Takođe imamo i dva muška lika koja
predstavljaju vladare – jedan se uspinje a drugi ponire. Na samom dnu, pod
jarmom točka puzi stari odrpanac. U srednjovekovnim prikazima Fortune taj motiv
su pratile reči: „Regnabo, regno, regnavi, sum sine regno“ (Vladaću, vladam,
vladao sam, bez vlasti sam). Figura na vrhu je ona koja vlada; ona na putu ka
gore jeste ona koja će vladati; figura koja ponire je ona koja je vladala, dok je ona na dnu potpuno
bez vlasti. Na točku Viskonti Sforca sedi krilati ženski lik sa povezom preko
očiju, izraz same boginje Fortune, koja svoju desnu ruku polaže na rame onog
koji se uspinje. Fortuna je slepa i nepristrasna (baš poput Pravde). Ona je ta
koja pokreće točak. Gornji ženski lik, posađen na samom vrhu točka poviše
Fortunine glave kasnije je postao zagonetna plava sfinga koja je u Marseljskom
špilu zadobila krunu i krila, dok se sama Fortuna zagubila. Na karti Brera
Brambila Viskonti špila taj najviše posađeni lik u plavoj haljini je muškarac. U staroj Grčkoj
postojalo je nekoliko boginja povezanih s bogatstvom i sudbinom. Glavne među
njima bile su Tihe, boginja sreće i slučajnog aspekta sudbine, te Nemezis, koja
je predstavljala božansku kaznu. Očigledno je da su one bile modeli za personifikaciju
dobre i loše sreće. Simboli dobre sreće bili su kormilo kojim je ona upravljala,
zatim rog obilja koji predstavlja sreću, i globus. Simboli Nemezis bili su
grifon, bič, vaga i točak. Tokom pozne antike razvijena je predstava Fortune u kojoj je kosmos predstavljen kao točak sa osam krakova (iako
postoje neki primeri s četiri ili šest kraka), a sama boginja prikazana je kako
stoji u središtu. Jedno od najstarijih spominjanja ove slike nalazi se u
Boetijevoj Utehi filozofije, napisanoj 524. godine. U ovom tekstu
Boetije opisuje četiri čoveka na točku sreće kako se uzdižu i spuštaju,
a što bi predstavljalo aspekte ili faze života.
Graver Erhard Šon je od Točka sreće načinio amblem
jedanaeste kuće zodijaka, koja predstavlja prijatelje i dobročinitelje. Za
Zlatnu zoru ova karta nosi naziv Gospod sila života. Elifas Levi u ovoj
karti vidi simbol kabale i ključa okultizma. Po sistemu Zlatne zore karta Točak
sreće je povezana sa hebrejskim slovom kap, čija je atribucija Jupiter,
a koja označava stazu što povezuje četvrtu (Hesed, Jupiter) i sedmu sefiru
(Necah, Venera) Drveta života na njegovom desnom
stubu milosti. Vejt je dizajn ove karte preuzeo na osnovu opisa i skice koje je
dao Elifas Levi. Takođe, Vejt je u uglovima karte pridodao četiri heruvima,
bika, čoveka, lava i orla.
Keri Jejl Viskonti Sforca tarot
Savršena dinamika kosmičkog poretka očituje se u prirodnim, naročito
nebeskim ritmovima i kretanjima. Sklad i besprekornost jesu osnovna obeležja
tog poretka, načela po kome se odvija kretanje nebeskih tela. Ritam je poput
simetrije, obeležje harmonije, koja kao takva predstavlja načelo petog elementa
bez kojeg ništa ne bi bilo stvarno. Simetrija je obeležje harmonije u prostoru.
Ritam je obeležje harmonije u vremenu. Harmonija uobličava ritam, ritam
obrazuje poredak, poredak ustanovljava zakon koji predstavlja uzor
kristalizacije razuma. Kosmički ritam održava harmoniju razuma bez kojeg nema
ljudske stvarnosti. Kada se svest otuđi od tog ritma, onda nastaju problemi.
Izrazi „ritam“ i „red“ imaju zajedničku osnovu iskazanu kroz sanskrtski pojam rt. U matematičkoj nauci slovo r
je oznaka za prečnik kruga. Isto tako r je koren imena egipatskog netera
(boga) Sunca – Ra. Egipatski glif za Sunce je krug sa tačkom u središtu. Takođe
r je korensko slovo hebrejske reči TORA, odnosno latinskog ROTA. Tora je
zakon, rota je kruženje (rotor, rotacija). Osim toga slovo r je početno
slovo pojma revolucija. Imamo dakle zakon, krug, sunce. Na sanskrtu koren rt
označava kosmički poredak, ali u dinamičkom smislu, kao kruženje, kao latinsko
ritam ili sanskrtsko čakra, turski čekrk ili točak u slovenskim jezicima.
Latinski ratio, srpski razum, odgovaraju hebrejskom ruahu, koji se odnosi na
solarni, odnosno vazdušni aspekt duše o čemu uči kabalistička doktrina o pet
delova duše. Očigledno je da postoji neka nit koja povezuje pojmove i izraze
kao što su tarot, rota, tora, rt, ritam, red, ruah, racio, razum, ra, reč,
čakra, krug, sunce... Imamo tako pojam reda
koji je kosmički ili božanski poredak, ordo, rita, red iz kojeg izvire mera,
odnosno proporcija kao izraz tog reda. Mera ili proporcija određuje ritam koji
predstavlja ovaploćenje proporcije u vremenu (sunčev ritam, mesečev ritam,
ritam pojavljivanja neke zvezde itd). Iz tog ritma ljudi izvode ritual.
Ritual je ustanova po kojoj ljudi prate kosmičke ritmove. Taj ritam služi za
usklađivanje ljudske svesti sa vremenom, univerzumom i sa društvenim poretkom.
Iz nužnosti da se bude u skladu sa kosmičkim i božanskim ritmom, zajednica
obavlja određene rituale, baštini običaje, te na osnovu toga stvara uzore za
lični moral (i rituale) pojedinaca. Čim zajednica izgubi osećaj za usklađenost
sa prirodnim ritmovima, eto rasapa i dekadencije, a ubrzo potom i ludilo kuca na vrata,
kolektivno ludilo i histerija. U demonskom ključu Točak sreće je izraz
opsesivne želje. Tu prepoznajemo lovce na sreću, kockare, zavisnike od svakog
oblika hazarda u kojem traže nova uzbuđenja. U krajnjoj liniji ovde razotkrivamo
opsesivno koristoljublje.
U ovom detalju vidimo snažnu
asocijaciju na Obešenog čoveka. Albreht Direr - točak sreće