Karta
Umerenost u tarotu nosi broj četrnaest, koji po Elifasu Leviju predstavlja broj
spajanja, udruživanja i univerzalnog jedinstva. Za Seli Nikols, arkana
Umerenost predstavlja vezu sa Vodolijom, jedanaestim znakom zodijaka koji se
odnosi na dinamizam
i protočnost svih vrsta, od krvotoka do protoka ideja, ali i na zatvoreno kolo. Upoređujući anđeoske likove Umerenosti i Suda, Nikols ukazuje na
to da u pojavi anđela Umerenosti nema spektakularnosti. Taj anđeo se pojavljuje
tiho i konkretno, tu ispred nas te nije, poput onog na Sudu, obasjan nebeskom
slavom, ne trubi u gromoglasnu trubu. Anđeo Umerenosti ima krila, ali je
utemeljen u stvarnosti, čvrsto stoji na zemlji. Slična predstava je i u Keri
Jejl Viskonti Sforca špilu, s tom razlikom što ovde krilati očigledno ženski
lik u svojoj desnoj ruci drži vrč iz kojeg uliva tečnost u donji vrč koji drži
levom, što je u Marseljskom to obrnuto.
U špilovima Pierpont Morgan Bergamo,
Šarla VI i d’Este, ženski lik Umerenosti nema krila. Nikols kaže da na taj
način ovaj anđeo učestvuje u oba carstva, povezujući nebesko i zemaljsko. U
Vivil špilu lik Umerenosti je drugačiji. Nema krila, nosi krunu na glavi,
desnom rukom drži vrč iz kojeg izliva vodu u posudu na zemlji, dok u levoj drži
štap nalik kaduceju, s tim što umesto zmija ima krila. U Marseljskom špilu je
na čelo anđela Umerenosti postavljen cvet sa pet latica (Vejt je, recimo,
u svojoj verziji te karte tu postavio simbol Sunca). Za Seli Nikols, taj cvet
(bezmalo pentagram) označava mandalu, koji postavljen na mestu trećeg oka,
ukazuje na probuđenu svest. Po njenom tumačenju, u Umerenosti je kontakt sa
duhovnim potpuno uspostavljen. Od suštinskog značaja su njene dve posude, za koje
Nikols kaže da su to posude iz koje se pričešćuje, čija je
magična moć da objedinjuju, sadrže, čuvaju i leče. A o tečnosti koja se preliva
iz plave u crvenu posudu ona kaže da podseća na
mitsku vodu čudotvornog krčaga te primećuje njen obrazac putanje kao da je reč
o položenoj osmici koja se otvara. Naravno, nijedna kap se ne prosipa, što oslikava savršeni kružni tok kretanja vodenog elementa.
Keri Jejl Viskonti Sforca špil
Lik
Umerenosti je umnogome sličan liku Pravde. Oličava više načelo, ali se
drugačije ispoljava. Umerenost je u pokretu, Pravda je nepokretna. Umerenost s
punom pažnjom obavlja delikatan proces, Pravda nezainteresovano gleda u daljinu
i po automatizmu vaga. Pravda je više alegorija, dok je Umerenost konkretan
lik. Pravda je statičan balans, a Umerenost dinamičan, čije ishodište vidimo na karti Zvezda koja takođe barata sa dve urne. Po Fulkaneliju,
vrlina umerenosti je u interpretaciji vajara Mišela Kolomba prikazana kao lik
odeven u tuniku opasanu kanapom. Lik u desnoj ruci drži mehanizam časovnika,
a u levoj žvale i uzde, a što je, po Fulkaneliju, hijeroglif pravilnosti i
umerenosti koje ova vrlina unosi u ljudske strasti (dve posude su prikazivane u
Italiji). O Umerenosti Fulkaneli kaže da ponekad ostavlja mač u kaniji, ali
najčešće drži dve posude i kao da meša vodu i vino: reč je o elementarnom
simbolu trezvenosti. Ezoterijski značaj Umerenosti, kaže Fulkaneli, nalazi se u
uzdama koje ona drži u desnoj ruci. Uzde služe da bi se upravljalo konjem, jer
pomoću njih jahač određuje kuda će usmeriti životinju. U tom smislu Umerenost
ukazuje na samu suštinu kabale, onako kako je Fulkaneli shvata, kao specifični
žargon ili tajni simbolički jezik posvećenika sačinjen od alegorija.
Zlatna
zora ovu arkanu naziva Ćerkom pomiritelja, Ona koja predvodi život,
čije je temeljno svojstvo mešanje i kombinovanje. U duhu značenja latinske reči temperare
to označava mešanje u odgovarajućim proporcijama. Kako je Toma Akvinski
definisao vrlinu umerenosti, ona određuje srednju vrednost. Po Akvinskom, vrlina umerenosti je stanje uma koje vezuje strasti.
špil d'Este
Umerenost
nosi broj četrnaest koji je ujedno i broj nivoa svesti po nekim učenjima, jer
predstavlja dvostrukost velike Sedmorke, što bi trebalo da obuhvati njihov
svetli i tamni aspekt. Ronald Deker upućuje na broj arkane Kočija, odnosno
sedam, koji se odnosi na otelovljenu dušu. Otud on izvlači zaključak o broju
četrnaest predstavljenog kartom Umerenost kao izrazu seobe duša, odnosno o dve
faze metempsihoze.
Umerenost povezuje stvari i obrazuje novi kvalitet, novo
ovaploćenje. Fulkaneli taj proces u alhemiji tumači kroz borbu Orla i Lava. Po njemu, to su simboli silovitosti borbe koja prethodi povezivanju tvari. Orao i Lav su izrazi sila jednake snage, ali suprotnih naravi. Lav u tom smislu predstavlja htonsku i nepokretnu silu, a Orao izražava vazdušnu i
pokretnu. Suočeni, oni se obrušavaju jedan na drugog,
potiskuju, međusobno satiru takvom energijom da, naposletku, Orao gubi krila, a Lav glavu. Tako te dve zveri, kaže Fulkaneli, bivajući protivnici, naposletku srastaju u isto telo, odnosno homogenu supstancu koja sadrži sredinu oba. Reč je o aktivnoj živi.
Po egipatskom mitu, Set je ubio Ozirisa
raskomadavši ga na četrnaest delova. Uz pomoć solarne sile boga Ra, Izida i
drugi bogovi, spojili su i oživeli Ozirisa. Džerald Masi u toj predstavi vidi
odraz astronomske činjenice da se Mesec, koji se povezuje sa Ozirisom, tokom
četranest dana smanjuje (biva zasenjen tamom boga Seta). Potom mu je potrebno
isto toliko dana da se obnovi i postane pun. Masi zaključuje da je mit o
ubistvu i oživljavanju Ozirisa izraz činjenice da Mesec dobija svoju svetlost
od Sunca. U tom smislu karta Umerenost može predstavljati daleki odjek, ne
konkretno mita o Ozirisu, nego večnog kretanja mesečevih mena.
Krolijev špil
Alister
Kroli je Umerenosti dodelio gavrana, kao simbol alhemijskog procesa truljenja,
a koji je našao mesto na loncu, gde stoji na lobanji ispod krsta. U Krolijevom
špilu, lobanja se, osim na četrnaestom ključu, nalazi i na karti Smrt. Dakle,
ono što je umrlo u trinaestoj arkani kuva se u loncu četrnaeste. Lobanja je u
tom smislu oznaka za generativni proces koji dolazi nakon smrti i truljenja. Dalje, Kroli u ovoj karti prepoznaje boginju Dijanu koja je lovac, a u
čemu možemo videti sličnost sa njegovom kartom Prvosveštenica, koja takođe ima
strelu, ali i luk. Luk i strelu ima i anđeo na vrhu karte Ljubavnici. Te strele
u ženskim rukama ukazuju na koren amazonstva, pa i današnjeg feminizma jer
prikazuje žene lovkinje. U tom smislu su Prvosveštenica i ženski lik na ovoj
karti, između ostalog, i oblici Artemide, Dijane Efeške, a to su velike majke
plodnosti, kako ističe Kroli. Međutim, ovde vidimo samo strelu koja hita ka
gore, što ukazuje na znak Strelca i Jupitera, koji po Zlatnoj zori, vlada ovom
kartom, a taj znak direktno stoji spram Blizanaca koji su u vezi sa kartom Ljubavnici. Kroli kaže da je okultni
značaj Strelca upravo strela koja probada dugu, a duga je u Starom zavetu
znak od Boga kao zalog njegovog obećanja ljudima da više neće biti potopa.
U
Krolijevom proročki nadahnutom spisu Vizija i Glas, vezano za lik ove
karte, piše da je ona majka psa Kerbera, dakle onog troglavog lunarnog lika
koji je kod njega prikazan na karti Pustinjak. Nad kotlom ona je nadvila svoja
krila boje duge. Kroli ukazuje da poslednje tri staze na Drvetu života
sačinjavaju hebrejsku reč kešet (kof-šin-tau), koja znači duga.
Tako simbolički vidimo stazu samek čiji je vrh kešet, a čija brojčana
vrednost iznosi 800. U zaključku, po Kroliju, ova karta predstavlja skrivenu
sadržinu jajeta prikazanog na karti Ljubavnici, dok natpis koji se nalazi iza
lika na arkani XIV označava VITRIOL, univerzalni rastvarač, čija je vrednost
726 (33 x 22) - VISITA INTERIORA TERRAE RECTIFICANDO INVENIES OCCULTUM LAPIDEM.
Tome bismo mogli dodati još dva slova U i M, da bismo dobili VITRIOLUM -
istinski lek (VERAM MEDICINAM).
Vejtov špil
Sledeći
Fulkanelija i Krolija, na karti Umerenost prepoznajemo anđeosku alhemičarku.
Venera, koja je sa njene leve strane (sefira Necah spram staze samek),
projektuje Lava i Smrt, dve nemani, jednu ognjenu a drugu vodenu, Zver i
Morskog Zmaja. To su dva elementa: Vatra i Voda. Merkur (sefira Hod), koji je
sa njene desne strane, projektuje Orla i Đavola, nebesku i zemaljsku neman. To
su elementi Vazduh i Zemlja. U neku ruku ona je predstavnik petog elementa.
Njena leva ruka je Voda, a desna Vatra. Isto primećujemo i u Marseljskom špilu,
čija Umerenost u svojoj levoj ruci drži plavi vrč a u desnoj crveni. Kod
Krolija je u njenoj levoj ruci pehar u desnoj munja. Ona je solarni anđeo
jovialnog reda i marcijalne žestine. Ona je anđeo-čuvar čoveka i nositeljka petozračne
krune.
Staza samek koja obeležava ovu kartu, jeste uravnoteženi put
uzdizanja posvećenika iz sfera elementarnih sila u solarnu sferu Tifaret.
Hebrejsko slovo samek označava stub, a u kabalističkom smislu ono je
središnja staza Srednjeg stuba na dijagramu Drveta života. Dakle, nalazi se u
središtu te na simbolički način podupire nebo, odnosno igra opštu ulogu
potpornog stuba, ili u drugoj varijanti, totemskog ili kultnog stuba, a što samek
dovodi u vezu sa egipatskim obrednim stubom đed. Mimo toga, slovo samek
može biti dovedeno u vezu i sa palmom čija je simbolika prožeta solarnim
aspektom te ima sakralni značaj (egipatsko svetilište u Heliopolisu). Takođe,
dalja asocijacija na samek baca svetlo i na čuveno biblijsko drvo
spoznaje dobra i zla, a na čijoj je grani stajala zmija koja daje tu spoznaju. Konačno, hijeroglif samek označava oštro oruđe, poput strele, čija
je priroda, po Papusu, kružna kretnja.
Dakle, ova staza i karta ukazuju na
suštinsko iskušenje koje se postavlja pred posvećenika i na jedan veoma tanan i
uzak put koji poput strele vodi ka središnjoj sefiri Drveta života. Tako je u
ovom simbolizmu postignuta ravnoteža dva načela Drveta života prikazana njegovim
levim i desnim stubovima. Vejt je na ovoj arkani prikazao arhanđela Mihaela,
koji po tradiciji, predstavlja čuvara hebrejskog naroda, a projektovano na
posvećenika, ukazuje na njegovog anđela-čuvara. Solarni znak na njegovom čelu i
jedno stopalo u vodi ukazuju na povezanost sefira Tifaret i Jesod.
Marseljski špil
Alister
Kroli je arkanu Umerenost preimenovao u Umetnost, što bi predstavljalo umeće,
veštinu, tajnu nauku koja se dobija posvećenjem. Ta posebna umetnost
omogućava preobražaj i u suštini iziskuje inicijaciju. Umerenost, odnosno
Umetnost, jeste veština preobražaja koja se prenosi u okviru posvećeničke
tradicije. U korenu te Umetnosti leži težnja ka besmrtnosti. Međutim,
besmrtnost nije nešto što važi za sve, već iziskuje trud i posvećeništvo.
Dakle, mogućnost preobražaja u besmrtno biće Umetnost ostavlja samo za one
dovoljno posvećene adepte, a što nema veze sa njihovom pobožnošću, moralnosću
ili pokornosti religijskim dogmama.
Julius Evola ocenjuje da je vulgarizacija i
zloupotrebljena generalizacija istine koja vredi isključivo za inicirane,
započela u nekim degenerisanim oblicima ranijih misterija te doživela svoj
vrhunac u hrišćanstvu. Po njegovoj oceni, iz hrišćanstva je proizašla neobična
ideja o besmrtnosti duše, a koja se potom proširila bezuslovno na sve duše. Misterija Umetnosti, kako Evola zaključuje, otud nema za cilj
podučiti, nego obnoviti pojedinca. Da prafraziram Evolu povodom ove teme, kako on kaže, ta se
iluzija održala u različitim oblicima religijske i duhovne misli, odnosno himera
da je duša smrtnika besmrtna; da je besmrtnost izvesna, a ne
problematična mogućnost. Kada je uspostavljena ta, po Evoli, pogrešna ideja i na taj način
iskrivljena istina, inicijacija se više nije mogla predstavljati kao neophodna. Nakon toga se, kaže Evola, prestala shvatati vrednost inicijacije kao stvarne i
delotvorne operacije. Postupno su se zaboravljale sve istinski transcendentalne
mogućnosti, i danas kada ljudi govore o ponovnom rođenju, kako kaže Evola, ono se svodi
tek na sentimentalnu činjenicu moralnog i religijskog značenja, na neodređeno mistično stanje. U vremenu u kome preovlađuje takva zabluda, Evola rezignirano podvlači, da je uzaludno pokušavati ukazivati da je moguće nešto
drukčije, da je ono što neki smatraju sigurnom stvari a drugi arbitrarnom
nadom, u suštini povlastica koja se stiče tajnom i svetom Umetnošću. Četrnaesta
arkana nam poručuje da skrenemo pažnju sa tzv ljudskih vrednosti i tipičnog
svetonazora smrtnika, tj onih čiji je život smrt, neposvećenih, profanih, i
usredsredimo se na stvarnost koju nam svojim pokretima predočava lik sa karte.
Po Juliju Berkovskom, arkana
Umerenosti označava uzdržavanje, vreme, anđela-čuvara itd. Umerenost u svojoj simboličkoj inverziji predstavlja neumerenost.
Astrološki odgovara znaku Strelca, koji u demonskom ključu označava Kuću druge
smrti, odnosno smrt iza smrti, pravu i konačnu smrt koja se nalazi sa one
strane smrti. U magijskom smislu ova karta odnosi se na zlog anđela, odnosno
senku anđela čuvara koji nepogrešivo vodi ka potpunom rasapu psihe čiji je
ključni simptom potpuna neumerenost u svakom pogledu. Potpuna nedelotvornost i rasipanje energije ukazuju na
preovladavanje uticaja mračnog anđela, a što se ispoljava i u fizičkom izgledu
čoveka.






