zvezda Altair
sazvežđe Akvila (Orao)
južna visina
vazdušni aspekt Jarca
Astrološka atribucija Trojke diskova, po sistemu Zlatne zore, jeste Mars u Jarcu, što odgovara drugoj dekadi ovog znaka (alternativno: treća sedmica zime). U jeziku tarot simbolizma, po ključu Zlatne zore, ova kombinacija se prevodi kao susret Cara i Đavola. Time se uspostavlja snažna simbolička osa između krsta i kocke, vertikale i horizontale, duha i materije, zakona i sile. Kroli naglašava da je Mars u Jarcu na svojoj egzaltaciji, te se ovde ne ispoljava kao razorna, već kao konstruktivna, disciplinovana i arhitektonska sila. Mars je ovde graditelj, ne ratnik; princip koji oblikuje, učvršćuje i dovodi do trajnosti. Zato Kroli ovu kartu tumači kao materijalno uspostavljanje ideje univerzuma, odnosno kao fiksiranje i kristalizaciju njegovog osnovnog oblika.
U Zlatnoj zori ova ideja sažeta je u mističnoj tituli The Lord of Material Works. Trojka diskova je karta rada kao takvog: ne rada kao napora, već rada kao ontološke funkcije, kao čina kojim se ideja spušta u materiju. Tri diska su međusobno uvezana, čineći stabilnu strukturu koja ne počiva na spontanosti, već na svesnom naporu, planiranju i tehnici. Otuda se ova karta odnosi na zidanje, konstruisanje, organizaciju, ali i na trgovačku razmenu i ekonomski poredak, dakle, na sve ono što zahteva trajnu formu i odgovornost.
Zanimljivo je da Pikatriks treću dekadu Jarca (koja se ovde prepliće sa drugom) opisuje izrazito mistički, kao traganje za nečim što se ne može u potpunosti dosegnuti ni racionalno spoznati. Ta ideja predstavljena je slikom dve žene i muškarca koji gleda pticu u letu, motivom koji uvodi napetost između zemaljskog rada i neuhvatljivog cilja, između onoga što se gradi i onoga što izmiče. Time Trojka diskova dobija i svoju unutrašnju senku, odnosno rad koji je neprestano suočen sa granicom saznanja i kontrole.
Drugoj dekadi Jarca pripada sazvežđe Akvila (Orao), čija najsjajnija zvezda Altair može poslužiti kao zvezdani pandan ove karte. To je orao sa štitova vladarskog para velikih arkana, Cara i Carice, ali u kontekstu Cara orao naglašava vladarsko dostojanstvo, dajući marcijalnoj prirodi Jarca jovijalni, ekspanzivni aspekt. Sam naziv Altair, na arapskom „ranjeni“, uvodi paradoks, a to je moć koja je obeležena ranom, snaga koja nosi trag žrtve. Po Ptolomeju, Altair ima prirodu Marsa i Jupitera, te daruje neustrašivost, ambiciju, poverenje u sopstvenu misiju, ali i krutost, tvrdoću i potencijal za dominaciju. Ranjeni orao u ovom kontekstu lako se prepliće sa hrišćanskom simbolikom: i kao slika Hrista, i kao arhetipski prikaz Boga Starog zaveta koji nosi svoj narod „na orlovim krilima“ (Izlazak 19:4; Ponovljeni zakon 32:11–12). Kod Kroulija se pojavljuje srodna, ali zaoštrena slika sokola, u stihu Knjige zakona (III:51), gde božanska sila ne spašava već napada i razara iluziju. U tom smislu, orao Trojke diskova nije samo zaštitnik i graditelj, već i sudija, princip koji nemilosrdno proverava izdržljivost strukture koju stvara.
Orao je, u mnogim tradicijama, i simbol stvoritelja, ali i dalekovidosti, tj sposobnosti da se sagleda krajnji ishod nekog poduhvata. Ta sposobnost je od ključnog značaja za preduzetništvo, strategiju i dugoročno planiranje, te se neposredno vezuje za značenje ove karte. Istovremeno, orao se javlja i u kontekstu pogrebne simbolike vladara: ako Dvojka diskova u negativnom ključu označava atentat ili destabilizaciju, Trojka diskova može biti njegova sahrana, čin kojim se nasilni prekid pretvara u novi poredak. U mračnijem, mitološkom sloju, orao Trojke diskova može poprimiti lik mučitelja, onog istog orla koji svakodnevno kljuca Prometejevu jetru. Tu rad više nije stvaralački, već prisilan, vezan za kaznu, eksploataciju i patnju. Po Ptolomeju, Akvila daruje i maštovitost, snažnu volju, prodornost uma, pa čak i nadarenost za (al)hemiju, ali uvek uz cenu intenziteta i unutrašnje napetosti.
Osvald Virt ovo sazvežđe povezuje sa arkanom Ljubavnici, čime se dodatno naglašava motiv izbora i posledice. Ako prethodna karta, u negativnom smislu, predstavlja pokret slepih, kotrljajućih sila, Trojka diskova pokazuje patnju i razaranje koje te sile proizvode u sledećem koraku, odnosno konkretne posledice apstraktne dinamike.
U Sola Buska špilu ovaj smisao je radikalno ogoljen: prikazano je malo, golo dete koje na leđima nosi ogromnu korpu sa tri velika diska, među kojima je umetnuta lobanja govečeta. Ova slika brutalno spaja nevinost i teret, potencijal i iscrpljenost, budućnost i smrt. Trojka diskova se ovde pokazuje kao karta rada koji prerano opterećuje, strukture koja zahteva žrtvu, i sveta koji od samog početka traži cenu za svoje trajanje.


Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.