Uvod u savremenu demonolatriju

Legenda kaže kako je kralj Solomon prizvao i zarobio 72 demona magijskim putem te da ih je upregao da za njega izvrše brojne poslove, u šta je, između ostalog, spadala i izgradnja čuvenog hrama u Jerusalimu posvećenog jevrejskom bogu. Nakon što su demoni završili sve što im je zapoveđeno, umesto da ih vrati nazad tamo odakle su i prizvani, kralj Solomon ih je svezao i zapečatio u posebnom kovčegu te potopio u jedno jezero. Možda je mislio da bi mu opet mogli biti potrebni nekada u budućnosti, ili možda njegovim naslednicima, ko zna... I tako su oni ležali dole neko vreme sve dok ih pohlepni tragači za izgubljenim blagom nisu pronašli i razbili pečate kojima su oni bili zapečaćeni. Od tada ti demoni slobodno lutaju svetom i lako ih svako može prizvati, jer oni vibriraju frekvencijom bliskoj ljudskom svetu, ljudskoj pažnji, veoma su brzi i rado se odazivaju na poziv. 

Temeljna knjiga savremene demonolatrije je Goecija. To je naziv prvog dela grimoara poznatog kao Lemegeton (Manji Solomonovi ključevi) koji sadrži uputstva za prizivanje 72 demona. Taj broj je takođe broj anđela skrivenog Božjeg imena – Šemhamforaša pa postoje spekulacije da ti demoni zbirno sačinjavaju mračnu stranu samog Boga. U Goeciji je imenovan, opisan te predstavljen sigilom svaki od tih demona, a naveden je i broj nižih demona kojima imenovani demon komanduje. Postoji nekoliko verzija Manjeg Solomonovog ključa koji se međusobno razlikuju u manjim detaljima, što otvara pitanje koje je mučilo Borisa Balkana u filmu Deveta kapija, koja je verzija magijske knjige koju je posedovao istinita, ali ja nisam kompetentan da se time uopšte bavim. Neke verzije Lemegetona imaju pet delova a neke četiri. Bitan deo čini Theurgia Goetia, (izvedena iz Tritemijusove Steganografije), čija je svrha prizivanje duhova vazduha, koja sadrži brojne sigile duhova od kojih su neki navodno dobri, a neki zli. Lemegeton sadrži i deo koji se zove Ars Paulina, gde su opisani duhovi saobrazni znacima zodijaka i časovima. Četvrti deo je najkraći i zove se Ars Almadel, a peti je, veoma zanimljiv – Ars Notoria, gde je opisan rad zasnovan na mnemotehnici. Taj poslednji deo je najstariji i često se dešava da je izostavljen u nekim verzijama Lemegetona. Osim Manjih Solomonovih ključeva, postoji i knjiga Veliki Solomonovi ključevi, što zajedno čini korpus solomonske magije. Naravno, autorstvo ovih knjiga, ili znanje o tome, pripisuje se legendarnom kralju Solomonu, ali svakako da su te knjige najverovatnije nastale u XVI veku, verovatno na osnovu starijih izvora. Na te starije izvore ukazuju imena nekih demona koja su vavilonskog porekla. 

U gnostičkim Nag Hamadi tekstovima referiše se na stvaranje 49 androginih demona čija se imena i funkcije nalaze u Solomonovoj knjizi. Dakle, Solomonovo ime se dovodi u vezu sa demonskom magijskom knjigom, ili knjigama, još od gnostičkih vremena, što je još jedan pokazatelj starosti tzv solomonske magije i njenih demona. Nije isključeno da su neki među gnosticima praktikovali solomonsku magiju. Osim toga, solomonska magija ima astrološke korespondencije i sadrži elemente seksagecimalnog brojčanog sistema karakterističnog za vavilonsko računanje. Uprkos tome što solomonska magija koristi prizive anđeoskih bića i sadrži upotrebu Božjih imena, ona je u suštini demonska, samim tim što opisuje demonske evokacije. Tu bismo se logično mogli zapitati zašto bi neki uzorni hrišćanin uopšte prizivao demone? Ako od njih traži rešenje za neke svoje životne situacije, ili traži znanje, a ne uzda se u Boga, o kakvom je onda hrišćaninu uopšte reč?

Luciferov pečat

Osim pomenutih knjiga, u korpus solomonske (goecijske) magije spada i Grimoirum Verum (Istinski grimoar) iz XVIII, pripisan Egipćaninu Alibeku iz Memfisa, koji ga je navodno zapisao početkom XVI veka tvrdeći da potiče iz starije tradicije koja vodi do samog kralja Solomona. Ovaj grimoar nije prevod nekog ranijeg teksta, nego se u izvornom obliku pojavljuje na francuskom i italijanskom jeziku. Upravo se u ovoj knjizi nalazi crtež koji predstavlja Luciferov pečat, čiji su karakterističan detalj prigrlili poklonici i simpatizeri modernog LHP. Taj motiv je čest kao tetovaža, privezak, amblem na majici ili slika na nečijem virtuelnom profilu. Značajnu ulogu u demonolatriji takođe ima i grimoar crne magije Le Dragon Rouge (Crveni zmaj) ili Veliki grimoar, čija se prva verzija pojavila u XV veku. Ova knjiga sadrži deo materijala iz oba Solomonova ključa, ali se u njoj nalazi i uputstvo za prizivanje Lucifera i Lucifuge Rofokala u cilju potpisivanja pakta sa đavolom. Obično se kaže da demon piše mastilom koje vidi samo potpisnik pakta, zato neretko u dokumentima koji navodno predstavljaju te vrste sinisternih ugovora, vidimo potpis osobe ali ne i potpis demona potpisnika.

Goecijska magija je često viđena kao oblik niže magije, jer se njoj pribegava u slučaju traganja za rešenjem konkretnih ljudskih problema: materijalno stanje, zdravlje, ljubav, seks, osveta, zaštita i sl. Međutim, demonima je svojstveno da ljude podučavaju mnogim veštinama, o čemu se govori i u nekim gnostičkim tekstovima kada se pominju pali anđeli koji su ljude naučili kovačkom zanatu, pa čak i načinu šminkanja i ulepšavanja. Isto tako u opisu funkcija mnogih demona pominje se podučavanje jezika, astronomije, matematike, magije, znanja o biljkama, mineralima itd. To me navodi da se zapitam kako među brojnim ljudima koji danas prizivaju solomonske demone nema nijednog pronalazača, matematičara ili naučnika. To nešto govori možda ne o samim demonima koliko o onima koji ih prizivaju.

Za razliku od pre samo stotinu godina, kada su te demone pod kontrolisanim uslovima prizivali iskusni okultisti i to sa jasno određenom svrhom, danas te solomonske demone često prizivaju neuke i nezrele osobe, ljudi upitne pameti, obrazovanja i mentalne uravnoteženosti. Uputstva za njihovo prizivanje danas je lako skinuti sa interneta, pogledati tutorijale sa Jutjuba i započeti odnos sa silom za koju ne znamo baš tačno šta je i kakva joj je agenda. Infantilni ljudi postmodernog sveta u avanturu prizivanja demona ulaze potpuno nespremno, nezaštićeno, i sa krajnje upitnim motivima. Međutim, takav razvoj situacije je potpuno u skladu sa duhom vremena. 

Prizivači demona su sve mlađi i mlađi, i to više nije neka dokona sredovečna gospoda, pa ni satanistička grupa, nego često usamljeni marginalni pojedinci, deca rasturenih porodica, iz radničke klase, nižih slojeva. Mnogi od njih od demona traže utehu, pomoć i podršku za sve ono što im je potrošačko samoživo društvo uskratilo, i što nisu dobili kod kuće. Mnogi od njih od demona traže zaštitu, prijateljstvo, vođstvo, a što često uključuje prečicu za pribavljanje svega onog za šta su uskraćeni ili čemu teže da postanu. Neretko oni u demonima vide oruđe za krajnje sebične ili opake ciljeve, ali i za društvenu afirmaciju. U krajnjoj liniji, društveni gubitnici u demonima vide zaštitnike, ali i što je najvažnije, uz demone oni se osećaju snažno, nisu više bespomoćni, nisu niko i ništa. Neki od takve dece danas su ugledne ličnosti na satanističkoj i demonolatrijskoj sceni. To su satanisti treće generacije u čijem okrilju stasavaju, usudio bih se reći, oni četvrte generacije, koje nećemo moći pobrojati i klasifikovati, jer ih već sada mnogo ima. 

Jednom prilikom sam negde čuo kako u svetu ima između hiljadu ili dve hiljade osoba koje redovno izvode Mali terajući ritual pentagrama, temeljni obred iz kurikuluma Hermetičkog Reda Zlatne zore iz viktorijanskog perioda. To je iz domena Puta desne ruke. Nasuprot tome, lično sam pokušao da napravim prilično grubu računicu koliko trenutno ima ljudi koji prizivaju goecijske demone. Ovde mislim samo na njih, a ne na neke druge demone ili demonske entitete koji se generacijski prizivaju unutar tradicionalnih linija posvećenja na Srednjem ili Dalekom Istoku, Africi ili Latinskoj Americi. Na osnovu broja članova raznih LHP grupa na društvenim mrežama, zatim broja sledbenika istaknutih satanista, odredio sam prosečan broj i to podelio sa deset. Vodio sam se grubom logikom da će se tek svaka deseta osoba koja prati takve sadržaje usuditi i da se upusti u avanturu prizivanja demona. Došao sam do brojke od dvadesetak hiljada. Za nešto malo više od jednog veka, možda vek i po, brojka aktivnih prizivača goecijskih demona narasla je od nekoliko desetina osoba do par desetina hiljada, sa tendencijom daljeg rasta. Tome pogoduje opšta društvena atmosfera koja se stvara na Zapadu, pre svega u SAD, odakle se posredstvom glavnih tokova masovne kulture radijalno širi. Možemo očekivati da bi za desetak godina moglo biti stotinu hiljada ljudskih bića posvećenih demonima a sa kojima ovi privremeno, povremeno ili stalno, ulaze u simbiozu. U knjizi Krisa Metjuza Modern Satanism / Anatomy of a Radical Subculture, data je prilično gruba procena o broju satanista u svetu i kreće se između 30.000 i 100.000 (2009), mada je upitno šta se tačno pod tim izrazom satanista podrazumeva. To bi moglo proizvesti sasvim drugačije pokoljenje ljudi koji će biti rađani zaposednuti, jer su njihovi roditelji želeli da začnu demonsko dete, ili dete sa demonskim moćima, blagosloveno od demona.
 

Pečat kralja Solomona iz Goecije

Naravno, internet je put ispovesti različitih iskustava koje su savremeni prizivači imali prilikom interakcije sa demonima. Neke od tih priča su nalik hororu, mnogi su prestravljeni, ali ima i ne mali broj onih koji ushićeno iznose kako je njihov odnos sa demonima blagotvorno uticao na njihove živote, mnogo toga su naučili, osećaju se bolje, stekli su samopouzdanje, pa su čak pribavili značajne materijalne pogodnosti. Demonolatristi nečija loša iskustva sa demonima pripisuju tome da su prizivači nezreli, da nemaju poštovanja prema demonima, pokušavaju da im naređuju, imaju predrasude utemeljene na hrišćanskom svetonazoru, a što utiče na prirodu i kvalitet njihovog iskustva. Takođe, od ne malog značaja jeste i neiskustvo prizivača. U teoriji, demonima iz srednjovekovnih grimoara pristupa se uz opsežne pripreme. Ta praksa uopšte nije namenjena početnicima u okultizmu. Naravno, mnogi se ne bi složili sa mojim viđenjem, ali barem po rečima iskusnih okultista, prizivanje demona iziskuje disciplinu i trezvenost evokatora. Imajmo na umu da su pomenuti grimoari mahom pisani kao niz uputstava koji slede hrišćansku perspektivu. To znači da prizivač prvo mora da stvori mehanizme svoje magijske zaštite, da bude utemeljen u veri, da prizove Svetog Duha, da obavi duge i posvećene molitve, da ispiše imena Boga oko kruga u koji se smešta, kao i oko trougla koji se nalazi izvan kruga, a čija je svrha da opredmeti demonsko prisustvo. Zašto je to bitno? Zato što se demoni, po datom pogledu na svet, pokoravaju božanskoj sili, pa otud da bi mag obezbedio poslušnost demona, mora ih ubediti kako poseduje božansku silu, kako govori u ime Boga, jer se njima i zapoveda u ime Boga, i ako nisu poslušni preti im se Božjim kaznama. Većina onih koji u naše vreme pristupaju prizivanju demona to ne čine sa opisanih pozicija. Neki kažu da to uopšte nije potrebno jer je u pitanju pogrešan i retrogradan pristup hrišćanskih magova Puta Desne ruke koji je uvredljiv za demone.

Na ovom mestu ukazao bih na jednu značajnu podelu među savremenim demonolatristima i demonolozima, a tiče se osnovnog pitanja postoji li uopšte demonska hijerarhija. Tradicionalna demonologija na tome insistira, jer demoni imaju titule, činove, u grimoarima uvek piše sa kolikim brojem nižih demona raspolaže neki moćan demon čije ime, sigil i osnovna svojstva znamo. Kao osnovno, većina demonoloških klasifikacija vodi poreklo od crkvenih učenjaka. Na primer, nemački biskup Peter Binsfeld je 1589. godine povezao sedam biblijskih demona sa sedam smrtonosnih grehova. Po mišljenju LHP praktičara Timoti Donahjua, takve tendeciozne klasifikacije još uvek zagađuju današnju demonologiju. On ističe da sama bilbija nikada nije kanonski definisala i klasifikovala jasnu strukturu demonske hijerarhije. Donahju se poziva na poznatog crkvenog doktora Sv. Tomu Akvinskog koji je objasnio da infernalna hijerarhija ne može postojati, jer ne može postojati poredak među demonima, što bi značilo da su sve titule nadevene demonima lažne. Pa ipak, ja bih postavio pitanje ima li uopšte razlike među demonima u pogledu njihove moći? Dakle, ako su neki demoni moćniji od drugih, nije li stoga logično upitati se, nisu li onda ovi manje moćni na neki način podređeni jačima od sebe? Sa druge strane, postojanje hijerarhije među demonima može biti potpuno drugačije shvaćeno od anđeoskih hijerarhija. Možda je u pitanju način na koji se demoni predstavljaju ljudima. Goecija poznaje demonske kraljeve, prinčeve, vojvode koji raspolažu brojnim legijama bezimenih ili neimenovanih demona. Zašto je onda neko imenovan kao nosilac kraljevske titule među demonima ako među njima nema hijerarhije? Sv. Toma Akvinski kaže da poredak postoji među predstavnicima sila svetla i dobra, dok kod zla nema nikakve hijerarhije, reda i discipline. Ipak, rekao bih da se i među sinovima anarhije zna ko je glavni.

Uobličavanje savremenog Puta Leve ruke (LHP)

Kako je objasnio švedski akademski istraživač ezoterizma Kenet Granholm u knjizi Dark enlightenment, izraz Put leve ruke u zapadnjačkoj literaturi u upotrebi je još od XIX veka u tumačenjima indijskih religijskih izvora, posebno tantre. Rani komentatori, poput Vilijama Vorda (1769–1823) i Horasa H. Vilsona (1786–1860), predstavljali su hinduističku tantru kao odvratan i degenerisan oblik religije. Dok mnogi tantrički tekstovi navode sedam ili više puteva, ideja da se tantra može lako podeliti na dve glavne tradicije – Vamamarga ili Vamačara (levi put) i Dakšinamarga ili Dakšinačara (desni put) – na kraju se pojavila sa već uspostavljenom okultnom podelom na crnu i belu magiju. Pojmovi levo i desno već su dugo bili deo okultnog shvatanja te zasnovani na biblijskoj tradiciji, ali je tek Helena P. Blavatska popularizovala ovu indijsku i tantričku vezu. Ideja o dobroćudnom Velikom belom bratstvu bila je uobičajena za okultizam druge polovine XIX veka, kao i predstava da ono ima svoj pandan u zlonamernim i sebičnim Crnim adeptima ili Braći leve strane. Međusobne optužbe za rad sa ovim zlonamernim silama bile su popularne među zavađenim frakcijama tadašnjih okultista.

Granholm pominje ulogu Alistera Krolija za razvoj savremenog Puta Leve ruke. Iako  Kroli nije sebe uvrštavao u Put Leve ruke, (naprotiv, on je omalovažavao svoje protivnike kao pripadnike Crnog bratstva), Granholm naglašava da je njegova upotreba seksa kao inicijacijskog alata, zatim njegov antinomijski stav prema konvencionalnom društvu i religiji, fokus na volju kao primarno oruđe maga i njegov beskompromisni stav prema duhovnom napretku, imalo značajan uticaj na Put Leve ruke. U neku ruku Krolijevi spisi, a posebno njegova poezija, uticali su recimo na Antona Šandora LaVeja, osnivača Crkve Satane, iako se LaVej negativno odnosio prema dotadašnjoj tradiciji okultizma na Zapadu, a što uključuje i samog Krolija. Ipak, kod LaVeja postoje određene sličnosti sa Krolijem. U tom smislu, norveški profesor Asbjorn Direndal (Asbjørn Dyrendal), u eseju Satan and the Beast. The Influence of Aleister Crowley on Modern Satanism, navodi primer sličnosti između LaVejeve filozofije i Krolijevog pamfleta o slobodi Liber Oz. Načelno, LaVej je usvojio Krolijevo određenje magije kao nauke i umetnosti izazivanja promene u skladu sa voljom. Drugo veliko ime modernog satanizma, Majkl Akino, (osnivač organizacije Setov Hram), kako primećuje Direndal, bavi se Krolijem neposrednije i detaljnije nego LaVej, pokazujući mnogo veće interesovanje za Krolijeve ideje. Maksin Ditrih (osnivačica organizacije Joy of Satan), ima jednu zanimljivu opasku vezanu za Krolija. Poznato je da je Kroli imao viziju bića nalik modernim predstavama vanzemaljaca, sa velikom glavom, ogromnim čelom i malim licem, a koje je nazvao Lam. Navodno je Lam isto što i Ajvaz, glasnik boga Horusa koji je Kroliju izdiktirao njegovu čuvenu Knjigu Zakona u Kairu 1904. godine. Ditrih za Lama kaže da je to u pitanju Jahve, što automatski stvara negativnu konotaciju i samim tim biva jasan i stav njene organizacije spram Alistera Krolija. Krolijev antinominalistički imidž takođe nije bez značaja u konstrukciji imaginacijskog okvira koji pogoduje rađanju satanizma. Ipak, u XXI veku Krolijeva slika je u priličnoj meri izbledela da bi predstavljala bilo kakav uzor savremenim satanistima. No, jedno je gotovo izvesno, da svako ko iole ozbiljnije kroči stazom okultnog, pre ili kasnije mora naići na Krolija.

U drugoj polovini XX veka počeo je proces uobličavanja satanističke ideje, a što u pogledu ideološke čistote (ili jasnoće) nije bilo bez kontroverzi, niti je dosezalo dubinu u nekom praktičnom smislu, često se zadržavajući na fantazmagoričnom, površinskom, revijalnom i teatralnom. Kasnije se pojavila nova, treća generacija koja je satanizam usmerila više ka magijskom. U nekakvom ideološkom ključu, posleratnu generaciju možemo nazvati satanistima desnice i često neo-nacizma, dok ovu koja posle dolazi krasi anarho-levičarski pristup. U zasebnim tekstovima baviću se ključnim imenima te prve posleratne generacije satanista čiju pripadnost LHP neki osporavaju, a to su Anton LaVej, Majkl Akino, Anton Long, njihove organizacije i grupe proistekle od njih. Oni pripadaju drugoj generaciji satanista, dok kao predstavnike prve generacije možemo navesti imena kao što su Marija de Naglovska (1883-1936, Rusija, Italija, Francuska) i Ben Kadoš (Carl William Hansen, 1872-1936, Danska). Između njih i druge generacije satanista ne postoji nikakva veza, a osim toga, pomenute ličnosti je teško nazvati satanistima u kontekstu savremenog satanizma, pa ipak oni su se u određenoj meri poistovećivali sa satanizmom. 

Takođe, vredi pomenuti i tzv „kulturalne sataniste“, što se odnosi na intelektualce i umetnike koji su Satanu videli kao simbol oslobođenja i pobune, a ne zla. U tu grupu spadaju veliki pesnici kao Persi Buše Šeli, Lord Bajron, Šarl Bodler, August Strindberg, Stanislav Pšibiševski (Stanislaw Przybyszewski), Vilijem Blejk i Vilijem Hazlit. Oni su u poemi Džona Miltona „Izgubljeni raj“ (Paradise Lost) videli Satanu kao simbol harizmatičnog i odvažnog vođe pobune protiv Božje tiranije, odnosno represivnog društvenog poretka aristokratije i sveštenstva. Oni nisu obožavali Satanu kao božanstvo već su u njemu pre svega videli pozitivan, slobodarski i progresivan simbol.

Dalje, Granholm kaže da je kao i kod mnogih drugih aspekata ezoterizma XX veka, popularna kultura takođe odigrala važnu ulogu za uobličavanje Puta Leve ruke. Kao jedan od najvažnijih izvora za popularizaciju samog izraza Put Leve ruke, Granholm navodi Denisa Vitlija (1897–1977), koji je u mnogim svojim romanima uključivao sataniste koji su se identifikovali kao adepti Puta Leve ruke. Međutim, za razvoj samog LHP imaginarijuma, nesumnjivo je zaslužan Hauard Filipsa Lavkraft, Kenet Grant, a u manjoj meri i Ostin O. Sper. Ipak, sve što je prethodno izneto jeste nešto što bi neki istraživač mogao zaključiti, i tu bi svakako bio u pravu, ali, kako će biti vidljivo u mojim narednim tekstovima na ovu temu, okultni izvori uobličavanja savremenog LHP su sasvim jasni. Reč je o knjigama, a to su korpus knjiga tzv solomonske magije (Veliki i Mali Solomonovi ključevi) i Sveta Magija Abramelina Maga (ova poslednja u njenom sinisternom aspektu). U tekstu o inicijacijskom vampirizmu dao sam natuknicu koja navodi na razmišljanje, a tiče se uticaja poznatog nemačkog okultnog Društva Tule na tokove posleratnog satanizma, a što se provlači i kroz naredne tekstove na temu LHP.

Neispoljene arkane Bafomitrasovog grimoara arkana: Abraset i Lasee

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

U trenutku dok ovo pišem otkrio sam još dve neispoljene arkane koje svojim odsustvom upotpunjuju Bafomitrasov grimoar arkana. Te dve neostvarene arkane su Aberset i Lasee. Zapravo, Aberset nije potpuno neispoljena, već postoji u obliku skice koja je priložena u ovom tekstu. Aberset potiče iz moje vizije i prikazuje ljudsku priliku pod kukuljicom koja stoji na podu misterija (sačinjen od crno-belih kvadrata), u pozi boga Seta koji se bori iz kurikuluma Hermetičkog Reda Zlatne Zore. Njegova desna ruka je podignuta visoko a leva spuštena niz telo. Zakukuljičeni lik stoji nasuprot velikoj krunisanoj zmiji koja se uzdiže iz klupka. Ta zmija je Šet ili Set. Aberset je zapravo posvećenik tog božanstva u obliku zmije. Arkana prikazuje prijem adepta od strane boga, što podseća na Stelu otkrovenja Ank-af-na-Khonsua iz muzeja u Kairu koja se povezuje sa likom i delom Alistera Krolija. Aberset je onaj koji je prešao na drugu stranu. On se ne priziva ali služi kao uzor. To je neko ko je ostavio ključeve i mi tragamo za tim ključevima a ne za njime kao osobom i entitetom.

Druga arkana, Lasee, dolazi iz mog sna i ima atlantsko poreklo. Predstavljena je teget oltarom na kome se nalazi Crna knjiga ispisana zlatnim slovima. Ta knjiga komplementarna je dvema knjigama Kristalnog Grada (Grad Piramida) – Plavoj i Crvenoj, te predstavlja knjigu Grada Senki. To je grad suprotan Gradu Piramida i zapravo je ogroman kompleks mračnih demonskih tunela. Lasee je bezazleno ime koje nije opasno izgovarati, a služi za profano identifikovanje Grada Senki, njegovih užasa i lepota. Duhovi ove karte pojavljuju se kao pet Afrikanaca u oker odeći i komuniciraju tako što pišu i crtaju po tlu. Oni su čuvari Abersetovih ključeva.

Mala arkana 10 Akondo - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Deseta mala arkana po redu predstavlja čin inicijacije o čemu svedoči prisustvo zmije koja u položaju uroborosa spava duboko pod zemljom, pokopana ispod deset pečata. Arkana potiče od Amhazara, a suštinski je antičkog porekla. Poruka karte je dvojaka: probuditi zmiju! Druga poruka se odnosi na zatomljavanje jer upućuje na nedelatnost, tajnu, zaveru, dubok san, čak i smrt. Nalazite se pred uspavanim zmajem u njegovoj dubokoj pećini. Ukoliko želite da se dokopate bogatstva koje on čuva morate proći neopaženi ili se suočiti sa njim. Sa druge strane, karta najavljuje utihnuće i zakopavanje, nestanak sa lica zemlje. Pa ipak, radije se opredeljujem za poruku koja kaže da buđenjem zmije sledi korenit preobražaj. 

U praktičnom smislu duhovi ove karte su pogodni za rad sa zmijama, opštenje sa svim gmizavcima ili životinjama koje žive pod zemljom. Takođe, oni otkrivaju gde je nešto zakopano ili skriveno, odnosno kako nešto tako dobro sakriti da nikad ne bude otkriveno, pa čak i kako sakriti nešto ili nekog naočigled svih. Još jedna njihova specijalnost jeste stvaranje opsene i zavaravanje. Svakako će pokušati da prevare i poigraju se sa svakim ko ih zaziva, pa tek ukoliko ste stekli određenu sigurnost možete ih zvati mada nikako pre. Za vaš račun i u vašu korist mogu mnoge ljude dovesti u zabludu, ali isto tako mogu vam otkriti zablude, obmane, laži, prevare i zavere. Pojavljuju se kao krupne crne bube. Njihove reči su: Fiat potestas obscuri speculum bona in me erga manent / Fiat potentia obscurae umbrae initiationem meam confirmet, terra consensum praestet.

Mala arkana 9 Kodeks - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Ova karte je u vezi sa arkanom XXIV Kolos i potiče od Amhazara, ali suštinski dolazi iz evropske ezoterijske tradicije. Kodeks je složena stvar. Ukazuje na zakonomernost i ritmičnost delovanja i postojanja, sledi određenu frekvenciju i zauzima određeni oblik. U praktičnom smislu, ova arkana predstavlja grafički izraz matematičke zakonomernosti ritma univerzuma. Kodeks je skup osnovnih orijentira koje posvećenik određuje kao temeljne pretpostavke svog rada. Ukratko, to je potpis u večnosti. Svaki posvećenik ima sebi svojstven potpis, a na ovoj arkani je prikazan jedan od opštih oblika. 

Karta poručuje na neophodnost jačanja vašeg karaktera, stamenosti psihe, stabilnosti vaše ličnosti, jer u protivnom, vaša ravnoteža može biti urušena pod udarima predstojećih izazova. Poradite na vlastitoj čvrstini ali i elastičnosti. Usredsredite se ka poboljšavanju vlastitog karaktera. Iza ove arkane ne stoji mnoštvo duhova nego samo jedan, prilično apstraktan. Nema posebnih pravila i uputstava koja bi nam olakšala komunikaciju sa tim duhom.

Noktulijus

Noktulius je ime mračnog htonskog božanstva noći. O njemu ima veoma malo informacija. Ovaj bog se može pronaći u konvencionalnoj mitologiji, konkretno u verovanjima drevne severne Italije. U oblasti italijanskog grada Breše (Brescia) pronađena je njegova statua u pratnji sove. Noktulius je božanstvo noći i prikazan je kako gasi baklju, što ga karakteriše kao neprijatelja svetlosti. Po nekim teorijama Noktulius je protumačen kao Niktelion, noćni ili mračni aspekt boga Bakusa, ali ja ne mogu znati u kojoj meri je to mišljenje utemeljeno. Karakteristično za pomenutu statuu Noktuliusa jeste da ga prikazuje obučenog u Atisovu odeždu, odnosno onog boga u mitologiji poznatog kao smrtnika i ljubavnika boginje Zemlje – Kibele. To bi značilo da ako postoji paralela Noktuliusa i Atisa, onda možemo Noktuliusa smatrati čovekom koji je postao bog (uz pomoć boginje Kibele). Veza sa Kibelom, ovog boga svrstava u zemaljsko, odnosno htonsko božanstvo. U nadležnosti ovog boga spadaju inkantacije, smrtonosna magija i sve vezano za smrt. Noktulius je divlji bog povezan sa snažnim vetrovima. Ujedno on je učitelj skolomantije, magije upravljanja oblacima, vremenskim prilikama, a što je svojstvo vampirskih bogova.

Dvorske karte - štapovi

Paž štapova u Sola Buska špilu

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

Princeza / Paž štapova

Simbol: tigar, zemljani aspekt vatre, geomantija: Cauda Draconis, slovo F. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa jedanaestom sedmicom leta. Za Krolija Princeza štapova predstavlja gorivo, zapaljivu supstancu, hranu za vatru. Po Zlatnoj zori kartom vlada Princeza sjajnog plamena – Ruža palate Vatre. Za Pratesija reč je o mislima Kraljice štapova, šta ona misli. Huson kaže da je najpopularnije ime u francuskim špilovima za ovu kartu – Roland, odnosno Orlando, legendarni nećak i paladin Karla Velikog. Druga paralela odnosi se na trojanskog junaka Hektora. Za Orlanda se pričalo da je bio lud od ljubavi ili je zbog toga poludeo. U Marseljskom špilu Paž štapova ukazuje na putnika i često se tumači kao stranac. U Sola Buska špilu, Paž štapova je zaneseni dugokosi mladić koji u desnoj ruci nemarno nosi veliki štap a u levoj kesu sa dukatima. O pojas mu je udenut dugi nož. Geomantijska figura Cauda Draconis / Zmajev rep označava izlaz, tvar koja pripada zemlji, otpad, izmet, otrov, a u karakternom smislu niskost, pakost, zlobu, zatim škorpijinu žaoku, ali i falus u erekciji, pa shodno tome ejakulaciju, isukani mač, plug, bušilicu, sve ono što prodire i zabada se. U opštem smislu Princeza štapova se može odnositi na hrabrost, lepotu, snagu, vernost, ambiciju ali i tvrdoglavost, žudnju za uspehom i moći. Takođe označava glasnika ili izaslanika. Ova karta u šemi skrivenih puteva Drveta života povezuje Hokmah sa Malkutom u acilutu, odnosno Dvojku i Desetku štapova.

Princ štapova

Princ štapova u Sola Buska špilu

Simbol: lav, vazdušni aspekt vatre, geomantija: Fortuna Maior, slovo G. Ovu kartu možemo povezati sa dvanaestom sedmicom leta. Kroli kaže da Princ štapova ukazuje na pojavu širenja i isparavanja. Na psihološkom planu, povodom ove karte Kroli ističe ideju izopačenja ličnosti. Zlatna zora je naziva Princ vatrenih kočija. Pratesi je tumači kao zvekir ili neko ko kuca na vratima, što označava nečiji dolazak ili odlazak. U Sola Buska špilu Princ štapova je bosonog ali jaše masivnog konja držeći manji štap u desnoj ruci dok kažiprstom leve ruke pokazuje pravac. Njegovo ime je Apolino. Geomantijska figura Fortuna Maior je solarne prirode, u čemu je možda neka vrsta slaganja sa simbolikom imena ove karte u Sola Buska špilu. Odnosi se na uzdižuće Sunce ili zenit, te na zodijački znak Lava. Označava uzdizanje, egzaltaciju, nalet sreće, entuzijazma, snage i jarosti. U opštem tumačenju Princ štapova se može odnositi na otmenost, uzvišenost, čast, poštenje, ali i netrpeljivost te sklonost sukobljavanju iz principijelnih razloga. U astrološkom poretku Princ štapova se preklapa sa malim arkanama: Četvorka pehara, Petica i Šestica štapova, što pokriva poslednju dekadu Raka i prve dve dekade Lava. Princ štapova u šemi skrivenih puteva Drveta života povezuje Hokmah sa Jesodom u acilutu, odnosno Dvojku i Devetku štapova.

Kraljica štapova

Kraljica štapova u Sola Buska špilu

Simbol: leopard, vodeni aspekt vatre, geomantija: Puer, slovo B. Kraljicu štapova možemo povezati sa poslednjom, odnosno trinaestom sedmicom leta. Povodom Kraljice štapova Kroli ukazuje da ona nagoveštava Bahusove tajne i ekstazu. Pratesi u ovoj karti prepoznaje bludnicu. U Sola Buska špilu ova karta nosi ime Palas, a što se odnosi na Atinu Paladu, boginju mudrosti, čiji je rimski pandan Minerva. Takođe, Kraljica štapova je, kako navodi Pol Huson, povezivana i sa Pentesilejom, amazonskom kraljicom koja predstavlja izraz vrline snage, a što stvara paralelu sa velikom arkanom Snaga, odnosno Strast. Za Zlatnu zoru, ova karta je Kraljica plamenog prestola. Geomantijska figura Puer ima marcijalnu prirodu i simbolizuje sirovu snagu, buntovništvo, ratništvo, neobuzdanost i višak energije. U tom smislu Kraljica štapova može predstavljati ratničku kraljicu, apolonsku ženstvenost lišenu htonskih sadržaja, nešto poput Artemide ili mitskih Amazonki. U opštem smislu ova karta se može odnositi na privlačnost, energičnost, uspešnost, ali i na tiraniju. U astrološkom poretku Kraljica štapova se preklapa sa malim arkanama: Desetka pehara, Dvojka i Trojka štapova, što pokriva poslednju dekadu Riba i prve dve dekade Ovna. Kraljica štapova u šemi skrivenih puteva Drveta života predstavlja poveznicu višeg aspekta Desnog stuba sa nižim aspektom Levog stuba, tj Hokmaha i Hoda u acilutu, odnosno Dvojku i Osmicu štapova.

Kralj štapova

Kralj štapova u Sola Buska špilu

Simbol: crni konj, vatreni aspekt vatre, geomantija: Acquisitio, slovo I. Kroli u Kralju štapova vidi ratnika u punom sjaju. Za Pratesija je to neoženjeni džentlmen. Zlatna zora ovu kartu imenuje kao Gospodar plamena i munja – Kralj duhova Vatre. U ranijim francuskim špilovima ova karta je poistovećivana sa Cezarom. U Sola Buska špilu vidimo nejasan dvodelni naziv koji u sebi sadrži Plavtor. Priznajem, ovaj deo mi je potpuno nejasan. Tu imamo moćnog kralja na tronu koji nose dva lava. On sedi glavom okrenut na svoju desnu stranu. U desnoj ruci drži štap dok levim kažiprstom pokazuje ka njemu. Geomantijska figura Acquisitio je jovialne prirode i ukazuje na prikupljanje, sabiranje, ali i poniranje. Druga asocijacija ove figure je strela koja ponire sa visine, što podseća na apolonsko svojstvo. Uopšteno, ova karta može se odnositi na neustrašivost, surovost, impulsivnost, ali i na razdor, odsustvo, odlazak, poput odlaska ratnika u boj itd. U astrološkom smislu ona se preklapa sa Sedmicom pehara, Osmicom i Devetkom štapova, što pokriva poslednju dekadu Škorpije i prve dve dekade Strelca. Kralj štapova u šemi skrivenih puteva Drveta života predstavlja poveznicu Hokmaha i Geburaha, odnosno Dvojku i Peticu štapova.

Mala arkana 8 Jarmet Esinag - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Naizgled čist prikaz Sunca, ova karta ukazuje i na sadržaje solarne prirode koji su manje prisutni u opštem asocijativnom nizu. Arkana potiče od Amhazara i dolazi iz ruskog subarktičkog kruga te ima veze sa berserkirizmom, atavističkim životinjskim ratničkim obuzimajućim besom. Kriptojezička formula ukazuje na proglašenje rata i neprijateljstva. Kocka je bačena, nema nazad. Sa druge strane, solarni oblik nas podseća da je vreme za sužavanje starog kruga razvijanjem novog kruga. Dosadašnji način delovanja mora biti promenjen, potrebno je uposliti nove ljude, nove ideje, novu energiju, ali ne na način radikalnog prekida nego na razvojni način. Ne revolucija, nego evolucija, kreativno prevazilaženje. Dakle, imamo dva signala ove arkane: sukob i progresivno prevazilaženje. Moramo se odlučiti za jedno, jer trenutno stanje ne vodi nikuda, odnosno vodi u neuspeh.

Duhovi ove karte mogu se pojaviti kao iznenadna hladnoća ili toplina, zatim kao čudne tačke na Suncu ili Mesecu (to vidi samo onaj ko ih priziva). Oni se bave svime što ima veze sa prolivanjem krvi, prevashodno ratom, sukobom i fizičkim obračunom. Ukoliko krećete u obračun, biće vam od koristi njihova podrška. Oni će vam pomoći oko zbunjivanja neprijatelja, izazivanja varke, postavljanja zasede, oko delotvorne strategije i taktike, ali i onda kada je u pitanju neki zločin, nečije pojedinačno ubistvo, kako to uraditi i izvuči se bez da budete otkriveni. Prilikom njihovog priziva potrebno je proliti bilo kakvu svežu krv na tlo, ali je neophodno da ta krv bude obasjana svetlošću bilo Sunca bilo pune mesečine. 

Desetka štapova

Desetka štapova - Sola Buska špil

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

zvezda Tuban

sazvežđe Drako (Zmaj)

jugozapadna dubina

vodeni aspekt Strelca

Desetka štapova odnosi se na treću dekadu Strelca kojom vlada Saturn – Univerzum i Umerenost. Kako je Pikatriks opisuje, to je dekada loše volje, zavisti, tvrdoglavosti i brzine u svim zlim stvarima i lažnim postupcima. Tu vidimo besposlenog čoveka koji se igra sa štapom. Zlatna zora kartu opisuje rečima: Gospodar ugnjetavanja. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa desetom sedmicom leta. Kroli u ovoj karti vidi silu lišenu duhovnih izvora, odnosno slepu silu, najžešći vid te određene energije. Reč je o vatri u najrazornijem vidu. Po njemu, radi se o volji koja koja ne shvata ništa van uskih okvira sopstvenog tupog cilja. Ovoj karti odgovara veliko sazvežđe Zmaja, koje je na čuvenom zodijaku iz Dendere prikazivano pod Strelčevim stopalima i nosilo je ime Her-fent, ukleta zmija. „Snagom svojom more si razdelio; smrskao si glave morskim nemanima u vodama. Ti si zdrobio glave levijatanu.“ Psalmi, 74:13-14. „Tog dana Gospod će pohoditi svojim mačem – čvrstim, velikim i jakim – levijatana, zmiju koja klizi, levijatana, vijugavu zmiju, ubiće neman koja je u moru.“ Isaija, 27:1. Očigledno je ovde reč o trijumfu uranske vatre nad htonskim elementom. U Knjizi zakona, 3:42, zmija je ta koja zadaje udarac, odnosno služitelj Zvezde i Zmije: „Swift as a trodden serpent turn and strike! Be thou yet deadlier than he! Drag down their souls to awful torment: laugh at their fear: spit upon them!“

Poznata zvezda ovog sazvežđa, Tuban, je pre oko četiri hiljade i šesto godina bila na mestu severne Polarne zvezde. Po grčkoj mitologiji, ovo sazvežđe predstavlja zmaja Ladona koji je čuvao zlatne jabuke u vrtovima Hesperida. Takođe, može označavati i zmiju Pitona koju je ubio Apolon i koja je povezana sa proročištem u Delfima. Prema Ptolomeju, Drako ima prirodu Saturna i Marsa: umetnička, osećajna ali turobna priroda, prodoran i analitički um. Po starim astrolozima kada bi kometa ušla u ovo sazvežđe otrov bi se prosuo po svetu. Osvald Virt je posvećuje sa arkanom Smrt. U Sola Buska špilu, Desetka štapova je jedna usklađena kompozicija osam štapova poređanih u jednoj posudi crvene boje dok su ostala dva štapa ukršteno postavljena u donjem delu sa spoljašnje strane posude tik iznad profila nalik predstavama Cezara ili kakvog rimskog vladara.

Mala arkana 7 Šabt - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Šabt je arkana nebeskih magnituda i predstavlja usklađivanje delovanja posvećenika sa prirodnim tokom. Nisam siguran u vezi njenog porekla. Takođe, ova arkana je stanište Amagata iz velike arkane XXI. Kada želimo da se obratimo Amagatu okrećemo se sazvežđu Veliki Medved. Šabt i Amagat su u tom smislu podudarne karte. Krstovi umesto zvezda ukazuju na boravište onih koji više nisu ovde. To je izraz nebeskih dubina i više nije jasno je li reč o htonskom ili uranskom. 

Karta nalaže savetovanje sa izvorom mudrosti, ali najavljuje i izazove na vašem putu koje je neko odavno na tom mestu postavio ili ih prouzrokovao. Šabt je zadužbina, zatečeno stanje, posledice delovanja predaka ili prethodnika, teret iz prošlosti, nasleđe, tradicionalni okvir, običaj. Ponoviću, sazvežđa Orion i Veliki Medved predstavljaju vidljivu nebesku poveznicu živih posvećenika sa onim što dolazi (Orion) i onim što je bilo (Veliki Medved). 

Specijalnost duhova ove karte jeste nekromantija, opštenje sa mrtvima, precima, prethodnicima. Uz njihovu pomoć mogu se razrešiti problemi sa opsedajućim duhovima, vampirskim delovanjem, kao i razne neprilike koje proizilaze od delovanja ili posledica delovanja preminulih. U to spadaju i sporovi oko nasledstva, zaostavštine i sl. Duhovi ove karte se ispoljavaju na nebu kao meteori, ali mogu biti i u obliku iznenadnog pljuska. Njihove reči su: Salve magnus Draco septemcaput, qui in solio caelesti sublime residet.

Devetka štapova

Devetka štapova Sola Buska špila

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

zvezda – neodređeno

sazvežđe Ara (Oltar, Žrtvenik)

zapadna dubina

zemljani aspekt Strelca

Ova karta stoji u vezi sa trećom mesečevom četvrti, kada se on nalazi u vatrenim znacima: Ovan, Lav i Strelac. Devetka štapova se odnosi na drugu dekadu Strelca kojom vlada Mesec – Prvosveštenica i Umerenost. Za Pikatriks, to je dekada straha, jadikovki, tuge, teskobe i poremećaja, što je predstavljeno uplakanom ženom prekrivenom ogrtačem. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa devetom sedmicom leta. Zlatna zora kartu naziva Gospodarem Velike snage. Povodom Devetke štapova Kroli ističe aforizam: „Promena je postojanost.“ Ovoj karti odgovara sazvežđe Ara (Oltar), čiji je plamen okrenut ka „dole“, ka jugu, ka tzv spoljašnjoj tami. „Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih. A Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u ognjeno i sumporno jezero, gde se već nalaze i zver i lažni prorok. I biće mučeni dan i noć, u vekove vekova.“ Apokalipsa, 20:9-10. „My altar is of open brass work: burn thereon in silver or gold!“ Knjiga zakona, 3:30. Takođe, biblijska referenca ovog sazvežđa jeste oltar koji je Noje podigao Bogu. „Noje je podigao oltar Gospodu i od svih čistih životinja i od svih čistih stvorenja koja lete prineo je na oltaru žrtve paljenice. Gospod je osetio ugodan miris. Zato je Gospod rekao u svom srcu: Nikad više neću prokleti zemlju zbog čoveka, jer je čovekovo srce sklono zlu od njegove mladosti; i nikad više neću uništiti sve živo kao što sam to sada učinio. Dokle god bude zemlje neće nestati ni setve ni žetve, ni hladnoće ni vrućine, ni leta ni zime, ni dana ni noći.“ Prva knjiga Mojsijeva / Postanje, 8:20-22.

Po grčkoj mitologiji ovo sazvežđe predstavlja žrtvenik koji su podigli stariji kiklopi (a koji su takođe kovali munje za boga Zevsa), povodom zakletve kojom su se bogovi Olimpa obavezali protiv Titana. U drugoj varijanti ovo sazvežđe se odnosi na oltar na kojem je Kentaur prinosio svoje žrtve. Takođe, ovo sazvežđe može biti dovedeno u vezu sa boginjom kućnog ognjišta Hestijom (rimska Vesta), prvorođenim detetom Kronosa i Reje. Prema Ptolomeju, uticaj ovog sazvežđa je najviše sličan onom Venerinom, a u manjoj meri u nalik Merkurovom: naklonost nauci, posvećenost, sklonost ka duhovnom, ali i egoizam. Devetka štapova Sola Buska prikazuje nagu devojku u vodi do kolena čije ključne delove tela prikriva gomila štapova koje je ona prigrlila.

Mala arkana 6 Berašit - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Karta potiče iz moje vizije. Berašit je stvaranje. Tom rečju započinje biblija. Pisana na hebrejskom reč se sastoji od šest slova čije se dvoslovne varijacije nalaze raspoređene u trideset šest polja solarnog magičnog kvadrata. Iznad tabele nalazi se grafički izraz kretanja reči „berašit“ kroz polja, a koji ima obličje X i takođe podseća na prvo po redu slovo hebrejskog alfabeta alef. Istovremeno, ova arkana je i talisman posvećen jačanju stvaralačkih moći i uspehu ma kojeg poduhvata koji ima blagoslov Yad-a (vidi malu arkanu 1 Yad). Ova karta se nastavlja na prethodnu i predstavlja plodove rada demijurga ili sejača, odnosno žetvu ili berbu. Najavljuje izobilje, dobitak, ali kažnjava nerad i nemar. Uporedo s tim, ova arkana pokazuje osnovni metodološki divinacijski postupak ovog špila.

U divinacijskom smislu karta poručuje kako je neophodno biti ne samo kreativan i maštovit, nego i usredsređen i marljiv. Duhovi ove karte podstiču kreativnost onog ko im se obraća, pomažu na putevima ostvarenja stvaralačkog rada. Oni su poput muza za pisce, umetnike, pronalazače, naučnike. Pojavljuju se kao slabe iskrice svetlosti i bledi fotizmi koji se menjaju i brzo nestaju. Njihove reči su: Evoco potentias creationis et destructionis, quae movent universum et regnant supra omnia.

Osmica štapova

Osmica štapova Sola Buska špila

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

zvezda Vega

sazvežđe Lira

severozapadna dubina

vazdušni aspekt Strelca

Osmici štapova odgovara prva dekada Strelca kojom vlada Merkur – Čarobnjak i Umerenost. Po Pikatriksu, to je dekada odvažnosti, slobode, blagostanja, polja i vrtova, ali i zlobe. Te osobine prati lik glasnika koji drži mač. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa osmom sedmicom leta. Za Zlatnu zoru, ovom kartom vlada Gospodar hitrine. Po Kroliju ona upućuje na govor, svetlost, elektricitet, energiju velike brzine. Nekada je ovo sazvežđe bilo označavano slikom orla ili sokola koji se ustremljuje na svoj plen. Najsjajnija zvezda sazvežđa Lira je Vega (ushićen), koja je ujedno i jedna od najsjajnijih na nebu. Vega je bleda safirna zvezda, smeštena u donjem delu Lire. Prema Ptolomeju ima prirodu Venere i Merkura: dobročinstvo, idealizam, profinjenost, ozbiljnost, trezvenost, ali i promenljivost, uobraženost, sladostrašće. Zbog nje su stari astronomi ovo sazvežđe nazivali i Grifonom koji pada. Ushićenost, jarost, munjevito ustremljavanje ka plenu, ima svoju analogiju u bibliji a odnosi se na Hrista, Prva poslanica Solunjanima, 5:2-3:

„Jer i sami dobro znate da Gospodnji dan dolazi baš kao lopov u noći. Kad budu govorili: „Mir i sigurnost!”, tada će ih iznenada zadesiti uništenje kao porođajni bolovi trudnu ženu, i neće umaći.“ Takođe, Apokalipsa, 22:12: „Evo, dolazim brzo i donosim platu, da platim svakome prema njegovom delu.“ U Knjizi zakona, 3:42, imamo sledeće: „The ordeals thou shalt oversee thyself, save only the blind ones. Refuse none, but thou shalt know & destroy the traitors. I am Ra-Hoor-Khuit; and I am powerful to protect my servant. Success is thy proof: argue not; convert not; talk not over much! Them that seek to entrap thee, to overthrow thee, them attack without pity or quarter; & destroy them utterly.“

Upravo se ova zvezda pre 14.000 godina nalazila na mestu i u ulozi zvezde Severnjače. Po mitu, bog Hermes je šetajući pored obale Nila našao na kornjačin oklop te sa njegove unutrašnje strane razvukao žice i tako dobio muzički instrument – liru. Sličnu je poklonio Orfeju kojeg su ubile tračke veštice. Zevs je, na zahtev Apolona i muza, a u čast Orfejeve muzike, liru uzdigao na nebo. Karta Osmica štapova Sola Buska špila ne sadrži ljudske likove već lepo složene štapove u jednoj velikoj kofi koja je uzdignuta od tla.

Mala arkana 5 Apternos - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Ova arkana potiče iz moje vizije. Apternos je generička formula dobijena izbacivanjem slova koja se ponavljaju iz izraza A-PATER-NOSTER-O, „naš otac, alfa i omega“, što je izvučeno iz 25 slova magičnog kvadrata SATOR AREPO TENET OPERA ROTAS. Apternos je demijurg, pokretač, sejač, osemenjivač, suštinska uloga muškog načela, odnosno ideje Oca. Njegova priroda je dvojaka, on začinje, hrani, ali i uništava. To je Hronos / Saturn, ali i Mars. O tome svedoče dva pentagrama sa slovom T u središtu. Jedan je uspravan a drugi obrnut. Slovo T u obe varijante ukazuju na dve podudarne geomantijske figure Glava Zmaja (Caput Draconis), prisutna u normalnom pentagramu, i Rep Zmaja (Cauda Draconis) u obrnutom pentagramu. To su dve sile: ulazna i izlazna. Jedna je Alfa a druga Omega.

Karta poručuje da je potrebno preduzeti inicijativu i to na stvaralački način. Nalazite se na borbenom polju i morate biti spremni za sukob, bilo da je reč o kratkom intenzivnom ratu ili dugotrajnoj borbi iscrpljivanja. Podrazumeva se da već unapred imate razrađeni plan i da ste obezbedili sva potrebna sredstva. Ukoliko niste, karta vam poručuje da bi bilo mudro izbeći izazov i povući se na bezbedno. Osim toga, karta ukazuje na neophodnost aktiviranja novih ideja i inicijativa. Zasejte polje. Duhovi karte vam pomažu u nekom složenom i teškom poduhvatu, otvarajući puteve ostvarenja. To može biti sudski proces, poslovni poduhvat, vojna kampanja, poljoprivreda, borba za zdravlje itd. Duhovi ove arkane se ne pojavljuju u vidljivom obliku, ali se oseća njihovo prisustvo. Njihove reči su: Pater Deus, qui seminas, respice ad me.

Sedmica štapova

Sedmica štapova - Sola Buska tarot

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

zvezda Alhita

sazvežđe Corvus (Gavran)

severozapadni horizont

zemljani aspekt Lava

Treća dekada Lava, kojom vlada Mars, odnosi se na Sedmicu štapova – Kula i Snaga. To može biti kula moći, ali i građevina koju ruši neobuzdana snaga. Po Pikatriksu, to je dekada ljubavi, užitka, društva, izbegavanja svađa i pažljivog pristupa poslu. Za ovu priliku vidimo mladića sa bičem u ruci i tužnog čoveka koji loše izgleda. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa sedmom nedeljom leta. Po Zlatnoj zori, karta nosi naziv Gospodar odvažnosti. Kroli u Sedmici štapova prepoznaje narušavanje ravnoteže i gubitka pouzdanja. Sedmicu štapova povezujemo sa sazvežđem Gavrana. Egipćani su ga zvali Her-na (poraženi neprijatelj). U biblijskom smislu ovo sazvežđe svedoči o posledicama neposlušnosti autoritetu.

„Oko koje se ruga ocu i prezire poslušnost majci iskljuvaće gavrani s potoka i poješće orlovi mladi.“ Izreke, 30:17. U Knjizi zakona pronalazimo iskaz koji ukazuje posledicu greške ili nemarnosti. „If this be not aright; if ye confound the space-marks, saying: They are one; or saying, They are many; if the ritual be not ever unto me: then expect the direful judgments of Ra Hoor Khuit!“ 1:52.

U grčkoj mitologiji reč je o gavranu kojeg je Apolon kaznio zbog njegovog oglušavanja o naredbu koju mu je on naložio. Po Ptolomeju, ovo sazvežđe je poput Marsa i Saturna: prepredenost, pohlepa, pronicljivost, osvetoljubivost, lažljivost, agresivnost, strastvenost, sebičnost, sklonost materijalizmu, ali i strpljenje, nadarenost za propovedanje. U Sola Buska špilu, Sedmica štapova pokazuje jako pogurenu mušku figuru koja na leđima nosi lepo uređene masivne štapove.

Šestica štapova

Šestica štapova u Sola Buska tarotu

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

zvezda Labrum

sazvežđe Krater

severni horizont

vodeni aspekt Lava

Šesticu štapova možemo dovesti u vezu sa jutrom. Ovoj karti odgovara druga dekada Lava kojom vlada Jupiter, što uparuje Snagu i Točak sreće. Za Pikatriks, to je dekada svađe, neznanja, lažnog znanja, prepiranja, a u pozitivnom smislu pobede nad onim nižim i niskim. Tu vidimo čoveka sa podignutim rukama i drugog čoveka sa krunisanom glavom koji u desnoj ruci drži isukan mač a u levoj kopču. On je ljutit i preti. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa šestom sedmicom leta. Zlatna zoru ovu kartu naziva Gospodarem pobede. Kroli u Šestici štapova prepoznaje energiju u potpuno uravnoteženom pojavnom obliku. Sazvežđe Krater (ili Pehar), koje odgovara Šestici štapova, nalazi se na leđima Hidre. 

Taj pehar je od značaja kako u biblijskoj, tako i u mitologiji „Knjige zakona“. „I setio se Bog Vavilona Velikog, da ga napoji čašom vina svog žestokog gneva.“ Apokalipsa, 16:19. I u 14:9-10 iste knjige piše: „Ako se ko pokloni zveri i njenom liku i primi žig na čelo ili na ruku, on će takođe piti vino Božjeg gneva koje je nerazvodnjeno natočeno u čašu gneva njegovog, i biće mu suđeno vatrom i sumporom pred svetim anđelima i pred Jagnjetom.“ U Starom zavetu ta se čaša pominje u Psalmima, 11:6: „Pustiće na zle kišu zamki, vatre i sumpora, i vruć vetar, kao čašu koju će morati ispiti.“ Takođe, pominje se i u Psalmima, 75:8: „Jer čaša je u ruci Gospodnjoj. Vino se peni, vino opojno. On će talog iz nje istočiti, svi zli na zemlji popiće talog njegov i ispiće ga.” U Knjizi zakona, 2:52,  perspektiva je drugačija, ali je gnev sličan. „There is a veil: that veil is black. It is the veil of the modest woman; it is the veil of sorrow, & the pall of death: this is none of me. Tear down that lying spectre of the centuries: veil not your vices in virtuous words: these vices are my service; ye do well, & I will reward you here and hereafter. U III:49-55, piše: „I am in a secret fourfold word, the blasphemy against all gods of men. Curse them! Curse them! Curse them! With my Hawk's head I peck at the eyes of Jesus as he hangs upon the cross. I flap my wings in the face of Mohammed & blind him. With my claws I tear out the flesh of the Indian and the Buddhist, Mongol and Din. Bahlasti! Ompehda! I spit on your crapulous creeds. Let Mary inviolate be torn upon wheels: for her sake let all chaste women be utterly despised among you!“

U grčkoj mitologiji, to je posuda koju je Apolon dao Gavranu da donese vode, a što je ovaj na tom putu zaboravio. Prema Ptolomeju, ovo sazvežđe ima prirodu uticaja Venere, a u manjoj meri kao Merkur: ljubaznost, velikodušnost, vedrina, dobre umne sposobnosti, ali i podložnost strahovima, neodlučnost, prijemčivost, strastvenost. Na karti Šestica štapova u Sola Buska špilu vidimo takođe bednog i odrpanog muškarca, ali u nešto boljem stanju nego na prethodnoj karti, koji nosi šest lepo upakovanih štapova na leđima, dok u desnoj ruci drži lampu čija su vratanca otvorena i u kojoj se nalazi mali svećnjak. Unekoliko taj motiv prisutan je i na velikoj arkani Pustinjak.

Petica štapova

Petica štapova u Sola Buska tarotu

NAPOMENA:

Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Ideologija tarota" u okviru mojih Sabranih ezoterijskih spisa

zvezda Alfard

sazvežđe Hidra

severoistočni horizont

vazdušni aspekt Lava

Peticu štapova dovodimo u vezu sa prvom dekadom Lava kojom vlada Saturn – Univerzum i Snaga. Prirodna stihija ove karte jesu požari i erupcije. Po Pikatriksu, prva dekada Lava odnosi se na odvažnost, slobodoljubivost, pobedu, ali i na okrutnost, požudu, opakost i nasilje. Te osobine prikazane su scenom u kojoj čovek jaše lava. Alternativno, ovu kartu možemo povezati sa petom sedmicom leta. Zlatna zora ovu kartu naziva Gospodarem borbe. Kroli u njoj prepoznaje aktivnu silu. Osim toga, po njemu je tu prisutno i načelo Feniksa, razaranje i pročišćenje pomoću vatre te uskrsnuće iz sopstvenog pepela. On povodom ove karte ukazuje i na ideju seksualne svireposti. Petica štapova je sazvežđe Hidra, odnosno vodena zmija, ona koja beži. U biblijskom smislu ta je zmija Satana.

„A na nebu je izbio rat: Mihailo i njegovi anđeli borili su se sa aždajom. A borila se i aždaja i njeni anđeli, ali nije pobedila. I za njih više nije bilo mesta na nebu. I bila je zbačena velika aždaja, stara zmija, koja se zove Đavo i Sotona, koja zavodi ceo svet. Bila je zbačena na zemlju, a s njom su bili zbačeni i njeni anđeli.“ Apokalipsa, 12:7-9. Knjiga zakona, 2:26: „I am the secret Serpent coiled about to spring: in my coiling there is joy. If I lift up my head, I and my Nuit are one. If I droop down mine head, and shoot forth venom, then is rapture of the earth, and I and the earth are one.“ Zatim, 2:22: „I am the Snake that giveth Knowledge & Delight and bright glory, and stir the hearts of men with drunkenness.“

U grčkoj mitologiji ovo sazvežđe predstavlja zmiju koju je gavran (Korvus) uhvatio i doneo Apolonu. Po Ptolomeju njegova priroda je poput Saturna i Venere: osećajnost, strastvenost, sklonost ka nevoljama. Zvezda Alfard, narandžaste boje, smeštena na Hidrinom vratu, dominira ovim sazvežđem. Na arapskom njeno ime znači Usamljena zmija, a naziva se i Hidrino srce. Po Ptolomeju, ima prirodu Saturna i Venere: mudrost, sklonost muzici i umetnosti, ali i žestoke strasti, bez kontrole, nemoralnost, buntovništvo, naprasna smrt. Peticom štapova Sola Buska špila dominira nesrećna bedno odevena i pogurena muška figura koja na leđima tegli pet neuredno poslaganih masivnih štapova. U desnoj ruci nosi nešto poput tikve.

Mala arkana 4 Teruhaj - Bafomitrasov grimoar arkana

Vidi prvi u nizu tekstova o Bafomitrasovom grimoaru arkana

Ovo je karta koja potpuno potiče iz moje vizije. Teruhaj je utemeljenje rada usklađivanjem četiri elementa. Zajedno oni tvore celinu koja podseća na skarabeja crvene boje. Peti element je predstavljen suncem koji se nalazi poviše skarabejeve glave. Ispod figure nalazi se geomantijski znak koji označava povezivanje, figura Coniunctio. Figura je usmerena ka gore i ka dole. Primetićete, skarabej se sastoji od četiri uklopljene svastike od koje svaka predstavlja po jedan element. Teruhaj je osnovni simbol praktičnog rada posvećenika. 

Karta poručuje kako je došlo vreme utvrđivanja položaja, uobličavanja stava, ali isto tako kaže i da se možete naći pred neprijateljskom tvrđavom te da vaše namere mogu naići na nepremostivu prepreku. Dakle, potrebno je gomilati snagu, zalihe, resurse i razmišljati strateški. Duhovi ove karte vam pomažu da se povežete sa elementarnim silama i uspostavite kontrolu nad njima. Pojavljuju se kao kovitlaci. Njihove reči su: Fiat terra amplectu visibilia semita invidentia.

Tal'Bet Muabet - Aries

(Vidi početni tekst početni tekst ovog serijala)

1°  Te invoco, o terra aeternitatis

A ΚΑ ΤΕ Ω ΙΥΡΜΩΣ

"I invoke you Circular Earth." The phrase "circular earth" refers to the earth of eternity, the eternal abode, the metaphysical destination towards which the invoker aspires. Circular earth is connected with the Sun, represented by the Sun, the path to it leads through the Sun, in a way it is the Sun itself, or the Sun behind the Sun. In this sense, circular earth is a labyrinth of circular shape, because the labyrinth is one of the solar symbols. Circular earth is not just a distant mythical destination, but a self-aware entity whose threads we wish to draw to ourselves through this invocation so that we can ride those threads, riding the sunbeams, as indicated by the following verses. 

2°  Te invoco, lapide sancti laboris

A ΚΑ ΤΕ ΠΗΤΡΑ ΛΙΒΟΡ 

This verse refers to the sacred stone of initiatory work. The word ΑΔΕΡΕΣΕΘΡΕΤ, which also appears in this invocation in verse 352, shares the same spirit and signifies a hidden place of bliss. The sacred stone of initiatory work is a phenomenon akin to or identical with the hidden place of bliss. It itself is concealed. Therefore, work is concealed and connected to bliss. As such, work is sacred, and the stone is sacred. Through this verse, we invoke the ambiance of that holiness and remind ourselves of the sacred meaning of our work.

3°  Ego magister et initiator

ΑΙΥ ΑΜΧΑΖΑΡ

ΑΜΧΑΖΑΡ is a spiritual teacher, guide, initiator. In this verse, we identify with that role, indicating our intention to align ourselves with this invocation's power and summon the abilities that will enable us to fulfill it.

4°  Soli fundatus sum

ΑΙΥ ΒΑΦΟΜΕΙΘΡΑΣ

The word ΒΑΦΟΜΕΙΘΡΑΣ, with which the invoker identifies in this verse, signifies "grounded in the Sun, accepted by the Sun," and is the bearer of the bull's crown. This word also corresponds to the word ΑΝΥΤΥ from verse 339, which denotes something located in the interstice. Therefore, the invoker here declares themselves as a child of the Sun, a devotee of the Sun, positioning themselves in the interstice. This points to the so-called middle way, or Middle Pillar of the Kabbalistic Tree of Life diagram. The solar devotee walks straight, as if bound between two chains, the left and right pillars, the left and right sides, so that if the chain tightens from any side, it should straighten the aspirations of their being, without deviating from the right path.

5°  Ego magister, deus serpens et adversarius deorum

ΑΙΥ ΜΑΓΙΣΤΕΡ ΣΕΤ ΣΙΛΒΙ

This verse represents the identification of the invoker with the serpent god as a teacher and warrior, but also as an adversary of the gods. The formulation ΜΑΓΙΣΤΕΡ ΣΕΤ ΣΙΛΒΙ is itself a title of the serpent god, which is identical spirit to the verse 92 invoking the magic mirror, which refers to the doppelgänger. What does "adversary of the gods" mean? It refers to the ancient serpent god who historically predates the celestial gods. This is a chthonic deity articulating primordial things and concepts, gods exiled and demonized, as well as magical practices, including necromancy related to the idea of the doppelgänger. In short, it represents serpentine powers of divination and healing.

6°  Ego sum deus qui venit

ΑΙΥ ΔΙΟΣΦΕΡΩΣ

Through this verse, the incantator identifies with the god who is coming, with what lies in the future. This is the god of Revolution and has a dual nature – historical and meta-historical, secular and eschatological. His nature is messianic, revolutionary, and insurgent. He, or maybe she, will bring a new cosmic order. Simultaneously, this is the title of the last adept. The same spirit as this verse is found in verse 31, which invokes the manifestation of the creative power of the serpent god. In this sense, ΔΙΟΣΦΕΡΩΣ is the manifestation of that power, connecting the eschatological and the primordial in some indeterminate future, thus closing the linear temporal sequence into a circle. Related to this verse is the word ΩΡΡΥΕΡΡΙ (verse 193), which denotes the creatress, emphasizing the inherent presence of the female element in the formula of the invoker's identification with the coming god. In other words, one cannot ritually identify with the coming god without the support of the creatress goddess.

7°  O sancta doctrina, ego sum discipulus sanctae doctrinae

ΚΕΡΝΕΡ ΚΕΡΝΕΡΩΣ

This verse denotes the sacred teaching (ΚΕΡΝΕΡ) contained in this invocation and the devotee of the sacred teaching (ΚΕΡΝΕΡΩΣ). The same spirit is found in the phrase ΣΟΛΕ ΝΟΡΤΕ from verse 12, which signifies the solar fortress, to be explained in the commentary below that verse. For the purpose of this commentary, it is sufficient to say that the sacred teaching and its heir are connected with or form part of the solar fortress. The fortress is both a gate and a mystical Order of initiates.

8°  Ego parvam epulum celebro, in honorem heroum

ΤΕ ΚΑ ΚΑΡΝΑΒΩΣ

The commentary is provided below the next verse.

9°  Ego grandem epulum celebro, in honorem deorum

ΤΕ ΚΑ ΚΑΡΝΑΒΟΡΩΣ

Verses 8 and 9 echo something from the future, some future actions, but actually originate from the distant past. In the past, this related to an aspect of the cult of the dead, specifically to the ritual of transforming the soul of a significant deceased person into an active spirit and joining it to the egregore. For example, in the Iliad, the funeral that Achilles organized for the fallen Patroclus is an excellent example of that ancient ritual when sacrifices are offered for the deceased or deified hero (ΚΑΡΝΑΒΩΣ) and sacrifices in honor of the gods (ΚΑΡΝΑΒΟΡΩΣ), accompanied by organized celebrations and warrior competitions. The same spirit as verse 9 has the word ΤΟΤΟΣ (verse 192), which denotes a magical fetish or totem, whose connection to the festival and sacrifices in honor of the gods is evident.

10°  Te invoco, o terra aeternitatis

A ΚΑ ΤΕ Ω ΙΥΡΜΩΣ

11°  Ego sum qui auscultat internam vocem et vocem universi

ΟΡΦΟΝΩΣ ΟΡΦΟΝΩΣΤΡΗΣ

The word ΟΡΦΟΝΩΣ refers to the inner voice, while ΟΡΦΟΝΩΣΤΡΗΣ refers to the voice of the universe. This verse indicates the harmonization of the inner and outer voices, the sound of the microcosm and the macrocosm. The inner voice is connected to the voices of the dead, the voices of ancestors, the ancestral or initiatory egregore.

12°  Portae bellatores castrorum solis lumine gloriae radios intente effundunt

ΥΡΑ ΡΑΩ ΣΟΛΕ ΝΟΡΤΕ

It refers to the opening of the solar gate as a portal for transition into the abstract. Sunlight is a necessary factor during the transformation of the devotee and the opening of the mentioned passage. The Sun is the portal. Hence the term "solar fortress," because the Sun is simultaneously a labyrinth, and the labyrinth is a symbol of the absolute.

13°  Apparet terribilis praelator matutini mortis

ΟΡΥΡΥ ΧΡΟΤ ΜΟΥΡΕ ΜΟΡΤΕ

It refers to the devotee's departure from this world with the first rays of the sun, i.e., death at dawn, which is represented by the image of the arrival of the dreadful harbinger of the dawn of death.

14°  Magna sacerdotis mactatio est arcanum et occultum

ΤΥΜΤΥΛ ΑΣΤΟΒΙΔ

It is an expression of the mysterious ritual of the high priestly sacrifice. The devotee sacrifices himself, passing through the gate of death. He does not choose artificial and forced longevity and the path of avoiding death. Likewise, the high priestly sacrifice is part of the royal ritual aimed at maintaining the cosmic order.

15°  Confirmo robur meum ut belli victorisque

ΧΕΡΥ ΧΟΑ ΑΧΑ

It is a verbal form of victorious affirmation and empowerment. The words ΑΣΤΑΡ (verse 127) – starry blessing and ΩΡΡΥ (verse 177) – eternal splendor have the same spirit. The victor is the one who deserves the grace of the gods and is bound in the stars, attaining starry fame, the favor of the heavens, or being taken to the abode of eternal bliss. The word ΧΕΡΥ, a possible form of the name of the falcon-headed god Horus, signifies a hero, a warrior. Interestingly, the versions of the name of the serpent god ΣΕΘ, as well as the Kabbalistic formula AΡAΡITA (verse 44), which implies balance on a higher level, and the word ΓΕΤΕΣ (verse 337), which denotes something that simultaneously is and is not, all have the same spirit. 

16°  Condo axem inlustratum Lunae vigore

ΙΑΩ

In the context of this invocation, it is a lunar formula for establishing the microcosmic axis, or the establishment of power.

17°  Voco custodem aeris elementi, reginam daemoniam

Voco custodem elementi terrae, magistrum vaticinationis

Voco custodem elementi ignis, dominum vitae

Voco custodem elementi aquae, dominae mortis

ΡΑΝΥΣΤ ΑΒΑΝΑΤΥΡΙΧ ΑΡΙΜΑΡΙΧ ΒΥΛΙΓΑΡΔ

ΡΑΝΥΣΤ is the guardian of the element of Air and the queen of demons. She turns humans into demons and demons into humans. This means she has the power to grant someone eternal life, but that means being under her will. Her cardinal direction is north. ΑΒΑΝΑΤΥΡΙΧ is the guardian of the element of Earth and the lord of prophecies. He inspires prophetic visions. His cardinal direction is west. ΑΡΙΜΑΡΙΧ is the guardian of Fire and the lord of life. He grants life and can resurrect someone. His cardinal direction is south. ΒΥΛΙΓΑΡΔ is the guardian of Water and the mistress of death. Her cardinal direction is east. In the context of this invocation, death comes from the east or is associated with the east. After all, the east is the direction of departure from this world. We call upon these names as the guardians of the elements. Their role in the world of elementals is not entirely clear, but in some way, each of them is the totality of the given element. The name ΡΑΝΥΣΤ (reminiscent of Saturn) has a same spirit as the word ΣΤΕΛΑΣΑΡΔΙΣ (verse 310), meaning "the star of waking dreams or daydreams." As the guardian of the air element, ΡΑΝΥΣΤ is always awake. Whether these waking dreams refer to lucid dreaming, daydreaming, or something else is not entirely clear to me. The name ΒΥΛΙΓΑΡΔ, as mentioned earlier, has the same spirit as the word ΚΕΡΝΕΡΩΣ (verse 7), the initiate of the sacred doctrine. Yes, the initiate is directed to the mistress of death. It could even be said that he enjoys her favor.

18°  Consensu terrae, virtutibus exorcistae, rito sacro Lunae dedicato, revolvo ordinem mundi legitimum

ΑΓΛΑ ΑΡΕΣ ΩΝΙΡΥ ΤΕΡΑΤΑ

This verse signifying the support of the earth for specific magical actions aimed at reversing the lawful order of the world, performed by a person with exorcistic abilities. Why is it necessary to reverse the lawful order of the world? This is required by the magical principle of revolutionary action, considering that this invocation functions in the context of the Divine Revolution of Catastrophe. Likewise, the verse evokes a connection with ancient and atavistic matters when some magicians performed human sacrifices. It serves as a reminder of that time and a kind of invocation of that energy or the feeling of that energy. It was a bloody ritual dedicated to the Moon, originating from the Atlantic shores of Africa. It is performed at night during the full moon, in a tomb specially opened for this purpose. The purpose of the ritual is necromantic in nature, and I would not go into details here. The word AΓΛA is a Hebrew formula for exorcism, banishing impure magical forces, and magical protection. Here, it is used in the same sense. The word AΡΕΣ refers to the confirmation of the initiate's magical intent by the earth and has the same spirit as the words ΔΑΡΚΑ (verse 36) – gift, grace, and ΠΕΛΑΙ (verses 37, 124, 141) – fulfilled, complete, but also inspired. This reveals the connection of this verse, through the word AΡΕΣ, with gift and inspiration. The term ΩΝΙΡΥ, reminiscent of the Greek oneiron, related to dreaming, indicates the sacrificial ritual I saw in a dream when this word was revealed to me.

19°  Purifica me et protege, o solare intelligentia, tu fulgens mens

ΑΓΣΟΛ ΡΑΩΥΜ

This verse represents the formula for our purification and protection by the radiant solar intelligence. The invoker addresses the solar intelligence to purify and protect him. 

20°  Obsignet me et confirmet omnis tenebra

ΟΡΕΣΑ ΑΜΗΝ

Here we have the formula for our acceptance by the darkness. The same spirit is shared by the words ΑΒΑΝΙΙ (verse 346) – spirits of the earth, and ΙΖΝΥΔΑ (verse 213) – withdrawal, entering into silence. We recite verse 20 with the intention that the darkness also acknowledges and marks us, for without its confirmation, we are incomplete. How does the darkness mark us? Through the spirits of the earth, which implies entering into silence. The word ΟΡΕΣΑ denotes darkness and is related to the word OΡΕΑΣ (verse 229), which implies an illuminated path, a lamp on the way, something that shines in the darkness, illuminating something dark. Clearly, being surrounded by darkness is in correlation with a source of light, a candle or lamp, shining in the dark, reminiscent of the opening statements of the Gospel of John and the motif of the Tarot card The Hermit. The well-known biblical word AMΗN is related to the word ΑΨΙΔΑ (verse 331), which refers to the serpent that brings knowledge. Confirmation by the darkness leads to knowledge.

21°  Te invoco, o terra aeternitatis

A ΚΑ ΤΕ Ω ΙΥΡΜΩΣ

22°  Aperiatur viae meas, sanctus nuntius

ΑΙΒΑΖ ΕΙΘΟΝ

This verse refers to the appearance of the divine messenger. ΑΙΒΑΖ is the divine messenger, while ΕΙΘΟΝ means appearance or manifestation.

23°  Sit magica vis iusta modo

ΧΕΚΑ ΣΥΡΙΛΑΤ

This is an expression that implies the correct use of magical power. With this, we express our intention that the power gathered or engaged through this invocation be properly directed and that our actions be balanced and effective. 

24°  Obversentur mihi angelus silentiae et angelus intellectus

ΣΑΤΙΕΛ ΥΡΙΖΕΝ

In this verse, we mention two angels: the angel of silence ΣΑΤΙΕΛ, and the angel of understanding ΥΡΙΖΕΝ, (a name I borrowed from William Blake). Silence and understanding are complementary to each other. Here, it is not about reasoning, understanding through thinking, but deep, supra-intellectual understanding through intuition.

25°  Operetur nox dea et sanctus mons invisibilis adversus malas influentias

ΑΓΛΑΤΑ ΤΥΛΑΤΛΑΝ ΕΛΙΛΑ

This is a formula for hiding from evil influence and removing that influence. Additionally, with this verse, we express our intention to be invisible to those who wish to harm us.

26°  Te invoco, o terra aeternitatis

A ΚΑ ΤΕ Ω ΙΥΡΜΩΣ

27°  Serviat mihi magna vis magica animae mundi

ΣΩ ΑΛΜΩΣ

This verse signifies the magical power of the world soul, which we invoke here to support us.

28°  Qui ex laqueis liberat, a me malos influentias magicae auferat

ΑΖΑΤΡΩΝ ΑΒΑΡΤΑΣ

These expressions signify an escape from an unfavorable situation and protection from negative magical influences and intentions. The same spirit is carried by the word TEΧΤΥΟΑΝ (verse 196), which denotes a seer or prophet who greets the god.

29°  Obmutet omnia alia agendi vis magica

ΑΥΜΧΑ ΗΚΑΥ

Here we have expressions of calming, quieting, or diminishing magical activity, magical power, releasing force, and the like. The same spirit is found in verse 273, which refers to addressing ancestors, initiatory predecessors, to accept the subject as their equal. However, verse 29, besides the aforementioned, also has the meaning of quieting all ongoing magical influences related to the operator's actions. Likewise, the word ΓΙΝΕΚΟΝΟΣΤΕΡΑ (verse 193), which means "our Lady," also has the same spirit. Therefore, here we have the calming of magical activity, addressing the egregore of magical ancestors, and "our Lady." During the invocation itself, the utterance of these words is related to the immediate lowering of force when the invoker is noticed by the egregore and marked with the energy of "our Lady." Thus, for a moment, we expose ourselves to be perceived.

30°  Qui incantationes magicas recte profert, iuste iudicet

ΓΡΑΜΕΘ ΣΑΒΑΤΟΡ

This is a formula of binding someone's fate through magical incantations that refer to a specific ritual known to me as 'judgment.' When someone poses a disturbance, danger, or intrusiveness, there is a way to determine that person's fate in the judgment ritual. And it always turns out as it is judged. It is not necessary for judgment to encompass someone's ultimate fate or life; it can relate to a specific situation and a limited period of time. Ultimately, individuals can judge themselves. By reciting this verse, we seek judicial authority over ourselves in the context of the preceding statement. Those who correctly recite these verses gain the right to judge others and themselves. Words from this invocation that have the same spirit as this verse are: ΑΒΑΝΤΑΡΩΣ (verse 340) – those above the law, something beyond the law; ANAK ΧΑΡΣΑΜΤΑΩ (verse 169) – giver of eternal life; and ΚΑΤΑΣΤΟΛΑΣ (verse 239) – gates of the underworld (specifically referring to the lock of those gates). The connection between correct speech and righteous judgment with those above the law (the gods, whereas laws are for humans), with the giver of eternal life and the gates of the underworld, is more than obvious. In short, with this verse, we place ourselves in the role of a judge, thereby opening ourselves to temporary possession by a metaphysical authority who uses us as a spokesperson. Only thus can we be judges.