St. Uriel, St. John's Church, Warminster, Wiltshire
Uriel je arhanđeo i čuvar elementa Zemlje, a neki ga poistovećuju sa Luciferom kao svetlonoscem. Njegovo ime Uriel (אוּרִיאֵל, ʾÛrîʾēl) najčešće se prevodi kao „Božja svetlost“ ili „Božja vatra“. Koren ʾūr (svetlost, plamen) ovde je presudan. Za razliku od Rafaela (isceljenje) ili Gabriela (poruka), Uriel je epifanijski anđeo. On ne deluje kroz proces ili posredovanje, već kroz naglo razotkrivanje. Njegova svetlost nije utešna, već razorna za iluziju. Otuda kasnija i kontroverzna identifikacija sa Luciferom: ne kao pali anđeo, već kao arhetip svetlonosca, onoga koji donosi znanje koje je opasno, granično ili prerano.
Urielova strana sveta je sever (Jov, 37:22), a što odgovara i njegovom pozicioniranju u Malom ritualu pentagrama iz uputstava Zlatne zore, čime je istaknuta njegova veza sa zemljanim elementom. Otud Urielova svetlost nije nebeska blistavost, već mineralna, geološka, odnosno svetlost skrivena u tami materije. U hermetičko-alhemijskom ključu, Uriel je svetlost unutar nigreda, tj iskra koja postoji u kamenu pre nego što se pojavi zlato. Zato je njegov domen sever, strana sveta hladnoće, senke, tišine i dubine.
U skladu sa svojim imenom, Uriel je i vodič svetlosti, što ga dovodi u vezu sa astronomijom i astrologijom. U Enohovoj knjizi on se pominje kao znalac zvezda i njihovih puteva i kao vodič nebeskih svetala. To znači da Uriel sprečava kosmičku dezorijentaciju. Njegova svetlost je matematička i zakonodavna. Zvezde nisu tek nekakvi simboli, već znaci koji se moraju čitati pravilno. Otuda njegova bliskost sa astrologijom kao naukom sudbine. U grčkoj verziji Enohove knjige Uriel je postavljen nad Tartarom u koji su bačeni pali anđeli (pale zvezde). Pali anđeli nisu samo moralno pali, oni su, reklo bi se, astronomski dislocirani. Uriel je onaj koji vraća zvezde na njihova mesta, čak i ako je to mesto Tartar. U tom smislu, Uriel nije „mračan“, već neumoljivo tačan. U nekim apokrifima on je svetlo koje slede oni koji su vaskrsli, a nalazi se i u ulozi otvarača kapija Hada koji odvodi mrtve na suđenje. To su sve oblici njegove htonske uloge koja povezuje Podzemlje i noćno nebo.
U krajnjoj liniji Uriel je onaj koji otkriva stvari, bilo da je reč o nečem skrivenom ili o otkrivanju tajne onima koji to zaslužuju. U takvoj ulozi Uriel igra ulogu onog ko daruje prosvetljenje. Međutim, to otkrivanje i darovanje nije univerzalno, jer Uriel ne uči mase, ne teši i ne isceljuje. On daje svetlost samo onome ko može da je podnese. U tom smislu, on je anđeo inicijacije, ali teške inicijacije, one koja zahteva silazak, ne uzlet.
Uriel se lako dovodi u vezu sa Hekatom (kapije, noćno znanje), Kronosom / Saturnom (vreme, granice, sever), Plutonom / Hadom (skriveno bogatstvo zemlje), kao i Totom u njegovoj podzemnoj funkciji. Za razliku od solarnih bogova svetlosti, Urielova svetlost je svetlost rudnika i grobnice, ali upravo zato i svetlost istine budući da je reč o inicijacijskoj svetlosti. Dakle, možemo zaključiti kako je Uriel arhanđeo skrivene svetlosti, tj svetlosti u kamenu, svetlosti u noći, i u smrti. On povezuje zvezde i podzemlje, zakon i sudbinu, otkrivenje i kaznu.
Ono što sam nagovestio na početku ovog teksta odnosi se na poređenje Uriela i Lucifera. Njihova srodnost nije identitetska, već arhetipska. Oni se dodiruju u simbolici svetlonosca, ali se razilaze u odnosu prema poretku, granici i sudbini. Urielovo ime pretpostavlja svetlost koja zapravo dolazi odozgo, od Boga, čak i kada deluje u dubini. Sa druge strane, Lucifer (lux + ferre) je onaj koji nosi svetlost, a ta svetlost polazi iz sebe i teži da se uzdigne. Razlika je suštinska, jer Uriel prenosi svetlost, dok Lucifer, shodno mitološkom scenariju, poseduje svetlost. Uriel, kao arhanđeo, jeste deo božanskog poretka, te je otud njegova svetlost delegirana i ograničena zakonom. Sa druge strane, Lucifer je u hrišćanskoj tradiciji pao i demonizovan, te predstavlja arhetip svetlonosnog buntovnika, čime njegova svetlost postaje autonomna, a time i opasna. Zato se Lucifer ne vezuje za funkciju, već za gest prekoračenja. Uriel otkriva znanje o strukturi sveta: vreme, zvezde, sudbina, granice, otkriva kako stvari stoje, a Lucifer daje znanje koje obećava emancipaciju i pokazuje kako stvari mogu biti drugačije. Slikovito rečeno, Uriel je gnostičar zakona, Lucifer gnostičar mogućnosti. U odnosu prema poretku i zakonu, Uriel je čuvar kosmičkog poretka koji stoji na granicama (nebo–podzemlje, život–smrt, znanje–kazna), a njegova svetlost potvrđuje zakon čak i kada je taj zakon surov. Nasuprot njemu, Lucifer izaziva poredak, osporava hijerarhiju, njegova svetlost je kritička, ali destabilizujuća. No, to bi bilo poređenje iz konvencionalnog ugla. Iz nekonvencionalne perspektive mogli bismo između ova dva lika staviti znak jednakosti, ali to bi iziskivalo jednu dublju perspektivu.
