zvezda Kapela
sazvežđe Auriga (Kočija)
severoistočni
horizont
vazdušni aspekt Bika
Po učenju Zlatne zore, astrološka atribucija Sedmice diskova jeste Saturn u Biku, u trećoj dekadi ovog znaka. Alternativno, ovu kartu možemo vezati za sedmu sedmicu zime, period u kome se težina trajanja oseća snažnije nego ikada ranije. Među velikim arkanama, njen simbolički par čine Svet i Prvosveštenik, što ukazuje na napet odnos između dovršenja i zastoja, između završenog ciklusa i njegove rigidne petrifikacije. Pikatriks ovu dekadu opisuje pojmovima beda, ropstvo, ludilo, nužda i podlost, a personifikuje je likom čoveka koji drži zmiju i strelu, spoj sile i lukavstva, nagona i proračuna.
Po Alisteru Kroliju, sedmice u tarotu predstavljaju izopačenje prvobitne ideje elementa. Shodno tome, Sedmica diskova nosi naziv Neuspeh. Raspored diskova na karti formira zlokobnu geomantijsku figuru Rubeus, nalik izvrnutom peharu, što upućuje na prolivanje supstance, rasipanje energije i gubitak plodnosti. U najboljem slučaju, po Kroliju, ova karta može označavati zlosrećno stečen novac, dobitak koji je lišen blagoslova i koji u sebi nosi klicu budućeg gubitka. Psihološki, to je stanje iscrpljenosti, ogorčenja i osećaja da je uloženi napor bio uzaludan ili pogrešno usmeren.
Među zvezdama, ovoj karti odgovara sazvežđe Auriga. U grčkom mitu to je Erihtonius, koga je Geja rodila iz Hefestovog semena, namenjenog boginji Atini. Njegovo poreklo je izrazito htonsko, što je već sadržano u samom imenu. Budući hrom, Erihtonius se kretao u kočijama posebno napravljenim za njega; u savremenoj analogiji, to bi bio čovek u invalidskim kolicima, figura ograničenog kretanja i posredovanog delanja. Još značajnije, Erihtonius je umesto nogu imao zmije, čime je naglašena njegova himerična, drevna priroda, koja je izgubila svoju prvobitnu snagu, ali nije iščezla. Kao zmija, on prati boginju Atinu i time ukazuje na oblik zemaljske, instinktivne mudrosti. Preslikano na Sedmicu diskova, ova zemaljska mudrost nije nužno negativna osobina. Naprotiv, ona može predstavljati tamnu, saturnovsku inteligenciju opstanka, sposobnost da se preživi u oskudici, da se izdrži pritisak i sačuva ono malo što je preostalo. To je povoljniji aspekt Saturna projektovan kroz Bika: istrajnost bez radosti, stabilnost bez rasta. Ipak, u ovoj figuri ima i nečeg duboko melanholičnog: čudovištan pastir, okružen životinjama, izolovan, ali ipak dostojan mesta u Panteonu. Njegova kočija nije nebeska, već zemaljska; njegovo kretanje je sporo, otežano i ograničeno.
Najsjajnija zvezda sazvežđa Auriga jeste Kapela, poistovećena sa Amaltejom, božanskom kozom koja je dojila malog Zevsa u pećini na Kritu. Koza je Saturnova životinja, a bog Hronos, koga je Zevs kasnije zbacio s prestola, predstavlja reakcionarnu i tiransku silu. Amalteja, paradoksalno, učestvuje u inkubaciji sile koja će tu tiraniju srušiti. U tom smislu, Sedmica diskova može sadržati inkubacijski trenutak sudbine, klicu prevrata koja se razvija u tami, pod pritiskom i u oskudici. Ova karta, stoga, može ukazivati na mlade revolucionarne ili prevratničke snage dok su još u povoju, na uzroke velikih promena koje će se aktuelizovati tek mnogo kasnije.
Uspon Kapele kod Grka tumačen je kao nagoveštaj grmljavine. U drevnom Akadu Kapela je bila glasnik svetlosti i zvezda boga Marduka, dok je u Egiptu bila predstavljena kao mumifikovana mačka i dovođena u vezu sa bogom Ptahom. Kapela je bela zvezda koja, po Ptolomeju, ima prirodu Marsa i Merkura: slava, bogatstvo, ugled, dobar glas, ali i radoznalost i sklonost javnom delovanju. U biblijskom ključu, Auriga se pojavljuje kao dobri pastir, figura odmora i brige, a ne kretanja i vožnje: „Kao pastir on će pasti svoje stado…“ (Isaija 40:11). „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni…“ (Matej 11:28–30). U Krolijevoj Knjizi zakona ovaj motiv poprima elitistički oblik: „Let my servants be few & secret: they shall rule the many & the known“ (1:10).
Po Ptolomeju, sazvežđe Auriga nosi prirodu Marsa i Merkura: samopouzdanje, interesovanje za javne stvari, sreću, ali i opasnost od naglog i velikog preokreta. Osvald Virt Aurigu dovodi u vezu sa arkanom Đavo, čime dodatno naglašava motiv vezanosti, prinude i materijalne uslovljenosti. U Sola Buska špilu, Sedmica diskova prikazana je poput rebusa. Nagi mladić sedi pored velikog ćupa u kome su diskovi uredno poređani; jedan disk je izdvojen, obavijen trakom i okružen parom raširenih krila. Iz dna ćupa izlazi poluga na kojoj stoji ptica nalik orlu, a mladić kažiprstom leve ruke dodiruje tu polugu. Slika je melanholična, napeta i dvosmislena, i nagoveštava potencijal oslobađanja, ali i opasnost mehanizma koji se ne može zaustaviti. Duhom, ova predstava odgovara Sedmici diskova iz Vejtovog špila: stanju razočaranja, zastoja i tihe sumnje u vrednost svega što je do tada bilo građeno.


Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.