Osamnaesto
tajanstvo tarota izraženo je kartom Mesec. Elifas Levi za osamnaest kaže da je
to broj verske dogme. Keri Jejl Viskonti Sforca na ovoj karti prikazuje lepo odevenu
damu koja u desnoj ruci drži mesečev srp. Neki u njoj vide boginju Dijanu.
Sličan prizor zatičemo i u verziji Pierpont Morgan Bergamo. U špilu Šarla VI zatičemo dva astrologa koji imaju šestare. Jedan od njih drži
knjigu, dok je drugi uperio šestar kao da meri prečnik mesečevog diska.
U njihovoj pozadini nalazi se zid, isto kao i na karti Sunce. U D’Este tarotu imamo starijeg
bradatog lika kako ispod mesečine u svesci šestarom iscrtava ili meri. Sličan
prizor je i u Vivil špilu, gde zatičemo mudraca koji sedi pored drveta i
posmatra Mesec iz kojeg ispadaju kapi. Kapi sa Meseca padaju i na karti
Marseljskog špila. Menli Palmer Hol navodi de Žeblenovu ideju koji mesečeve
suze povezuje sa egipatskim verovanjem da su izlivanja Nila izazvana suzama
boginje Meseca. Mantenja taroki daje nam sliku devojke u kočijama koje jezde
nebeskim svodom. Ona u desnoj ruci drži mesečev srp. U Rozenvaldu to je samo
Mesec postavljen između dve nebeske vode.
špil Šarla VI
Marseljski špil daje drugačiju predstavu. Tu imamo dva psa i raka koji izlazi iz vode. U Marseljskom špilu kartama Luda i Mesec zajedničko je prisustvo pasa: kod Lude jednog, kod Meseca dva. Kao da je reč o tri glave mitskog Kerbera koje su se, sa nekom posebnom svrhom, rasporedile u dve arkane. U nekim tarotima imamo psa i vuka, odnosno psa i šakala. Pas, vuk, šakal, ima svoju mitsku težinu. U neku ruku to je vodič duša, ali u nekim mitovima, ove životinje imaju ulogu vodiča Suncu koje prolazi kroz opasni podzemni svet ne bi li mu pomogle da izađe na istoku i stvori novi dan. U egipatskoj mitologiji to Sunce je predstavljeno detetom Horusom kojeg šakal na svojim rukama iznosi iz podzemnih voda. Pas ove arkane je bog Anubis, kojeg je Plutarh opisao kao liniju horizontalnog kruga koji razdvaja vidljivi svet od nevidljivog. Anubis je taj pas čuvar, odnosno čuvar praga, prolaza ili prelaza.
U mitološkom kontekstu Meseca imamo čitav niz životinja koje označavaju lunarnu prirodu. Na primer to je pas, babun, zec, ibis, buba, žaba itd. Pas je posebno naglašavan kao mesečeva životinja. Setimo se lovačkih pasa lunarnih boginja Artemide i Dijane. Krabe, rakovi, školjke su se u renesansnim magijskim predstavama često nalazile u rukama lunarnih boginja. Najdžel Džekson navodi poznatog astrologa iz XVII veka, Vilijema Remzija koji je u knjizi Astrologia Restaurata pobrojao neke životinje pod vladarstvom Meseca, a to su krabe, rakovi, školjke, jastozi itd. Menli Palmer Hol podseća da rak ili kraba označava retrogradno kretanje Meseca. U Marseljskom špilu, na ovoj karti imamo prikazane pse i zglavkara, lunarne htonske životinje, i upadljivo odsustvo ljudskih likova. Karta odiše atmosferom preobražaja, što podseća na egipatski mit o Amenti, predelu gde obitavaju duhovi preminulih, ali i gde vrebaju mnoge opasnosti. Ukoliko preminuli želi da izađe na svetlost dana večnog života, on se mora preobraziti, a da bi se preobrazio prethodno se mora probuditi. Onaj ko spava u Amenti je smrtnoj opasnosti. Slika raka koji izlazi iz vode i podiže svoja klešta ka Mesecu, ukazuje na egipatski znak ka i pozu tela kojom preminuli u Amenti doziva svoju višu dušu kako bi se spojio sa njome.
d'Este tarot
Julij Berkovski u hrišćanskom ključu mesečeve arkane prepoznaje vrata pakla. Uopšteno, po njemu, karta Mesec, poput Zvezde, simbolizuje drugi svet, ili astralni svet. Razlika među njima je u tome što Zvezda predstavlja ulazak duše u ovozemaljsku ravan, dok Mesec označava njen odlazak. U užem smislu, po Berkovskom, arkana Mesec ukazuje na put, odnosno na prolaz. Tumači tarota se umnogome slažu da karta Mesec načelno označava noć.
U pogledu te noći, poznati alhemičar Fulkaneli naglašava da ta reč potiče od grčkog niktos, što odgovara latinskom nox, noctis. O tajanstvu noćnih pojava, a što možemo primeniti i na tumačenje karte Mesec, Fulkaneli kaže da se to odnosi na stvari koje se rađaju noću, jer im je potrebna noć i tama da bi se razvile. Potom, po Fulkanelijevom objašnjenju, ukoliko bismo hteli da u okvirima naših materijala izazovemo neki generativni proces, tada bi nam bila neophodna pomoć prirode, a po njemu, suštinski uslov da bi ma kakav generativni proces mogao da se očituje jeste potpuna odsutnost svake sunčeve svetlosti, čak i difuzne ili najblaže. Ukoliko sledimo Fulkanelija uvidećemo da se u ljudskom i životinjskom svetu oplođavanje i generisanje izvršava, zahvaljujući određenom rasporedu organa, u potpunoj tami koja se održava sve do dana rođenja. Takođe, biljno seme klija i reprodukuje se ne na površini tla, pri punom svetlu, već u tmini same zemlje. Isto tako, primenjeno na čoveka, kako primećuje Fulkaneli, upravo je noć kada ljudski organizam, u noćnom snevanju, nadoknađuje svoje gubitke, eliminiše svoje otpatke, obnavlja ćelije, nova tkanja umesto onih koje je dnevna svetlost sagorela, istrošila i razgradila. Nema toga, kako naglašava Fulkaneli, sve do rada varenja, asimilacije, transformacije hrane u krv i organsku supstancu, što se ne odigrava u tami. Otud biva očigledan koban uticaj Sunca, ne na vitalnost uobličenih individua, nego na generativni proces. I to se ne odnosi samo na organska, nego i na neorganska kraljevstva (metali, minerali itd). Bio bi to glavni Fulkanelijev zaključak primenjen na ovu temu.
špil Žak Vivil
U tamnim tonovima i Alister Kroli opisuje tajanstvo ove karte. Po njemu, nije tu reč o dobroćudnom, sunčanom Dionisovom pijanstvu, već je u pitanju opijenost čula, jeziva mahnitost smrtonosnih droga, um uništen lunarnim otrovom. Kroli kaže da je upraov to ono što je zadesilo Avrama u Knjizi Postanja: užas neizmerne tmine sručio se na njega. Videli smo kod Fulkanelija navode o (re)generišućem svojstvu tame. Otud ova karta označava proces, vreme i mesto te ukazuje na uslove tog dešavanja: nešto se stvara, obnavlja, rađa ili vaskrsava. Kroli kaže da u sistemu starog eona Sunce nije vaskrsavalo samo iz zime nego i iz noći, a ova karta, po njemu, predstavlja ponoć. Otud se u Krolijevom dizajnu ove karte nalazi sveta buba, odnosno egipatski bog Kefra koji drži Sunčev disk. Reč je, dakle, o inkubaciji, muklom predrođenju.
Po Zlatnoj zori, karta Mesec je dodeljena znaku Riba, odnosno slovu kof, koje označava potiljak te se dovodi u vezu sa snovima, snoviđenjima, trećim okom, ali i sa etarskim dvojnikom. O simbolici ribe Fulkaneli kaže da je to hijeroglif za kamen filosofa u njegovom prvorodnom stanju, zato što se kamen, kao i riba, rađa u vodi i živi u vodi. Vode arkane Mesec su mutne i mračne. U njima vrebaju čudovišta i ambijent prepun opasnosti, otrova i raznih oblika zagađenja. To je venska i menstrualna krv.
Mantenja taroki






Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.