Već sam pisao na temu pasa čuvara praga i dosta sam pominjao ikoničnog Anubisa, Kerbera, Nebirosa i druge mitološke psolike zveri. Sada je došao red za jednu zanimljivu kucu čije je ime Ortros. Ortros je bio pas sa dve glave i zmijskim repom koji je čuvao Gerionovu crvenu stoku na ostrvu Eriteja. Jedan od čuvenih dvanaest Heraklovih podviga bio je i ubistvo Ortrosa i njegovog gospodara. Ortros je bio jedno od mnogobrojne čudovišne dece koje je rodila zmajevita Ehidna. Njegov otac bio je olujni bog Tifon (grčki pandan egipatskog boga Seta). Među Ortrosovim braćama i sestrama bili su troglavi pas Kerber i troglavi lav Himera. Upravo je sa Himerom Ortros izrodio čuvenog čudovišnog Nemejskog lava, kojeg je takođe ubio Heraklo.
Po grčkoj gematriji (isopsefiji) brojčana vrednost ovog imena, ako ga pišemo u obliku Ορθρος iznosi 549, a samo kao Ορθος 449, i prevodi se kao sumrak. Ali, ukoliko ga pišemo samo kao Ortos, onda u korenu orto- prepoznajemo red, nešto pravo. Po ćiriličnoj gematriji, koju sam ustrojio na način koji se ne zasniva na brojčanim vrednostima slova i reči, nego na bojama usklađenim sa mesečevim menama, reč ORTROS vibrira, da tako kažem, na frekvenciji od 536.7 THz, što je u rezonanci sa 16.01° znaka Škorpije i sedamnaestom mesečevom fazom, koja prikazuje Mesec na početku opadanja. To očitava narandžasto-žutu boju. Na ljudskom energetskom telu to se projektuje na genitalnu oblast, odnosno donji dantien po taoističkoj antropologiji, odnosno čakru svadistanu. Imajte na umu da su ovo paralele a ne nekom volšebnom metodologijom tačno ustanovljene činjenice, ali nam bez obzira, ipak daje približnu sliku energetskog potpisa reči kojom je označen fenomen. U prenosnom smislu, to nešto govori o samom fenomenu.
Ortros i bog Set
Ortros se povezuje sa dva pseća sazvežđa, Veliki Pas i Mali Pas, koji zapravo predstavljaju dve pseće glave. Tu vezu je pominjao, ali bez dublje razrade, i Kenet Grant u knjizi Outside the Circles of Time. Kao Tifonov pas, Ortros se dovodi u vezu sa Setom. Pošto već imamo nekakvu predstavu o osobinama Ortrosove energije, na osnovu analize njegovog imena, kao Tifonovo, odnosno Setovo dete, sam Ortros može biti shvaćen kao neko posebno svojstvo svoga oca. Dakle, Ortros je seksualni aspekt boga Seta, i ta vrsta seksualnosti je povezana sa misterijama smrti (Škorpija, arkana XIII Smrt). Kako sam već povezao frekvenciju, stepen zodijaka i lunarnu fazu, pozvao bih se na Martina Goldsmita, koji je u knjizi Moon Phases, a Symbolic Key, izložio čitavu jednu doktrinu mesečevih mena. Po Goldsmitu, sedamnaesta mesečeva mena ima prirodu Plutona, Venere i Meseca, i on ju je nazvao Prizivač. Goldsmit na ovu fazu projektuje sliku pećine pune leševa u kojoj spava divovski satir. Dakle, smrt (leševi) i seksualnost (satir). Čak i tarot atribucija sa stepenom Škorpije ima znakovit naziv, a to je Zadovoljstvo (Šestica pehara).
U egipatskom panteonu, Set je bog oluje, pustinje, tuđinaca i haosa (Isfet), ali je pre svega bog neobuzdane i transgresivne seksualne energije. Za razliku od Ozirisove plodnosti koja teče kroz vodu i reku Nil, Setova seksualna energija je suva vrelina pustinje, olujna i divlja. U poznatom mitu Borba Horusa i Seta, Set pokušava da dominira Horusom kroz seksualni čin (silovanje / transgresiju) kako bi dokazao svoju nadmoć. Setova seksualnost nije usmerena na biološku reprodukciju radi nastavka vrste, već na moć, magijski preobražaj i dinamiku dominacije (inicijacije). U tom smislu, može se pretpostaviti da je po nekakvoj setijanskoj formi operandi, homoseksualno silovanje ključan deo inicijacijskog obreda. Tako da, kada sveštenici avrahamskih monoteističkih religija zađu u taj zabran, oni zapravo deluju kao setijanski (ili satanistički) inicijatori. Ako je Ortros izrodio Nemejskog lava sa Himerom, a sam je usmeren na svadistanu (genitalnu zonu) i Šesticu pehara (Zadovoljstvo) u Škorpiji, on savršeno manifestuje tu setijansku seksualnu silu koja nije pitoma ili bračna, već sirova, demonska i generativna na čudovišan način.
Pošto sam već povezao Ortrosa sa sazvežđima Velikog i Malog Psa (dve glave), imajmo u vidu suštinski značaj Sirijusa za stare Egipćane. Iako je primarno vezan za boginju Izidu, u staroj helenističkoj i hermetičkoj tradiciji zvezda Sirijus i pseći dani (najvreliji dani leta) vezuju se za Tifona / Seta i njegovu razornu vrelinu. Sam bog Set predstavljan je kao tajanstvena, hibridna pseća ili šakalska zver sa zakrivljenim repom i uspravnim ušima. Ortros, kao dvoglavi pas sa zmijskim repom, zapravo je helenizovani derivat te iste setijanske zveri, hibrid psa i zmije koja čuva granice svetova.
Moja računica koja vodi do 16.01° Škorpije, Arkanu XIII (Smrt) i Goldsmitovog Prizivača (pećina sa leševima i divovskim satirom) razotkriva novi uvid. U tom smislu, Oziris jeste bog koji umire i vaskrsava kao kralj Podzemlja, ali Set je taj koji uzrokuje smrt, jer on je taj koji komada Ozirisa na četrnaest delova. Bez Seta, Oziris ostaje pasivan. Tek kroz Setov udarac nastaje preobražaj. Set je načelo rastvaranja (Solve) koji prethodi ponovnom spajanju (Coagula). Goldsmitova slika pećine sa leševima u kojoj spava satir je čisti arhetip setijansko-tifonske pećine (poput Tifonove pećine u Kilikiji). Satir u pećini leševa je spoj libida (Satir - jarac / pas / seksualnost) i Tanatosa (leševi / smrt). To je tačka gde se seksualna energija (Svadistana) ne troši u profanom svetu, već se u sumraku (Ortros = sumrak) kanališe u inicijacijsku smrt ega.
Sama mitološka uloga Ortrosa, a to je čuvanje Gerionovog crvenog stada na zapadnom ostrvu Eriteji (Ostrvu crvenih / sumraka), bremenita je dubljim slojevima značenja. Crvena je bila zvanična boja Seta u Egiptu. Set je nosio titulu Crveni Bog, a pustinja je bila crvena zemlja. Ortros čuva crvenu stoku na zapadu (mestu zalaska sunca, sumraka). Ortros je, baš kao i njegov brat Kerber, dvostruki čuvar dveri. Njegove dve glave gledaju u dva smera, ka prošlosti i ka budućnosti. Da bi Heraklo, kao solarni junak i Horusov pandan (koren heru-, heroj) prešao prag i uzeo crvenu energiju (stoka / vitalnost), on mora da ubije Ortrosa, odnosno da savlada i integriše tu sirovu, setijansku, seksualno-olujnu prepreku na mestu prelaza.
Ortros i Kerber
Relacija između braće Ortrosa i Kerbera predstavlja jedan od najpotpunijih mitoloških i inicijacijskih prikaza praga u zapadnom hermetizmu. Iako ih mitologija često posmatra samo kao dve čudovišne zveri koje je Heraklo morao da savlada, njihova strukturna, gematrijska i prostorna postavka ukazuje na to da oni nisu dve nezavisne prepreke, već dve faze jednog te istog mehanizma inicijacije. Kao prvo, razlika u broju glava ovih sporednih potomaka Tifona i drakaine Ehidne, definiše njihovu specifičnu ulogu. Dve glave Ortrosa predstavljaju spoljašnji prag (limen). Broj 2 je broj polariteta: dan / noć, svest / podsvest, život / smrt, Eros / Tanatos. Ortros čuva granicu između manifestovanog sveta (obala) i transgresivnog prostora (ostrvo Eriteja / Crveno ostrvo sumraka). Njegov pogled je horizontalan: jedna glava gleda nazad ka svetu profanog, druga napred ka tajni. Sa druge strane, imamo troglavog Kerbera. Njegove tri glave ukazuju na unutrašnji prag (Had / Infernus). Broj 3 je broj stabilizacije, vremenskog kontinuiteta (Prošlost, Sadašnjost, Budućnost) i tri areala (Materijalni, Astralni, Mentalni). Kerber ne čuva ulaz na ostrvo, već sam ponor. Njegov pogled je trostruk i vertikalan: on sprečava duše da izađu i žive da uđu bez dozvole.
Ovde takođe imamo specifičnu geografija inicijacije: Zapad i Sever (Eriteja vs. Had). U inicijacijskom ciklusu, adrese na kojima obitavaju ova dva psa opisuju smer kretanja neofita. Zapad je mesto zalaska sunca, zona sumraka (Ortros). To je granični prostor gde svetlost još nije sasvim nestala, ali noć već preuzima. Ortros čuva crvenu stoku, što označava primarnu, krvnu, usmerenu vitalnost. Da bi adept uopšte stigao do Hada, on najpre mora da otplovi na Zapad, savlada Ortrosa i ovlada ovom sirovom, setijanskom energijom. Kada se pređe spoljašnji prag i ovlada vitalnom energijom (Ortros), inicijant silazi u potpuni mrak Hada gde vlada Kerber. Zato je Ortros prva kapija, a Kerber druga kapija. Ako analiziramo njihovo delovanje na ljudsko energetsko telo, dolazimo do zanimljivih uvida. Kao što sam rekao, Ortros vibrira u domenu donjeg dantijena i seksualne energije. On je ispit obuzdavanja nagona. Ako adept podlegne strasti, strasti ga proždiru na samom ulazu. Heraklovo ubistvo Ortrosa predstavlja ovladavanje ovom silom. To je preobražavanje strasti u volju. Kerber čuva korensko usidrenje u materiji i egzistencijalni strah od nestajanja (smrti ega). Dok Ortros ispituje želju, Kerber ispituje strah. Oba psa imaju zmijski rep (ili zmije koje rastu iz njihovih tela). Zmija je arhetip kundalini sile, ali i tifonske / setijanske primordijalne vatre. Zmijski rep kod Ortrosa i Kerbera pokazuje da obojica crpu snagu iz iste ofidijanske (zmijske) podzemne struje. Njihov vuk / pas oblik je samo spoljašnja maska, jer u svojoj suštini, oni su zmajeviti hibridi, odnosno deca Ehidne i Tifona.
Način na koji Heraklo (solarni inicijant) rešava ove dve zveri otkriva duboku hermetičku pouku. Ortros mora biti savladan jer se sirova, podvojena seksualno-vitalna energija ne može pustiti u neizmenjenom stanju u posvećeni prostor. Ona se mora ubiti da bi se njeno stado (crvena vitalnost) preuzelo. Dalje, Had izričito traži od Herakla da Kerbera ne sme ubiti, već ga mora savladati golim rukama. Kerber (strah od smrti / podsvest) ne može biti uništen, nego se mora ukrotiti, izvući na svetlost svesti i ponovo vratiti na svoje mesto. Ovo pravi jasnu razliku u inicijacijskoj metodologiji: nagon na spoljašnjem pragu se preseca i preusmerava, dok se duboki arhetip podsvesti integriše i prihvata.
Ortros i Orias
Ortros i goecijski demon Orias (Oriax), dele duboku simboličku i astrološko-magijsku strukturu. Kada se analiza pomeri sa puke etimologije na astrološku atribuciju, zvezdanu simboliku i njihove funkcije, veze postaju čvršće. Sama činjenica da se oba ova entiteta nekako pozicioniraju na istom segmentu zodijačkog kruga, otvara primarnu analitičku vezu. Orias je 59. duh Lemegetona, Veliki Markiz koji vlada stepenima od 15° do 20° Škorpije (druga dekada Škorpije, kojom u tradicionalnoj astrologiji vlada Sunce, a u modernoj Pluton). Oba entiteta su, dakle, stacionirana na samom fiksnom srcu Škorpije. U pitanju je zona gde se solarna / vitalna energija (Sunce kao vladar dekade) potapa u najdublje vode smrti, seksualnosti, preobražaja i podzemnih poriva (Škorpija / Pluton).
U grimoarskoj tradiciji, vizuelno pojavljivanje Oriasa i mitološka anatomija Ortrosa dele slične hibridne elemente. U Goeciji, Orias se prikazuje kao lav koji jaše na snažnom konju, sa zmijskim repom (ili drži dve siktave zmije u desnoj ruci). Ortros je pas sa zmijskim repom, koji sa Himerom rađa Nemejskog lava. Oba entiteta spajaju istu arhetipsku trijadu zveri:
Pas / Konj: zveri nošenja, čuvanja, strasti i donjih nagona (svadistana).
Lav: solarno načelo, moć, gordost, dostojanstvo, ali i proždrljiva sila.
Zmija (rep): podzemna, ofidijanska, tifonska i kundalini energija koja drži koren oba obličja.
U Goeciji, ključne funkcije demona Oriasa su podučavanje astrologije, preobražaj i promene oblika. Takođe, on pomaže nekom da ostvari neku svoju ambiciju, ili da stekne naklonosti prijatelja i neprijatelja. Ortros ispituje sposobnost inicijanta da ne podlegne sirovoj seksualnosti, već da njome ovlada radi vlastitog preobražaja. Orias ima moć da preobražava ljude (dajući im oblik i status). To je duh koji vlada tim poljem, komanduje tom istom tifonsko-zmijsko-lavljom silom i uči adepta kako da ovlada astrologijom i preobražajem svesti na tom stepenu.
........
Ortros, u krajnjoj instanci, nije neprijatelj, već učitelj. Njegov zmijski rep ne vodi ka uništenju, već ka korenu svakog preobražaja, ili buđenja. Zato se na kraju ovog razmatranja možemo složiti sa onim što su hermetičari oduvek znali: pravi pas čuvar nije onaj koji brani blago od nepozvanih, već onaj koji nepozvanima otkriva da blago zapravo nije spolja, nego u njima samima.
