Saturday, December 30, 2017

O đavolu

Giger

Džefri Berton Rasel u knjizi Princ tame, na jednom mestu govori o tome kako đavo nije predmet interesovanja nauke (dok ljudska verovanja o njemu jesu), budući da je on neuhvatljiv naučnim instrumentima, te neuklopljiv u njen metod. Kao takav, đavo za modernu nauku ne postoji. Pa zašto bi se onda moderna nauka uopšte bavila nepostojećim stvarima koje su predmet magijskog i religijskog (nenaučnog) pogleda na svet, a uz to još i ne donose profit? To su nekompatibilni pogledi. Čak i ukoliko bi naučnici izveli nekakvo zazivanje đavola, i on im se tom prilikom zaista i ukaže, tako da ga oni stvarno vide i mernim instrumentima registruju, to nipošto nije dokaz da đavo postoji. Da mu urade sve moguće testove te izvrše bezbroj ogleda nad njim, čak i nakon seansi kod psihologa, psihijatara, pa čak i sam đavo da prizna da je đavo – ni to ne bi bio dokaz. Da je neko biće zaista đavo, ma koliko to biće bilo spektakularno te imalo zaista čudnovata svojstva, metodima savremene nauke taj zaključak ne bi mogli izvesti. Nauka bi nesumnjivo bila u stanju da ustanovi mnoga svojstva i specifičnosti tog bića, ali ga sigurno ne bi tretirala u smislu koji podrazumeva religijski pogled na svet po kojem Đavo postoji. Kada bi nauka priznala da se pred njom zaista nalazi đavo, ona bi jednostavno negirala samu sebe jer bi time dokazala ispravnost religijskog nazora protiv kojeg je ona usmerena i sa kojim nije podudarna. Oni koji obezbeđuju finansiranje nauke i kojima je stalo do njenog razvoja (ne mislim samo na naučnike), takvim jednim priznanjem bi izgubili od legitimiteta. Takvo otkriće i priznanje bi ozbiljno udarilo na temelje aktuelnog društvenog i civilizacijskog sistema vrednosti. Otkriće i prepoznavanje đavola kao takvog imalo bi nesagledive ideološke i političke posledice. To nedvosmisleno ukazuje na jadno stanje današnje nauke koja je nastala redukcijom i specijalizacijom fokusa nekadašnje Filozofije, opšte mudrosti.[1]
 
Danas, kapital, kome se naučnik stavio na raspolaganje, štiti jedino vlasnike kapitala a naučnike taman koliko su mu oni potrebni, dok je svet prinuđen da se od plodova te nauke štiti kako god zna i ume. Ekonomski, a samim tim politički i ideološki sistem zavise od ustaljenih ljudskih navika. Društveni odnosi takođe zavise od ustaljenih ljudskih navika. Promenom ili razbijanjem osnovne matrice obrazaca svakodnevnog proizvođenja tih navika, menja se ekonomski, politički i ideološki sistem, a samim tim i priroda društvenih odnosa na kojima počiva legitimitet i legalitet nečije moći. Bili bi to sasvim čvrsti razlozi da se eventualno otkriće đavola zataška, ili da mu se da neko prihvatljivo značenje, npr. Transhumanistički iskorak, genetska mutacija, izgubljena karika u lancu humanoidne evolucije, vanzemaljski oblik života, android, ugrožena retka vrsta, farsa itd. Dakle, u opticaju je sve izuzev onog čije bi spektakularno otkriće izazvalo političke i idejne posledice, makar to značilo i pakt sa đavolom. Verujem da đavola oko toga ne bi trebalo mnogo ubeđivati.


[1] „Stanje u kojem se nalazi današnja svetovna nauka je očigledno više nego loše. Mag, naučnik prohujalih vremena, bio je mudriji od svog današnjeg kolege. Mag je zakrilio svoje učenje da bi zaštitio ne samo sebe već i svet oko sebe.“
Kenet Grant, Magijski preporod, Esotheria, Beograd, 1997, str 13.