Saturday, January 25, 2020

Devetka mačeva u tarotu

Sola Buska tarot

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota

Zvezda Sirijus, sazvežđe Veliki pas, istočna dubina, vatreni aspekt Blizanaca. Drugom dekadom Blizanaca, a koju pripisujemo Devetki mačeva, vlada Mars. Kula i Ljubavnici. Po Pikatriksu, ovo je dekada tereta, truda, rada, pristiska, mukotrpnog pregalaštva, ali i nepoštenja, opsenarstva, prevare, neiskrenosti. Tu predstavu oličavaju dva čoveka. Jedan stoji i u ruci drži cev a drugi je sagnut i kopa zemlju. Zlatna zora ovu kartu tumači kao Okrutnost, tj Gospodar očaja i okrutnosti. Kako Kroli tumači ovu kartu, ona ukazuje na svest utonulu u područje neprosvetljeno razumom i označava svet iskonskih nagona, psihopata i fanatika. Devetka mačeva je Canis Major (Veliki pas), kojim dominira poznata zvezda Sirijus, odnosno Pseća zvezda. Zvezda Sirijus nosi veliki mitološki prtljag, pa bih se ovom prilikom osvrnuo samo na ono najosnovnije. Po nekim piscima naziv ove zvezde potiče od egipatskog boga Ozirisa. Nalazi se u ustima Velikog psa. To je dvostruka, sjajno-bela i žuta zvezda, čija je priroda, po Ptolomeju, poput Jupitera i Marsa: čast, slava, blagostanje, odanost, vatrenost, posvećenost, strastvenost, ali i ozlojeđenost. Egipćani su ovo sazvežđe predstavljali glavom sokola.[1] Sazvežđe Veliki pas može imati i poveznicu sa Anubisom. U grčkoj mitologiji, sazvežđa Veliki Pas i Mali Pas smatraju se psima velikog lovca Oriona. U užem smislu, Veliki pas je čuvar kojeg je Zevs postavio da čuva Evropu nakon što ju je on oteo i odveo na Krit. Takođe, tu može biti reč i o Lajlapsu, lovačkom psu atinskog kralja Kekropsa, kojeg je njegovoj ženi Prokridi poklonila boginja Artemida. Dakle, u krajnjoj liniji to je lovački pas, što ukazuje na gonjenje, progon. Ptolomej u ovom sazvežđu vidi prirodu uticaja Venere, a što se ne odnosi na zvezdu Sirijus, dakle: saosećanje, vernost, ali i jake opasne strasti. Po Osvaldu Virtu Veliki pas ima svoju paralelu u arkani Mesec. Devetkom mačeva Sola Buska dominira veliki pehar u kome je smešteno osam mačeva nad kojima bdi krilati anđeo-dete, dok je stariji muškarac pognut ispred ćupa držeći u ruci mač. Nije jasno da li ga podiže ili spušta na tlo.


[1] U kontekstu psa Knjiga zakona, 2:27, kaže sledeće: „There is great danger in me; for who doth not understand these runes shall make a great miss. He shall fall down into the pit called Because, and there he shall perish with the dogs of Reason.“ Takođe, u 2:44-45: „Aye! feast! rejoice! there is no dread hereafter. There is the dissolution, and eternal ecstasy in the kisses of Nu. There is death for the dogs.“ Ukoliko u obzir uzmemo predstavu sokolove glave, onda čitamo druge stihove 3:51: „With my Hawk's head I peck at the eyes of Jesus as he hangs upon the cross.“ Reči koje nalazimo u Svetom pismu, a čiji duh iskaza može biti povezan sa stihom 3:51 Knjige zakona, odnosi se na podnošenje patnje: „Blago vama kad vas vređaju i progone i lažući govore svako zlo protiv vas, zbog mene. Radujte se i kličite jer je velika vaša nagrada na nebesima. Tako su progonili i proroke koji su bili pre vas.“ Matej, 5:11-12. Ovo poslednje može zaličiti na uputstvo preobražaja neprijateljskih uticaja u sredstvo uzdignuća.

Tuesday, January 21, 2020

Desetka mačeva u tarotu

Sola Buska tarot

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige Ideologija tarota

Zvezda Prokion, sazvežđe Mali pas / Canis Minor, severoistočna dubina, vodeni aspekt Blizanaca. Desetki mačeva odgovara treća dekada Blizanaca kojom vlada Sunce. Sunce i Ljubavnici. Reklo bi se, lepa kombinacija. Po Pikatriksu, to je dekada veselja, radosti, šale, smelosti, ali i gneva, prezira i ispraznih reči. Tu vidimo čoveka koji traži oružje i budalu koja u desnoj ruci drži pticu a u levoj lulu. Po Pratesiju, Desetka mačeva označava suze. Po Zlatnoj zori, kartom vlada Gospodar ruševina, što se tumači kao Propast. Kroli kaže da Desetka mačeva predstavlja logiku ludaka, pomahnitali razum, pometenost, nered i zbrku. U zodijaku iz Dendere, sazvežđe Canis Minor prikazivano je u obličju sokoglavog čoveka koji je predstavljao pobednika i osvajača. Arapi su, ovo sazvežđe, između ostalog, nazivali i Princem leve ruke.[1] Kod Grka ovo sazvežđe predstavlja Majru, Ikarovog psa, koji se udavio zbog žalosti za svojim stradalim gospodarem. Glavna zvezda ovog sazvežđa je Prokion, tako nazvana (pre Psa) zato što izlazi pre Sirijusa. Prokion je dvostruka žućkasto-bela i žuta zvezda i, po Ptolomeju, ima prirodu Merkura i Marsa: akrtivnost, nasilnost, naprasitost, iznenadnost, loša narav, prgavost, prevrtljivost. Načelno, ovo sazvežđe dovodi se u vezu sa smrću od davljenja. U Mesopotamiji su ga nazivali Vodeni pas, a kod Kineza je to Južna reka. Po Virtu i ovo sazvežđe stoji u vezi sa arkanom Mesec. U Desetki mačeva Sola Buska špila vidimo leđima okrenutog i blago pognutog odrpanog čoveka kako skuplja gomilu mačeva u nameri da ih stavi u jednu veliku vreću.


[1] Knjiga zakona, 3:70: „I am the Hawk-Headed Lord of Silence & of Strength; my nemyss shrouds the night-blue sky.“ Isto tako, i u 3:72: „I am the Lord of the Double Wand of Power; the wand of the Force of Coph Nia--but my left hand is empty, for I have crushed an Universe; & nought remains.“ U bibliji o tome čitamo sledeći navod: Isaija, 9:6-7: „Jer Dete nam se rodi, Sin nam se dade; poglavarstvo će doći na njegovom ramenu. I nazivaće ga Čudesnim, Glasnikom Saveta Božjeg, Ocem budućnosti, Predvodnikom blagostanja. Vlast će Njegova rasti i blagostanju neće biti kraja, na Davidovom prestolu i u njegovom kraljevstvu, da se utvrdi i utemelji na pravdi i pravednosti, od sada pa doveka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“

Tuesday, January 7, 2020

O životinjskom prokletstvu

U mojoj mentalnoj sobi iznenada se pojavilo Prisustvo koje me je čikalo da ga priupitam šta mi god padne napamet, budući da je Ono u tom trenutku raspoloženo i raspoloživo da mi pruži odgovor, ali samo na jedno pitanje. Pošto me je Prisustvo uhvatilo nespremnog i pomalo zbunjenog, u brzopletosti nisam mogao ništa pametno da smislim te upitah otkud polne bolesti? Moram priznati, pomalo sam iznenadio samog sebe, jer sam pitanje postavio nepromišljeno i gotovo automatski, ali primetio sam da se i Prisustvo malo trenulo. Nakon kraće pauze, Prisustvo progovori: 

"Nekada, među ljudima uopšte nije bilo polnih bolesti, već su ih dobili od životinja. Zapravo, u prvobitnim vremenima među ljudima uopšte nije bilo nikakvih bolesti, već su ljudi umirali od povreda ili jednostavno od starosti. Zaraze su među ljude došle preko životinja. Bolesti su od bogova a životinje su njihova ispoljavanja. Zato je bilo kakav odnos sa životinjama koji nema duhovni smisao opak i nosi prokletstvo sa sobom. Ljudi ne bi trebalo da se druže sa životinjama ili da ih drže blizu sebe. Njihova svrha nije da ljudima prave društvo, da im služe kao marva ili šta već, nego da im budu posrednici ka onostranom. Naravno da ljudi mogu loviti, ubijati i jesti životinje, ali samo uz dozvolu i blagoslov duha. Bez tog blagoslova i dopuštenja sledi kazna i bolest. Ukoliko ljudi životinjama pristupe kao sredstvima ispoljavanja božanskog a ne kao stvarima ili osobama, jer one nisu ni jedno ni drugo, onda će im one pokazati svoju bolju stranu a ljudi neće umirati od prokletstva. Ideja da je čovek gospodar životinja ima smisla jedino ukoliko je prethodno zagospodario samim sobom. Čovek koji ne gospodari sobom, svojim telom, svojim umom, svojim mislima, osećanjima i nagonima, nije gospodar ničeg. To je bolestan čovek."



Thursday, January 2, 2020

Demonski manifest

Ovaj tekst predstavlja manifest demona kome sam pomogao da pobegne iz jedne napete i prilično nategnute teološke rasprave. U znak zahvalnosti što sam ga oslobodio okova dogmatizma, izdeklamovao mi je partituru iz čuvenog opusa Demonolatrija jednog opskurnog pisca koji je vazda čamio u senci neostvarenosti na svim planovima, osim u jednom... Bilo je to pre malo više od četvrt veka, u samo praskozorje Revolucije...

* * *

Đavolja kopilad! Zar možete i smete da se usudite i pogledate u mračne, zasvođene ljudske duše? Mrzite me! Možete i morate da me mrzite, jer ja sam stvoren Božjom voljom da bih vas pripremio za strašno suđenje. Moje ime je Antihrist.

Kada izgovaram ovako jake reči po tamnim hodnicima Podzemlja, one zvuče mnogo jače od transcendentalne ljubavi. Pitao sam se da li će ga Podzemlje odvući od te ljubavi? Hoće li ga postaviti na neke druge đavolje temelje ili će ga progutati i izbaciti kroz creva paklenog crva? Pravi trijumf! On je zaista Bog i suđeno mu je da posmatra i voli ljude strastveno, punog srca, jer ih ranije nije voleo. Zlo je proisteklo iz njegove uzaludne kazne i ja ga poštujem. Možda bi bilo previše da kažem kako ga volim. To ćete vi prosuditi. Svet je ionako na rubu propasti, nestaje. Smrt, smrt, smrt.

Ne mogu da objasnim moju opsednutost smrću i zlom. Bežim li od njega ne bih li mi u naručje pao? Dilema je živeti časno ili preživljavati časno. Ne volim moral. Opterećenje me guši. Neka ceo svet zna da više ne želim kriti svoju pravu prirodu. Ja sam Zlo. Ja sam Mržnja. Ja sam prilika kosih očiju koja više ne želi da gleda ravnooke i bradate predstave Jednog Boga. Moja lepota je isuviše opasna za vas. Ne smete nas posmatrati jer ćemo vas odvesti ispunjavajući vam želje. 
Gustave Dore

Gde ste sada, gospodarice glupe, praznoglave? Gde su sada vaša namirisana međunožja, pohotna i vlažna? Udaram, gnev kipti... Eksplozija! Dolazi veliki rat. Vidim budućnost. Dopada mi se lepota uništenja. Volim gomile glava, krvlju natopljene oči i bestelesni smeh ludih, onih Bogu dragih. Sve vas volim, sve vas koji znate da je greh ubijati, pa ubijate; da je greh silovati, pa silujete; da je greh živeti, pa ipak živite! Ne želim više da čitav svet držim na svojim plećima i trpim sveštenike svih religija kako izgovarajući neke napamet naučene reči održavaju klimavu veru, podstiču fanatizam, slabašno se odupirući meni. Podižem ruku da poslednji put udarim teturavo telo ljudskosti. Sada će posrnuti a vi ćete biti svedoci Katastrofe i pada Ljubavi, uzdizanja Mržnje, prečišćene i lepe.

Slušajte moje propovedi, čitajte ih sebi i drugima! Čitajte i osuđujte, jer svet mora znati da je došao Kraj. Antihrist je stigao rođen kao otuđeno dete spuštenih misli i lepe spoljašnosti. Voleo je Boga, jer je Njegovo dete, ali mu nije verovao, pošto stara lisica želi da od čoveka napravi kamen kako bi ga Zemlji vratio. Prozreo sam Tvoje namere, a sada ćete i vi prozreti, jer svet je pun mojih sledbenika, bili oni toga svesni ili ne. 

Vexilla regis prodeunt inferni! Da, prizvao sam Pakao. Dveri su se otvorile, mračne i turobne. Pokuljala je hladna tišina miliona grobova ispunjena nemogućom željom za ponovnim rođenjem. Nećeš uspeti Ti koji si vođa Plemena Zemlje. Nećeš uspeti da vratiš nazad svoju odlutalu decu. Svet je isuviše velik. Posejao si seme razdora. Sumnjičavo posmatraš kako se pod naletima Katastrofe lomi statua Boga, onoga čije lice ne sme biti viđeno, niti ime izgovoreno. Njegove kosti nestaju pod Tvojim pritiskom, lome se i u prah pretvaraju. Kada nestane i poslednji vernik iz sve većih hramova, pojaviće se žuta svetlost i obasjaće sve simvole Tvoje. Ja jesam Ti i On kao univerzum života. Počeo si da slušaš, a onda i da govoriš poslanice onima koji se kolebaju. U njima stojiš Ti, nem i mali, gotovo uspavan, bez imalo sažaljenja i milosti prema bližnjima. Ti si taj koji ljude progoni samoćom, ali onom drugačijom, zatvorenom samoćom koju ne osećaju svi. Osećaju je samo izabrani. I ti ćeš je osećati, kao što je On oseća. Samoća je povlastica bogova i svedoči o našem božanskom poreklu.
Randy Ortiz

Nisi znao da verujem? Nisi znao da volim Boga? To je moja velika tajna. Ponekad je i sam zaboravim. Tada lutam nekakvim čudnim međusvetovima, sivim zonama rezervisanim samo za pomračene umove. Tada mi biva teško da zadržim bar malo one naivne i prostodušne dečačke zbunjenosti bez koje se ne može bitisati u sivim zonama. Tamo čak ni Ti, Antihriste, nemaš svoje predstraže. Svako izbegava tumaranje nezaboravnim močvarama Ničega. Svako beži od turobne učmalosti tišine, nezanimljive tišine, jer ona je drugo ime Smrti, drugo ime Uništenja. Ona je sve kao što ja više nisam ništa. 

Ne znaš u šta se upuštaš, Ti lepo belo stvorenje anđeoskih misli. Često te posmatram kroz tunele sivila: vidim Tvoje orijaško telo i minoran duh kako spaljeni bitišu u nekom trećerazrednom podrumu Mefistovog Pakla. Zašto dolaziš ovde? Zašto želiš da saznaš tajnu moje samoće? Može ti doći glave. Ponekad mi je teško da te posmatram, da gledam izgubljene ruke koje traže još i još. Zašto ti je potreban još neki pakao povrh onog u Tvojoj glavi? Zar zaista želiš da možeš zapovedati legijama demona? Ti hoćeš da budeš jedan od anđela čije trube označavaju Kraj i Početak velikog Suđenja.

Elementalima se ne možemo suprotstaviti. Ono što me je oduvek sputavalo bili su upravo ti elementali. Bez njih i sa njima ne može se ništa uraditi, jer je Priroda tako ustrojena da se od malih užasa ne mogu očekivati velike promene. A ja sam radoznalo biće i kao svaka mačka kružim oko zabranjenog plena pokušavajući da krišom stavim kandžu na tu malu smrt. Zato sam tražio i napravio, dobivši dozvolu, rastuće-opadajući ciklus života i smrti. I u ime vašeg nerođenog potomstva zaštitićete moje sveto poreklo, jer ja Jesam!

Od svih puteva u životu najvažniji je samo jedan - životni put Tvoga bića!

* * * 

Nemam dozvolu da objavim ovaj tekst. Iskreno, nisam je ni tražio, zbog čega ću snositi određene posledice, ali kako se približava dan za koji mi je proročica iz Hadramauta rekla da će biti dan mog napuštanja ovog sveta, to mi više nije bitno.